Govori i komentari

Govori

Govor guvernera Ljubiše Krgovića na Samitu u Bečićima, 07.06.2010. godine.
Link

Govor guvernera Ljubiše Krgovića, povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine.
Link

Prezentacija glavnog ekonomiste CBCG, dr Nikole Fabrisa povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine.
Link

Intervju guvernera Centralne banke Ljubiše Krgovića za dnevni list ‘Vijesti’, 07.01.2010. godine.
Link

Govor Guvernera Centralne banke Ljubiše Krgovića na otvaranju Tvining projekta ‘Jacanje regulatornih i supervizorskih kapaciteta finansijskih regulatora’, 15. decembra 2009. godine
Link

Govor guvernera Krgovica na promociji knjige dr Franja Stiblara, ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine
Link

Govor glavnog ekonomiste dr Nikole Fabrisa, na promociji knjige dr Franja Stiblara ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine
Link

Prezentacija guvernera CBCG, Ljubiše Krgovića na Samitu guvernera u Bečićima, 20. juna 2009. godine
Link

Govor Guvernera Centralne banke Ljubiše Krgovića na Euromoney konferenciji u Beču, 21.01.2009. godine
Link

Govor guvernera CBCG Ljubiše Krgovića na 'Finansijskom forumu o bankarstvu i berzi', 19.06.2008. godine
Link

Govor gospodina Ljubiše Krgovića, predsjednika Savjeta CBCG na skupu 9. Interbalkanskog savjeta, 9.5.2008. godine
Link

Govor predsjednika Savjeta CBCG g-dina Ljubiše Krgovića na otvaranju crnogorske Atlas Mont banke u Moskvi
Moskva - 23.04.2008. godine
Link

Pozdravni govor predsjednika Savjeta Ljubiše Krgovića povodom šest godina rada CBCG
Podgorica - 15.03.2007. godine
Link

Seminar CBCG i Banke Engleske
Podgorica - 14.03.2007. godine
Link

Novogodišnja press konferencija - Govor predsjednika Savjeta CBCG g. Ljubiše Krgovića
Podgorica - 26.12.2006. godine
Link

Pozdravni govor predsjednika Savjeta CBCG g. Ljubiše Krgovića na sastanku Nadzornog odbora Centra za finansijsku izvrsnost
Sveti Stefan - 02.06.2006. godine
Link

Govor predsjednika Savjeta CBCG na Svečanoj akademiji, povodom  obilježavanja 100 godina od kovanja prvog crnogorskog državnog novca, 1906-2006
Cetinje - 05.05.2006. godine
Link

Pozdravni govor predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore, Ljubiše Krgovića na konferenciji bankarskih supervizora iz centralne i istočne Evrope (BSCEE)
Miločer - 10.04.2006
Link

Povodom godišnjice osnivanja Centralne banke
3.4.2002. godine
Link

Prilikom otvaranja izložbe o novcu
23.12.2001. godine
Link

Prilikom donošenja Zakona o Centralnoj banci
Podgrorica, u Skupštini - 04.10.2000. godine
Link

Komentari

"Institucije vs insinuacije" - autorski tekst Gorana Kneževića pisan za nedjeljnik "Monitor"
14.4.2005. godine
Link

Komentar o IV aukciji na 182 dana
1.12.2004. godine
Link

Uspješna prodaja državnih zapisa na dvije aukcije  u iznosu od 12,6 mil. €
24.11.2004. godine
Link

Komentar o uvođenju marke Predsjednika Savjeta Centralne banke g. Ljubiše Krgovića
2.11.2004. godine
Link

Komentar o mjenjačkim poslovima direktora Sektora za finansijske i bankarske operacije  g. Idriza Ćetkoviča
30.8.2004. godine
Link

Komentar Veselina Koprivice, direktora CBCG za regulativu i kontrolu platnog prometa
21.6.2004. godine
Link

Govor guvernera Ljubiše Krgovića na Samitu u Bečićima, 07.06.2010. godine

Panel 2: Upravljanje valutom – usponi i padovi

Uvodno obraćanje

Poštovane dame i gospodo,

Želim da Vas pozdravim i da vam poželim dobrodošlicu u Crnu Goru, kao i da se zahvalim organizatoru ovog skupa Ekonomist media grupi na upornosti i istrajnosti da se realizuje drugi ovakav kup na vrlo visokom nivou.

Ovaj skup se organizuje u jednom vrlo izazovnom trenutku, kada Globalna finansijska kriza pokazuje prve znake slabljenja ali je još rano zaključivati o njenom prestanku. Prognoze svih međunarodnih finansijskih institucija ukazuju da će ove godine biti ostvaren globalni rast. Ipak, prognoze ukazuju da će oporavak biti neravnomjeran i da će na žalost biti sporiji u EU, Japanu i privredama u tranziciji.

Prenapregnute javne finansije većine zemalja će zahtijevati smanjivanje fiskalnih stimulansa, a vjerovatno da će i monetarne politike najznačajnijih centralnih banaka morati da idu postepeno ka “izlaznoj strategiji” iz ekspanzivne politike, da bi se izbjegli rizici od eventualne pojave inflacije.

Smanjivanje ili ukidanje monetarnih i fiskalnih stimulansa u uslovima i dalje ranjivih privreda može biti veliki izazov ekonomskom rastu, a naročito za regione kod kojih će ekonomski oporavak biti sporiji, kao što je jugoistočna Evropa.

Ovome treba dodati i rizike koje nosi “Grčka kriza”, kao i opasnost od pojave krize u još nekim razvijenim zemljama EU.

Iako zemlje regiona prisutne na ovom skupu imaju različite strukture privrede, imaju različite razvojne prioritete, različite režime monetarne politike i deviznog kursa, sve one imaju dosta toga zajedničkog.

U pitanju su male zemlje, visoko otvorene, koje su u velikoj mjeri zavisne od kretanja na globalnim tržištima, a prije svega od kretanja na tržištu EU. Sve zemlje imaju zajedničku težnju da što prije postanu članice EU, u njihovim bankarskim sistemima dominiraju banke iz EU, sve su bile teško pogođene posljedicama Globalne finansijske krize. Sve zemlje su i članice regionalne grupacije CEFTA.

Međutim, ono što je najvažnije to je da između zemalja regiona postoji visok stepen međusobne povezanosti i da se ekonomski problemi u jednoj zemlji reflektuju na ekonomsku situaciju u drugim zemljama.

Pored toga, ključna sličnost ovih ekonomija je zavisnost od ino štednje koja se kanališe kroz bankarski sektor i vodi postojanju visoke bankocentričnosti njihovih sistema.

Kriza je bilo u prošlosti i biće ih u budućnosti, a zajednička im je karakteristika kada se pojave da nose izuzetno visoke troškove. I ova kriza će proći, ali ono što je najvažnije to je da izvučemo neke pouke iz ove krize kako bismo buduće krize dočekali spremniji.

Svakako je neophodno značajno unaprijediti sisteme ranog upozorenja koji bi pouzdanije signalizirali na moguću pojavu budućih kriza. Zatim izuzetno je važno da se ojača okvir za očuvanje finansijske stabilnosti.

Važno je da imamo i spremljene nacionalne planove za reagovanje u vanrednim situacijama, a ne da čekamo da se pojavi kriza pa da onda reagujemo. Isto tako važna je i brza akcija, na samom početku krize, jer svako kašnjenje će značiti veće troškove.

Sa aspekta bankarskog sistema od izuzetnog značaja je dobra kapitalizovanost banaka, adekvatne politike upravljanja rizikom od strane finansijskih institucija, kao i kvalitetna supervizija. Važna je preventivna akcija svih regulatora u slučaju pojave cjenovnih mjehurića na bilo kom segmentu tržišta.

U domenu fiskalne politike važno je kreirati rezerve “u dobrim vemenima”, da bi se one mogle upotrijebiti u kriznim uslovima. Kriza je i pokazala da će većina zemalja morati da traži novi model ekonomskog rasta, jer rast koji se zasnivao na visokoj domaćoj tražnji, u malim zemljama, može biti samo ograničenog daha. Stoga se novi model razvoja mora bazirati na izvoznoj ekspanziji i evenutalno uvoznoj supstituciji.

Ključne poruke su da je disciplina na finansijskom tržištu još uvijek slaba (posljedice su brojne, od prekomjernog leveridža do neumjerenog finansijskog inženjeringa I onda finansijskog balona), da je korporativno upravljanje finansijskim institucijama slabije od potrebnog, da je rastuća koncentracija na tržištima sve veći preblem, te da smo skloni da vjerujemo da je stanje bolje nego što jeste jer nedostaje pogleda u budućnost. Ja moram da se složim sa Joseph E. Stiglitz (China Daily), Decembar 2009.g. kada trvdi da su ključne lekcije koje nam nude krize sljedeće:

1. Prva lekcija je da tržište nije samokorektivno pa regulacija mora dodatno da dobije na značaju;
2. Druga lekcija je da moramo više da razumijemo razloge sve češće tržišne imperfektnosti jer troškovi finansijskih kriza nesagledivo pogađaju cijeli svijet;
3. Treća lekcija je da Kensijanska politika funkcioniše I sve se više potvrđuje;
4. Četrvta lekcija je da je monetarna politika mnogo više od stabilnosti cijena;
5. peta lekcija je da sve inovacije ne doprinose efikasnosti i produktivnosti ekonomije.

Ja bih ovome dodao da je jedna od najvažnijih poruka krize da ona nije donijela sve probleme ali je skoro sve otvorila i potencirala.

Uspješna ekonomska politika treba da pred sebe postavi dva pitanja. Prvo, šta bi u ekonomskom sistemu moglo uzrokovati novu krizu ili smanjiti otpornost na krize I drugo, što se može uraditi da se osiguramo od ovakvih rizika. Dio odgovora je svakako u nivou, strukturi i disciplinovanosti javnih finansija dio u jačoj superviziji na bazi rizika, dio u privrednom strukturiranju itd.  Ovakvi skupovi su takođe prilika da čujemo nova razmišljanja ili nove aspekte na postojeća aktuelna pitanja.

Na kraju da zaključim da iako svako od nas ima odgovornost za svoju nacionalnu ekonomsku politiku, najbrži napredak možemo ostvariti kao region, kroz zajedničku saradnju i koordinaciju, i zajednički nastup prema međunarodnim organzacijama.

Hvala

Govor guvernera Ljubiše Krgovića, povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine

Devet godina rada, stabilnosti sigurnosti i povjerenja

- Najprije bih želio da vas sve pozdravim i da vam se zahvalim što ste se odazvali našem pozivu da zajednički obilježimo 9 godina našeg rada.

- Ja ne bih mnogo zadržavao vašu pažnju sa onim što smo uradili u proteklom periodu već ćemo i ja i Nikola pokušati da predstavimo ono što je naš ključni izazov u tekućoj godini – očuvanje finansijske stabilnosti.

- Ako naš rad posmatramo u kontinuitetu sa funkcionisanjem Monetarnog savjeta čije smo početke uspostavljanja monetarne vlasti nastavili, onda se ključna naša dostignuća ogledaju u sljedećem:

1. Nakon dalekosežne odluke o uvođenju DEM od strane tadašnjeg državnog vrha Crne Gore stvorili smo uslove da DEM postane jedino opšte prihvaćeno sredstvo plaćanja u Crnoj Gori.
   
2. Bez ikakvih problema i troškova za građane i privredu sproveli smo prelazak sa DEM na Euro, uprkos pritiscima i skepsi oko tog procesa.
   
3. Zajedno sa Vladom i Parlamentom stvorili smo regulatorni ambijent koji je bio u jednom momentu najnapredniji u regionu i bio na nivou nekih novoprimljenih članica EU.
   
4. Očistili smo bankarski sistem od nezdravih i nesolidnih banaka i investitora i transformisali platni sistem u moderan, siguran i efikasan.
   
5. U takav ambijent privukli smo strane investitore visoke reputacije.
   
6. Transferisali smo naslijeđenu strukturu Narodne banke CG i ZOP- a u modernu instituciju spremnu da odgovori zahtjevima u našoj integraciji u evropske strukture.
   
7. Uspješno smo odgovorili dosadašnjim izazovima kao posljedici finansijske krize.

Toliko o onome što je urađeno u proteklih 9 godina, a sada nekoliko rečenica o našem ključnom izazovu u ovoj godini – očuvanju finansijske stabilnosti.

Očuvanje finansijske stabilnosti je veliki izazov za nas iz dva razloga.

Prvo, postavlja se pitanje kako očuvati finansijsku stabilnost odnosno stabilnost bankarskog sistema u situaciji kada imamo rast nekvalitetne aktive, kredita koji kasne zbog situacije u realnom sektoru uz smanjeno finansiranje iz inostranstva.

Drugo, kako sa dosadašnjih zakonskih ciljeva ostvariti prelaz na nešto što je sada Ustavni cilj – finansijska stabilnost.

Mislim da je pitanje finansijske stabilnosti prilično zanemareno i nedovoljno rasvijetljeno u našoj javnosti.

Nadam se da nećete zamjeriti da zbog toga posvetim malo više pažnje ovome.

- Možda najbolje značaj ove kategorije oslikavaju riječi Karla Šilera, bivšeg njemačkog ministra finansija i ekonomije – Stabilnost nije sve, a bez stabilnosti sve je ništa.

- Globalna finansijska kriza je pokazala da je inflacija mnogo manji problem od finansijske nestabilnosti.

1. Inflacija je slična situaciji kada je motor automobila raštelovan i troši veću količinu benzina. On ide, ali njegovi troškovi funkcionisanja rastu.
   
2. Sa druge strane finansijska nestabilnost je slična situaciji kada vam otkaže motor u automobilu. Vi možete sjedjeti u automobilu, ali bez značajnog ulaganja i servisa on se neće pokrenuti.
   
3. Stoga je jasno da očuvanje finansijske stabilnosti postaje najvažniji cilj monetarne politike i u narednim godinama se može očekivati zaokret u pravcu usvajanja ovog cilja kod velikog broja zemalja. Razlog za to je činjenica da saniranje finansijske nestabilnosti traži mnogo novca i vremena da bi se ponovo uspostavila stabilnost, mnogo više nego da bi se oborila inflacija.
   
4. Stoga nije iznenađujuće da se danas razorne posljedice finansijske nestabilnosti, na ekonomiju, upoređuju sa ratnim razaranjem.
   
5. Finansijska nestabilnost je mnogo opasnija za zemlje koje nemaju svoju valutu, jer onda centralne banke imaju ograničene mogućnosti za obavljanje funkcije zajmodavca u krajnjoj instanci, to jest ograničene su mogućnosti za sprječavanje širenja krize u finansijskom sistemu i njenog prenošenja na realni sektor.

Crna Gora je među prvima postavila za cilj odnosno mandat svoje Centralne banke – očuvanje finansijske stabilnosti.

Zato je jako važno da set zakona koje pripremamo sa Ministarstvom finansija u saradnji sa ekspertima MFI omogući postizanje ovog cilja.

- Nadam se da ćemo izvući pouku iz nekih loših poteza u prošlosti.

Iako je crnogorski bankarski sistem uspio da se odupre udaru Globalne finansijske krize i očuva stabilnost, on će ipak u narednom periodu biti suočen sa brojnim rizicima koji se ovog puta javljaju kao problemi u funkcionisanju realnog sektora.

Rast kredita koji kasne sa otplatom, rast broja nelikvidnih preduzeća, opadanje nivoa ekonomske aktivnosti, prezaduženost privrede i dr., su sve faktori koji vrše pritisak na stabilnost bankarskog sistema. Stoga je donošenje ove regulative od velikog značaja.

Nakon donošenja nove regulative prioritet u našim aktivnostima će biti prilagoavanje našeg rada novom mandatu, izmjena organizacione strukture, kao i rad na planu CBCG i nacionalnom planu za vanredne situacije, to jest za opasnost pojave finansijske nestabilnosti.

Nadam se da ćemo se na našoj sljedećoj, jubilarnoj, desetogodišnjici ponovo sresti i konstatovati da smo uspjeli da savladamo iskušenja o kojima smo danas govorili.

Prezentacija glavnog ekonomiste CBCG, dr Nikole Fabrisa povodom jubileja Centralne banke, 17.03.2010. godine

Devet godina rada, stabilnosti sigurnosti i povjerenja

Ekonomske krize su sastavni deo funkcionisanja tržišnih privreda. One se povremeno javljaju, ali kada će se one pojaviti i njihov intenzitet nije moguće pouzdano prognozirati. Jedino što je izvjesno to je, da kao što ih je bilo u prošlosti, da će ih tako biti i u budućnosti. Troškovi kriza i njihovog saniranja su visoki, ali ukoliko se preventivno djeluje ili ukoliko se djeluje na početku krize troškovi saniranja mogu biti niži.

Jedno reprezentativno istraživanje je pokazalo da su prosječni troškovi saniranja bankarskih kriza u prošlosti iznosili oko 19% BDP-a. Koliko će iznositi troškovi tekuće Globalne finansijske krize teško je prognozirati, ali je izvjesno da je u pitanju jedna od najskupljih kriza u ekonomskoj istoriji.

Ipak, kada je u pitanju Crna Gora možemo napraviti neke grube procjene. Polazna pretpostavka je da je naša dugoročna ravnotežna stopa ekonomskog rasta 5%. Napominjem da je to značajno niža stopa od one koja je ostvarena u trogodišnjem periodu prije krize, ali ukoliko podjemo od više stope, onda će i troškovi krize biti viši. Poći ćemo i od projekcija MMF-a o stopi rasta BDP-a u 2009. godini, kao i projekcijama za 2010. i 2011. godinu. Kao što se može vidjeti sa grafika samo u ove tri godine zbog krize smo izgubili 20% BDP-a, pod ovim pretpostavkama.

Ukoliko dodamo još usporavanje BDP-a u četvrtom kvartalu 2008. godine pod uticajem krize, koje je iznosilo oko 2% BDP-a jasno je da je gubitak bio veći i od 20% BDP-a. Ovo naravno nije konačni račun, jer u ovu kalkulaciju nijesu uključeni gubici preduzeća, kao i gubici zbog smanjenje vrijednosti preduzeća i gubici individualnog blagostanja, kao rezultat značajnog pada cijena nekretnina i akcija na berzama.

Zbog toga je jasno koliko je značajna finansijska stabilnost i njeno očuvanje. Finansijska stabilnost se stoga sve više posmatra kao javno dobro i EU je razvila čitav mehanizam za praćenje i njeno očuvanje. Medjutim, ostvarenje ovog mehanizma u EU, još uvijek nije bazirano na obavezujućim direktivama i u velikoj mjeri se bazira na dobrovoljnosti i zajedničko postignutom shatanju o značaju očuvanja finansijske stabilnosti. Naša velika prednost je što je Ustavom jasno definisan mandat za očuvanje finansijske stabilnosti, ali slabost što još uvijek nemamo regulativu koja bi regulisala ovo pitanje, kao i ograničene mogućnosti CBCG za ostvarenje ovog cilja, jer su drugim zakonima nadležnosti za pojedine segmente finansijskog sistema prenijeti na druge insitucije.

Naravo ne treba imati iluziju, da ćemo bez obzira na pravne okvire i instrumente, moći da spriječimo pojavu kriza koje će nastajati na globalnom nivou. Crna Gora je mala i visoko otvorena ekonomija, sa ograničenim instrumentima usled eurizacije, i samim tim podložna prenošenju negativnih šokova iz inostranstva. Ali upavo zbog toga moramo biti spremni da reagujemo proaktivno.

Stoga, ono što možemo i moramo da uradimo je da spriječimo pojavu nestabilnosti i kriza koje bi se mogle pojaviti kao rezultat domaćih neravnoteža. Takodje, moramo biti spemni i da u slučaju pojava budućih svjetskih kriza budemo spremni, da reagujemo na samom početku krize i da imamo spremljene planove i mehanizme za djelovanje u takvim vanrednim sistuacijama.

To znači da pored adekvatne regulative, moramo imati jake institucije, mehanizam zajedničkog djelovanja CBCG, Minstarstva finansija i svih regulatora finansijskog tržišta, mehanizam za praćenje stanja u svim segmentima finansijskog tržišta, odnosno identifikovanje potencijalnih opasnosti, kao i unapred spremljene planove za djelovanje u kriznim uslovima. Ovaj sistem se mora bazirati na najboljoj medjunarodnoj praksi.

Prvi udar krize smo uspjeli da apsorbujemo, ali ne teba se zavaravati da je kriza gotova, jer su problemi u realnom sektoru i dalje vidiljivi, koji se manifestuju kroz pojavu gubitaka, izrazit problem nelikvidnost privrede, prezaduženost privrede, kao i smanjenju kreditnu podršku bankarskog sistema. Stoga je neophodno da novu regulativu u skaldu sa medjunarodnim standardima dobijemo što prije, da bismo mogli da razvijemo ove pomenute mehanizme.

Na kraju, iskoristiću ovu priliku da najavim da ćemo od ove godine započeti sa objavljivanjem jedne nove publikacije – Izvještaja o finansijskoj stabilnosti. Cilj ove publikacije će biti identifikovanje potencijalnih rizika finansijskoj stabilnosti i mehanizama za njihovo potencijalno prevazilaženje. Pilot izdanje, ove publikacije koje je bilo interne prirode smo uradili prošle godine, a prvi broj ćemo objaviti u drugoj polovini ove godine.

INTERVJU GUVERNERA CENTRALNE BANKE LJUBIŠE KRGOVIĆA ZA DNEVNI LIST ‘VIJESTI’, 07.01.2010. godine

1. Savjet CBCG je na posljednjoj sjednici usvojio novi set mjera  i olakšica za bankarski sektor. Stiče se utisak da često donosite takve odluke nakon pritiska Vlade, komercijalnih banaka, medija? Komentar?

To je samo utisak, iz razloga što su se nakon zaustavljanja pada povjerenja krajem prvog kvartala u javnosti zaoštrila pitanja funkcionisanja bankarskog sistema. Moguće i da nijesmo na adekvatan način medijski prezentirali ono što radimo. U prirodi je našeg posla da često ne možemo najavljivati neke poteze koje pripremamo. U komunikaciji, u četvorouglu CBCG, Vlada, banke i privreda čini mi se da je stvoren utisak da mi možemo mnogo više da uradimo nego što imamo stvarno raspoloživih instrumenata. Pored konstruktivne prakse u ovom četvorouglu bilo je i dosta politike prebacivanja lopte u tuđe dvorište. Iako je početkom drugog kvartala uspostavljena stabilnost sistema ona je još uvijek ranjiva. U takvoj situaciji morate pažljivo odmjeravati svoje poteze da ne biste ugrozili stabilnost sistema. Regulatorni okvir i supervizorski pristup, kao i politika obavezne rezerve se ne mogu mijenjati kada neko to poželi ili na dnevnoj, nedjeljnoj ili mjesečnoj osnovi. Treba izvući zajednički imenitelj za sve banke. Treba najmanje kvartal da uočite zakonomjernost ili tendenciju. Moraju se oslušnuti signali sa tržišta. Zato smo odmah početkom godine uveli, pored kvartalne i obavezu izvještavanja banaka na mjesečnoj osnovi o ključnim parametrima.

U sistemu je, zbog neadekvatnih sankcija, dosta raširena praksa pogrešnog izvještavanja, pogotovo kod nekih značajnih sistemskih banaka. Tada postoji rizik da na bazi pogrešnih ulaznih parametara  donesete pogrešne odluke. Krupne sistemske banke, u kojima su uglavnom skoncentrisane nezdrave prakse u prethodnom periodu (fiktivni keš kolateral i sl.) su zbog svojih objektivnih unutrašnjih problema svele kreditiranja na minimum ali im je bilo lakše da se izgovaraju nama i regulatornim okvirom. To jasno dokazuje podatak da banke sa  70% učešća na tržištu su odobrile  30% kredita u 2009. godini, a banke sa 30% učešća su odobrile 70% kredita u istom periodu.

Utisak je sigurno važan i važniji je mnogo više političarima nego bankarima jer oni moraju da polažu račune biračima ali je mnogo važnije što je stvarno urađeno. Mi smo tri puta u ovoj godini u tri kvartala mijenjali supervizorsku i politiku obavezne rezerve shodno, prije svega, stanju u sistemu i njegovim potrebama. Rezultati ovih prilagođavanja su vrlo opipljivi. Ono što je moguće precizno kvantifikovati iznosi preko 4% BDP-a, a sa onim što nije precizno moguće sigurno bar preko 5% BDP. Gotovo sve ove izmjene su učinjene na bazi naših sagledavanja i budnog praćenja sistema, a bilo je vrlo malo konkretnih predloga banaka.

2. Premijer Milo Đukanović nedavno je izjavio da  iz „debele ladovine“ pratite  problem koji privrednici imaju sa bankama. Kako komentarišete taj stav?

Nisam bio u Komori kada je saopšteno u medijima da je Premijer ovako izjavio jer ja uvijek pratim rad Udruženja banaka (obzirom na posebnu važnost ove asocijacije za naš rad), a generalni direktor uvijek prati rad Privredne komore, shodno upravljačkoj strukturi u banci.

Ako je tačno da je ovako rečeno ja ovu izjavu ne želim da vidim drugačije nego da je data u kontekstu prirodne situacije da ponekad postoje različiti pogledi između Vlade i Centralne banke, pa i u javnosti. Vlada, između ostalog, ima ciljeve kao što su podsticanje zaposlenosti i ekonomskog rast, a u fokusu Centralne banke najvažniji ciljevi se odnose na finansijsku odnosno cjenovnu stabilnost, a posebno kod nas stabilnost i sigurnost bankarskog sistema. S obzirom da ovi ciljevi nerijetko mogu biti konfliktni to je prirodno da može postojati različiti pogled na situaciju i načine rješavanja problema. To nije specifičnost samo Crne Gore već i većine zemalja u regionu u kojima Centralna banka imo jedno viđenje, a Vlada drugo.

Ovo može naročito doći do izražaja kada se ciljevi gledaju na kraći ili srednji i duži rok. Zato se, između ostalog, Vlade biraju na četiri, a uprave centralnih banaka na 5, 6 ili više godina? Specifičnost Crne Gore je što je gotovo sva težina prilagođavanja u ovakvim situacijama na budžetskoj fiskalnoj i socijalnoj politici Vlade u odsustvu monetarne politike zbog eurizacije.

Težište Vlade u ovoj situaciji je da zbog bolje likvidnosti bankarskog sistema (koja je nesporno rezultat i vladine, ali i naše politike) treba značajnije krenuti u kreditnu aktivnost i proizilazi iz njene odgovornosti. Suština našeg pristupa je da je potrebno i poželjno (u mjeri očuvanja potrebne likvidnosti) pokrenuti zdravu kreditnu aktivnost, prije svega sistemskih banaka, ali uz obezbjeđenje nužnog nivoa solventnosti radi dosadašnjih i budućih rizika. Zato radimo posebne dijagnostike banaka da bi sagledali kakva je potrebna kapitalizovanost sistema kao adekvatno pokriće rizika. Ovo opet prozilazi iz naše ustavne i zakonske nadležnosti. Ako jedna ili nekolike kompanije bankrotiraju, onda to naravno može imati teške socijalne, ekonomske i političke posljedice ali ako se jedna, sistemski važna banka, ili nekolike zaljuljaju onda imate sve ovo prethodno plus tektonske poremećaje u ekonomiji i društvu.

U svakom slučaju potrebna je bolja sinhronizacija politika u ostvarivanju naših i vladinih ciljeva ali uz očuvanje nezavisnosti CBCG, što je opšte prihvaćen evropski ali rekao bih i civilizacijski standard. Takva unaprijeđena rješenja su predviđena u novom Zakonu o CBCG. Kod nas se često u medijskoj javnosti sklonoj prikazivanju stvari crno-bijelim ovakav odnos Vlade i CBCG tumači u ovakvim situacijama kao odnos pozicije i opozicije. U nekim drugim situacijama smo bili tretirani kao dio pozicije odnosno izvršne vlasti. Suština je da mi u ostvarivanju svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti moramo biti nezavisni. Ne možemo biti nezavisni od pozicije, a zavisni od opozicije i obratno, ne možemo biti nezavisni od jednog koalicionog partnera, a zavisni od drugog i obratno.

3. Da li je Vaš stav i dalje nepromijenjen da Crna Gora treba da uđe u aranžman sa MMF–om  i zaduži se? Da li imate neke procjene, koliko to zaduženje treba da iznosi, kada je pravo vrijeme za uzimanje kredita i za šta ga treba iskoristiti?

Naš stav po pitanju zaključenja aranžmana sa MMF-om je već duže vremena nepromijenjen. Jedino što se promijenilo je to što smo 2007. godine, sugerisali nefinansijski aranžman, a od izbijanja globalne finansijske krize predlažemo finansijski aranžman. Pravo vrijeme je bilo odmah nakon izbijanja krize ili prije uzimanja kredita kod privatnih banaka, ali ni sada nije kasno, jer će nam trebati značajno eksterno finasiranje u ovoj, a možda i narednoj godini. Prerano je preciznije govoriti o tome zašto bi se koristila sredstva i koliko bi iznosilo zaduženje. To je sve stvar pregovora, a u zavisnosti od perioda trajanja aranžmana moglo bi se govoriti o cifri između cca 200 – 300 miliona SDR koje bi se mogle koristiti za otplatu stranog zaduženja, budžetsku podršku ili podršku bankarskom sistemu.

4. Iznosili ste ranije stavove da CBCG ne možete saopštavati podatke o nekoj banci pojedinačno, ali u slučaju Prve banke situacija je drugačija, i takve se informacije plasiraju na ovaj ili onaj način i one su negativne informacije. Zašto se ne pominju i druge banke koje imaju probleme i koje su pod mjerama CBCG?

Problemi u Prvoj banci i situacija u kojoj se banka nalazi se ne mogu riješiti agresivnom medijskom (ili bilo kakvom drugom) kampanjom koju je novi menadžment  počeo u junu. Trebalo je izvući pouku iz nekih takvih sličnih situacija koje smo imali kod nekih drugih banaka u skorijoj prošlosti. Stoga medijska eksponiranost menadžmenta Prve banke ima kontraproduktivne efekte samo za Prvu banku. Energiju treba kanalisati u pravcu izlaska iz situacije u kojoj se banka nalazi i traženju rješenja kakva praktikuje struka i čitav svijet, pa će mjere same po sebi nestati. To ne može da uradi niko drugi do Uprava banke. Neće se problemi riješiti prikazivanjem drugačije slike o sebi već će se samo umnožiti i usložiti. Samozavaravanje samo odlaže rješavanje problema. Mora se realno procijeniti situacija i onda tražiti rješenja. Mi smo u 2010. godini, a revizija banke za 2008. godinu, početa u junu, još nije okončana. Kako možemo imati realnu sliku o stanju u banci i saopštavati rezultate, a da nemamo verifikovano početno stanje.

Da se naše mjere prema bankama uvode i ukidaju preko a to bi nam bio jedini posao. Zamislite šta bi bilo kada bi drugi državni organi, recimo pravosudni, rješavali preko sredstava informisanja postupke koji su predmet njihovog sprovođenja zakona. Inače jedino je menadžment Prve banke izašao u javnost sa sadržinom mjera koje je CBCG preduzela. Mi možemo u situaciji kada se dovode u zabludu deponenti i povjerioci banke ili ugrožavaju kredibilitet sistema saopštavati određene podatke, ali nijesmo saopštavali podatke koji predstavljaju bankarsku tajnu. Ovdje se dovode u zabludu i javnost i deponenti i povjerioci i akcionari.

5. Iz Prve banke poručuju da su na dobrom putu oporavka. Da li se slažete sa tim ocjenama, i šta predlažete kao rješenje da se još brže i bolje dođe do stabilnog oporavka?

Najznačajniji i najkrupniji, suštinski, problemi nijesu riješeni i ako je  uloženo dosta napora da se situacija u Banci popravi, pogotovo u naplati kredita. To je Banci dokumentovano kroz supervizorsku i drugu komunikaciju shodno zakonu i podzakonskim aktima.

Situacija sa Prvom bankom je najkompleksnije pitanje u našem dosadašnjem radu, jer se radi o Banci sistemskog značaja, koja je zbog akcionarske strukture predmet političkih odnosa i pod posebnom medijskom pažnjom, a njegovo rješenje stavlja na probu nezavisnost CBCG. Pored toga probleme ne možemo riješiti sami, ako ga ne riješe akcionari, jer nemamo adekvatne instrumente za to.

Za rješavanje situacije važno je podsjetiti se da je ishodište problema je u modelu privatizacije jer domaći akcionari nijesu, u odsustvu institucionalnih investitora ili strateških partnera, mogli da podrže rast i razvoj Prve banke. Sve što se kasnije dešavalo konsekvence su početne odluke. Banka je od lokalne, u vrlo kratkom roku, postala sistemski važna banka ali to nije bilo praćeno odgovarajućim kvalitetom menadžmenta. Najvažnije je da se tačno dijagnosticira stanje koje nije ono kako banka vidi samu sebe (niti čak kako je vidimo mi), već kako je vidi nezavisni međunarodno priznati revizor, koga smo u međuvremenu angažovali. Nakon nezavisne dijagnostike biće predložena rješenja koja će biti u skladu sa uobičajenom zdravom praksom i kakva smo skorije imali priliku da vidimo u okruženju.

6. Ima optužbi da je CBCG u prethodnom periodu opstruirala rad i oporavak Prve banke?

Mi prema Banci imamo isti odnos kakav imamo ili bi imali prema drugim bankama da se nađu u istoj situaciji. Takav odnos bi prema banci bio da se ona nalazi u nekoj drugoj državi sa normalno uređenim bankarskim sistemom. Slabosti koje je Prva banka ispoljavala u svom poslovanju na vrijeme su prepoznate u supervizorski aktivnostima, na bazi kojih su proistekle mjere koje su propisavane Banci. Činjenica je da je bilo opstrukcija u njihovom sprovodjenju od strane menadžmenta. Dakle, ove mjere ne datiraju od juče, još uvijek su na snazi i biće na snazi sve dok Banka ne otkloni razloge za njihovo uvodjenje.

Kako smo reagovali svojim mišljenjem kada je Banci bila potrebna podrška za likvidnost, tako reagujemo i sada kada treba rješavati probleme druge prirode. Naš odnos je i dalje isti. Problem je u Upravi banke koja ne nalazi rješenja za izlazak iz postojeće situacije. Mi ne upravljamo bankom već samo preporučujemo ili nalažemo banci kako da otklonimo nedostatke u radu.

7. Da li se sprema donošenje zakona o CBCG, i da li postoji šansa da Vlada kroz odredbe tog zakona dođe do rješenja da vi više ne budete na toj poziciji ili da vam se ovlašćenja smanje, jer se mogu čuti ocjene, naročito od različitih bankara, da ne radite dobro posao, da ste ograničavajući faktor za izlazak pojedinih banaka iz krize, da ste sporo reagovali u vrijeme najvće krize i da ste bili rigorozni u vrijeme kad je trebalo da budete fleksibilniji?

Rad na donošenju novog Zakona o CBCG je pri kraju. Najprije smo pripremili principe koje je usvojio Savjet CBCG, koje smo razmatrali sa Ministarsvom finansija, zatim smo u saradnji sa ekspertima MFO pripremili Nacrt zakona na kome sada radimo sa Ministarstvom finansija.

Zakon je u velikoj mjeri usklađen sa pravilima koja važe u EMS, i najboljim međunarodnim praksama, uz poštovanje ustavnih rješenja i vodeći računa o specifičnostima Crne Gore. Nakon ove faze, Zakon ide najprije u vladinu, a zatim i parlamentarnu proceduru.

Moji saradnici i ja radimo svoj posao i nastojimo da rješavamo mnoštvo problema i zadataka od kojih sam samo o nekima u ovom tekstu govorio. Nijesam imao prilike da čujem ili pročitam nijednu značajniju primjedbu od strane ozbiljnih bankara na naš rad. Kada je, nedavno, u Parlamentu raspravljano o našem Izvještaju o radu, mislim da je i pozicija i opozicija pozitvno ocjenila naš rad. Ne kažem da smo mi u CBCG idealni, ali kvalitetna rješenja u novom Zakonu bi svakako pomogla da se na bazi dosadašnjih iskustava bitno unaprijede i mehanizmi naseg budućeg funkcionisanja. Ako se bude poštovao Ustav, odnosno Zakon o sprovođenju Ustava, te principi i pravila koja važe u EMS-u a koja smo obavezni da poštujemo, ako hoćemo da budemo dio EU, onda je razrješenje ovog pitanja upravljanja i rukovođenja bankom prilično jasno. Ustavni zakon jasno kaže da organi koji su izabrani prije donošenja Ustava ostaju da vrše funkciju do isteka mandata. Šest od sedam članova Savjeta CBCG je izabrano prije donošenja Ustava i mandat im je u toku. S druge strane, u EMS važi jasno pravilo da reogranizacijom banke kroz izmjenu zakona ne može se skraćivati mandat guveneru i članovima borda i da se to smatra „ex-lege” smjenom i ugrožavanjem nezavisnosti nacionalne centralne banke.

8. Profesor Veselin Vukotić nedavno je izjavio da CBCG na pogrešnoj ideji radi dobar posao zahvaljujući kome imate veći profit od cijelog bankarskog sistema, te da ne bi bila jeres ukidanje CBCG. Nije prvi put da se čuju komentari da je CBCG mogla biti ukinuti, jer se maltene bavi samo kontrolom banaka, a to može da radi i recimo neka agencija koja bi imala manje zaposlenih i manje troškove, a možda bi mogla biti efikasnija? Kako to komentarišete?

Kada je u pitanju CBCG kao institucija, njene ideje vodilje su napisane u Ustavu i Zakonima koje je voljom izabranih predstavnika građana dužna da sprovodi. S druge strane, dužni smo da sprovodimo državnu politiku vezanu za naš put ka evropskim integracijama, u dijelu naših  odgovornosti i nadležnosti, a to je ulazak u evropski monetarni sistem. Da bi ste bili dio evropskog monetarnog sistema morate imati centralnu banku. Tamo ne možete sa Agencijama. Luxemburg je, zbog toga, svoj Monetarni institut pretvorio u Centalnu banku. Ako su oko čega jedinstveni građani i partije u Crnoj Gori, onda je to pitanje ulaska u EU. Dok je tako, mi ne možemo imati druge ideje i ideologije.

Što se naše profitabilnosti tiče, od kad je profit grijeh i jeres, pogotovo u liberalnoj tržišnoj ekonomiji. Mada mi nijesmo profitna organizacija, već ostvarujemo višak prihoda nad rashodima koji je išao u naš kapital, koji je opet u funkciji stabilnosti i sigurnosti sistema, ili smo ga transferisali Vladi, tako da je nijesmo ništa koštali u obavljanju bankarskog posla za nju. Da li je možda trebalo da proćeradamo cca 50 miliona eura koje sada imamo u kapitalu, kao sto su to radili neki drugi, ili da rasprodamo našu imovinu?

S druge strane, za obične ljude to izgleda isto, ali profit banaka i naš višak su dvije različite kategorije, jer se radi o potpuno različitim institucijama. Nama je zakonom i prirodom posla veoma limitirano preuzimanje rizika, a banke preuzimaju više rizika da bi ostvarile više profita. Ako profitu banaka dodate rezervacije za potencijalne gubitke, onda ćete vidjeti da bi njihova profitabilnost bila mnogostruko veća da nijesu preuzimale toliko rizika. I nije profit banaka toliki zbog našeg viška prihoda. Mi banke koštamo manje od njihovih troškova reprezentacije i reklame. Naša kontrola ih sigurno košta manje nego što plaćaju revizore i sl.

Ohrabruje činjenica da oni koji različito razmišljaju ponekad podržavaju nešto sa čime se ne slažu. Ali mi se u našem poslu, u CBCG, ne možemo upravljati prema različitim idejama i ideologijama. Nama mogu biti bliže ili dalje pojedine ideje ili ekonomske škole. Ekonomske ideje, odnosno ekonomske škole su objašnjavale ili obilježavale pojedine etape ekonomske istorije, bile inspiracija kreatorima sistema ili „igračima” u sistemu. Neosporna je činjenica da smo u vrijeme dominacije ideja liberalizma i neoliberalizma imali dvije najveće i najteže ekonomske krize u svijetu. Takođe iz tih situacija se izlazilo i izlazi pojačanom državnom intervencijom. Praksu, suprostavljenu idejama čiji su pobornici, sprovode donosioci ekonomskih odluka u zemljama gdje je neoliberalizam bio najrasprostranjeniji, i zato ne treba robovati ni idejama ni ideologijama.

Čini mi se da instrumentalizacija ideja neoliberalizma kroz kreiranje organizacija, pa i neformalnih, za njihovo sprovođenje nije dobra za Crnu Goru, pogotovo kada se na tim idejama ne mogu tražiti rješenja aktuelnih problema. To može biti kočnica za njihovo brzo rješavanje. Crna Gora, kao mala, otvorena ekonomija i otvoreno društvo mora biti otvorena i za različite ekonomske ideje bez monopola određenih ideološki vezanih grupa. Samo tako mogu vrijednosti koje Crna Gora ima  biti dodatna vrijednost evropskoj porodici naroda.

Govor Guvernera Centralne banke Ljubiše Krgovića na otvaranju Tvining projekta ‘Jacanje regulatornih i supervizorskih kapaciteta finansijskih regulatora’, 15. decembra 2009. godine

Dame i gospodo, poštovani gosti

Najprije želim da vas sve pozdravim, a posebno naše goste iz Bugarske i Holandije sa kojima ćemo u narednom periodu realizovati ovaj za nas važan projekat.

Projekat ćemo realizovati sa institucijama dviju država, posebno njihovih centralnih banaka sa kojima imamo plodotvornu saradnju.

Za nas u Centralnoj banci Crne Gore je ostvarivanje ovog projekta posebno značajno jer su se pokakazali opravdanim napori da se ostvari ovakav projekat još prije tri godine (u onom dijelu u kome se sada odnosi na nas).

U projektu smo dobili partnere Nacionalne banke Holandije i Bugarske čija su iskustva vrlo primjenljiva kod nas.

Na jednoj strani imamo Narodnu banku Bugarske, sa nama najbližim monetarnim aranžmanom i odgovornostima sličnim našima koja je skorije prošla u procesu integracija ono što nas čeka.

Na drugoj strani imamo Nacionalnu banku Holandije, članicu Evropske centralne banke koja reguliše jedan od najstarijih i najrazvijenijih fiinansijskih sistema.

Mislim da je to garancija da će projekat biti uspješno realizovan, naravno uz posvećenost i napore sa naše strane koji, ubijeđen sam, neće izostati.

Naravno i sve ono što smo uradili u proteklih osam godina u uspostavljanju i jačanju naših supervizorskih i regulatornih kapaciteta može sa svoje strane bitno doprinijeti da se ostvari projekat.

Projekat dolazi u pravom momentu za nas kada treba da pristupimo ostvarivanju naših, Ustavnom redefenisanih nadležnosti i posebno finansijske stabilnosti.

Zbog toga je značajno što su pored Centralne banke Crne Gore uključeni supervizori ostalih djelova finansijskog sistema Komisija a hartije od vrijednosti i Agencija za nadzor osiguranje.

Crna Gora ako želi da bude punopravni član Evropske unije i dio Evropskog monetarnog sistema, odnosno Evropske cetralne banke mora graditi održiv ekonomski, odnosno, siguran i stabilan finansijski sistem na duži rok.

U tom procesu je jako važno jačanje kapaciteta Centralne banke Crne Gore u svim domenima njenih odgovornosti i nadležnosti, posebno supervizorskih i regulatornih nad najvažnijim dijelom finansijskog sistema – bankarskim sistemom.

Sa stanovišta razvoja regulatornog okvira i supervizorskih praksi koje se odnose na bankarske operacije, od ovog projekta očekujemo:

• Poboljšanje postojećeg regulatornog okvira, uključujući dalje usklađivanje propisa sa direktivama Evropske unije i ostalim međunarodno prihvaćenim standardima, naročito propisima vezanim za adekvatnost kapitala i superviziju na konsolidovanoj osnovi,
  
  
• Poboljšanje vještina i znanja zaposlenih u Sektoru za kontrolu koji su ditrektno uključeni u superviziju bankarskog sektora, do nivoa na kojem mogu odgovoriti izazovima koji će se pojaviti u procesu usvajanja supervizorskih praksi organa kontrole iz razvijenih zemalja.

Spremnost partnera u projektu za promjenu određenih elemenata ugovora koji se odnose na ugovorene usluge tokom trajanja priojekta značajno će doprinijeti ispunjenju kvalitativnih ciljeva ovog projekta.

Govor guvernera Krgovica na promociji knjige dr Franja Stiblara, ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine

Dame i gospodo, poštovane kolege,

Danas smo ovdje povodom jednog značajnog trenutka. U izdanju CBCG izašla je knjiga Uticaj globalne krize na Crnu Goru i Balkan.

Centralna banka Crne Gore je i prije nego što se ova najteža kriza poslije Drugog svjetskog rata manifestovala u svom najtežem obliku, preduzela, a i sada preduzima mjere iz domena svoje nadležnosti i odgovornosti u cilju ublažavanja njenih efekata na crnogorsku ekonomiju i bankarski sistem.

Evo, juče smo usvojili paket mjera koje se tiču ublažavanja efekata krize u realnom sektoru na pad kvaliteta aktive banaka. Mjere koje bi trebale da doprinesu potspješivanju kreditne aktivnosti banka i povratku depozita. Mjere koje popravljaju likvidnost banaka i Budžeta.

I knjiga našeg člana savjeta, profesora Štiblara, je dio našeg odgovornog odnosa u upravljanju krizom. Smatram da će ona doprinijeti boljem razumijevanju onoga što se dešava u svijetu i kod nas u stručnoj i širokoj javnosti. Smatram da će svim donosiocima odluka pomoći u našem zajedničkom boljem upravljanju krizom.

Zahvaljujem se profesoru Štiblaru što je napravio napor da svom plodotvornom radu doda i jednu ovakvu knjigu koja je i rezultat njegovog učešća u radu Savjeta Centralne banke Crne Gore.
A sada će o knjizi nešto više reći Nikola Fabris, naš glavni ekonomista i recezent ove knjige.

Govor glavnog ekonomiste dr Nikole Fabrisa, na promociji knjige dr Franja Stiblara ’Uticaj globalne krize na Crnu Goru i zapadni Balkan’, 23. juna 2009. godine

Poštovane dame i gospodo,

Danas je pred nama jedna izuzetno interesantna knjiga, koja nam govori o tome kako je došlo do Globalne finansijske krize, zašto je do nje došlo i šta raditi da se ona prevazidje. Većina knjiga ove vrste postane dostupna tek više godina nakon proteka krize, a poseban kvalitet ove knjige je što je ona izašla u samom jeku globalne finansijske krize. U pitanju je u svjetskim razmjerama jedna od malobrojnih knjiga koje se bave tekućom krizom, a sasvim sigurno jedina koja se bavi uticajem Krize na Crnu Goru i Zapadni Balkan. Mislim da se prof. Štiblar vrlo uspješno uhvatio u koštac sa jednim velikom izazovom, sa najvećom krizom posle Velike ekonomske krize, za koju je i sam konstatovao u knjizi da se još uvijek ne zna ni veličina, ni dubina ni kraj.

Pre nego što kažem nešto više o knjizi osvrnuo bih se malo i na autora knjige prof. Franja Štiblara. Radove prof. Štiblara sam imao prilike da čitam još kao student, naročito su mi ostala upečatljivi njegovi radovi posvećeni analizi inflacije iz perioda bivše SFRJ. Prof Franjo Štiblar je profesor na pravnom fakultetu u Ljubljani, član Savjeta CBCG, bio je dekan fakulteta, Savjetnik Guvernera banke Slovenije, Glavni ekonomista Nove Ljubljanske banke, naučni Savetnik Ekonomskog instituta pravnog fakulteta, Savjetnik u svjetskoj banci, gostujući prof. na velikom broj uuniverziteta širom svijeta,  učesnik velikog broja medjunarodnih projekata, autor preko četiristo bilbliogrfskih jedinica. Ovaj jedinstveni spoj teorije i prakse koji je imao prof. Štiblar su bili ključni da knjiga ne ostane na nivou pojavnog, već da se prodre duboko u suštinu analiziranih problema i daje joj poseban kvalitet.

Mislim da će suštinu ove knjige najboje odslikati riječi autora koje ću sada citirati «za umanjenje posljedica Krize bolje se na nju pripremiti, nego bezbrižno ignorisati neprijatne posljedice, koje ćemo osjetiti u budućnosti. To je osnovna svrha ove knjige - upoznati ljude s okolnostima i uzrocima krize, s posljedicama i mogućim ublažavajućim mjerama, koje će olakšati život u kriznom periodu.». Knjiga ima dobru strukturu i logičan sled jer se polazi od krize ekonomske teorije, analize uzroka Krize, posljedica krize i na kraju autor daje preporuke kako minimizirati posledice krize.

U knjizi je data geneza svih onih poremećaja iz godina pa i decenija koji su prethodili i doveli do pojave krize, analizirani su najvažniji uzroci krize, dat je kritički osvrt na makroekonomsku teoriju, kao i jasne preporuke šta da se radi. Knjiga je odličan spoj i makroekonomske teorije i makroekonomske prakse, sa jasnim naznakama u kojem će se smjeru kretati buduća makroekonomska teorija. Autor knjige se ne ustručava da jasno ukaže ko su krivci za tekuću krizu, kako sa doktrinarnog aspekta, tako  sa aspekta pogrešno vodjenih politika, kao i sa institucionalnog aspekta. Svrha ove analize je vrlo značajna, jer ona jasno ukazuje u kojim su oblastima neophodne promene, da se kriza ne bi ponovila u bliskoj budućnosti. Stoga se može nedvosmisleno zaključiti da ćemo u narednom periodu biti suočeni sa krupnim promjenama u domenu funkcionisanja medjunarodnih rejting agencija, revizora i supervizora, medjunarodnh finansijskih standarda, koncepta korporativnog upravljanja u finansijskim institucijama, radu hedž fondova i u drugim insitucijama. Stoga u domenu ekonomske doktrine umjesto liberalnog anglosaksonskog ekonomskog modela morao bi u svijetu, a posebno u Evropi, prevladati socijalno-demokratski (kontinentalni odnosno skandinavski) model, odnosno kako to autor slikovito ističe u knjizi ni liberalni kapitalizam ni ortodoksni socijalizam, već solidarizam.

Poseban kvalitet knjige je u tome što autor u knjizi postavlja pitanje nedostajuće makroekonomske vizije, odnosno postavlja pitanje da li je i ekonomska teorija i doktrina jedan od krivaca za tekuću situaciju. Logično pitanje koje se nameće je kako je moguće da različite makroekonomske škole nude potpuno različita rješenja za iste probleme. Autor nedvosmileno pozitivno odgovara na prethodno pomenuto pitanje i ističe da  čak i među profesionalnim ekonomistima preovladava mišljenje da ekonomska nauka nema metode i rezultate koje bi vredjelo univerzalno prihvatiti, odnosno da se sastoji od niza konfliktnih sistema, među kojima je teško vršiti izbor i jedan je od krivaca tekućeg stanja privrede.

U knjizi je data komparativna analiza mjera koje su preduzele pojedine zemlje, preporuka istaknutih ekonomista i političara, uz ocjenu efikasnosti istih i prognozu šta se može očekivati u narednom periodu. Autor daje i svoju viziju šta bi trebalo uraditi u post-kriznom periodu da se prevazidju posledice krize, konflikti iz prošlosti i da region krene ubrzanim koracima prema evropskim integracijama.

Prof. Štiblar u knjizi zaključuje da će biti nužne korjenite promijene ekonomskog sistema koji uvijek iznova produkuje krize. Stoga autor u zaključnom poglavlju knige daje svoju viziju nove finansijske arhitekture i otvara pitanje neophodnosti stvaranja novog Breton Vudskog sistema.

Ubedjen sam da će ova knjiga vrlo lako naći široku čitalačku publiku, jer ona ne vrvi od stručnih termina i nerazumljivog jezika, već je pisana jasnim i jednostavnim stilom da bude razumljiva i ekonomskim ekspertima, a i običnim gradjanima. Knjiga je i fokusirana na široku čitalačku publiku, jer ona daje preporuke šta raditi u tekućim uslovima i kreatorima ekonomske politike i privrednicima, ali i običnim gradjanima. Ja Vam je mogu iskreno preporučiti.

Na kraju da još istaknem da je u pitanju četvrta knjiga u izdanju Centralne banke, čiji su autori zaposleni u Centralnoj banci i po tome idemo u korak sa najpoznatijim centralnim bankama.

Prezentacija guvernera CBCG, Ljubiše Krgovića na Samitu guvernera u Bečićima, 20. juna 2009. godine

Dame i gospodo,

Poštovane kolege,

Najprije bih želio da vas pozdravim i izrazim zahvalnost organizatoru što mi je učinio čast i zadovoljstvo da budem domaćin ovog skupa. Smatram da je dobro što se organizator opredijelio da skup organizuje u predivnom ambijentu ovog hotela, koji će sigurno uticati da se makar u pauzama ne razmišlja o posledicama ove najteže krize, poslije drugog svjetskog rata.

Sa druge strane svojim boravkom ovdje, makar simbolično, doprinijecemo smanjenju efekata krize na turizam u Crnoj Gori. Bez ikakve dileme, u pitanju je najdublja ekonomska kriza poslije velike ekonomske krize. Kada je u pitanju region, pored zajedničkih osobenosti svaka od zemalja ima svoje osobenosti u ispoljavanju efekata krize. Crna Gora je mala i visoko otvorena ekonomija, i kao takva podložna prenošenju šokova iz inostranstva. Kriza se u Crnoj Gori, u većoj mjeri počela osjećati tek od poslednjeg kvartala 2008. godine. Pod uticajem krize došlo je do pogoršanja čitavog niza indikatora, a najteže su pogođeni: bankarski sektor, proizvodnja čelika i aluminijuma, prerađivačka industrija, građevinarstvo, turizam i tržište kapitala. I dalje, glavna neizvjesnost koja je prisutna, je koliko će kriza trajati i koliko će biti dubok pad.

Kao nusposljedica krize došlo je do opadanja stope inflacije, što se može jasno vidjeti sa grafika koji pokazuje kretanje godišnje stope inflacije na mjesečnom nivou. (grafik 4)

Ono što je izuzetno važno to je da je priliv SDI i dalje izuzetno visok iako se realizuje samo jedan od više najavljenih projekata (dokapitalizacija EPCG, privatizacija Ade Bojane, privatizacija Velike Plaže, gradnja auto puta), one će najvjerovatnije premašiti prošlogodišnji rekordni iznos. Značajan priliv stranog kapitala je izuzetno važan faktor radi amortizacije krize.

U odnosu na period prije krize koeficijent solventosti je pogoršan, ali je i dalje visok. Aktivne kamatne stope se nijesu značajnije promijenile, ali reakcija banaka na rast neizvjesnosti se manifestovala u gotovo potpuno zaustavljenoj kreditnoj aktivnosti. Pasivne kamatne stope su blago povećane u cilju stimulisanja privlačenja novih depozita.

Govor Guvernera Centralne banke Ljubiše Krgovića na Euromoney konferenciji u Beču, 21.01.2009. godine

Značajan privredni rast, priliv SDI, uz budžetski suficit uticali su na to da se kreditni krah u Crnoj Gori nije značajnije osjetio do sada. Crna Gora je u proteklom periodu ostvarila značajan privredni rast. Procjena je da je rast realnog BDP-a za 2007. godinu iznosio 10,7%, odnosno 8,1% u 2008. godini, što je najvećim dijelom posljedica rekordnog neto priliva stranih direktnih investicija. Naime, već treću godinu zaredom Crna Gora ostvaruje izrazit neto priliv SDI koji se kretao od 21,7% BDP-a u 2006. do 17% BDP-a koliko je procijenjen u 2008. godini.

Sa druge strane, na berzama je došlo do pada cijena akcija koje su se na kraju 2008. godine spustile na oko 80% svoje maksimalne vrijednosti zabilježene u proljeće 2007. godine. Cijene nekretnina su, takođe, zabilježile pad, uz cjenovne mjehuriće koji se nisu podudarali sa onim na tržištu akcija, ni po pitanju vremenskog okvira ni pada. Ove cjenovne mjehuriće ne treba povezivati sa kreditni krahom, makar ne pojedinačno, već prvenstveno sa veoma nerealnim cijenama.

U proteklom periodu, makroekonomski izvori nestabilnosti su bili visok spoljnotrgovinski deficit, koji je u 2006. godini iznosio 39,5% BDP-a, odnosno 47,8% BDP-a u 2007. godini, kao i rast inflacije posljednje dvije godine, prije svega usljed rasta inflacije u zemljama EU.

Međutim, tokom ove godine će se osjetiti negativne posljedice globalne finansijske krize, koja će uticati na promjenu izvora nestabilnosti. Tako se za ovu godinu predviđa usporavanje privrednog rasta, koji će, prema najnovijim procjenama MMF-a, iznositi 2% u 2009. i 2010. godini. Osnovni potencijalni uzroci usporavanja privrednog rasta su:

• (i) potencijalno smanjenje priliva SDI usljed globalnog rasta nepovjerenja investitora, koja u najbolju ruku mogu da znače odlaganje investicija na srednji rok,
  
• (ii) stagnacija ili smanjenje prihoda od turizma - Svjetska Turistička Organizacija projektuje rast ovog sektora u rasponu 0-2%, tako da će turizam, uz  građevinarstvo, (grane koje su davale veliki doprinos rastu BDP-a u prethodnim godinama) najviše biti na udaru globalne krize,
  
• (iii) smanjenje izvoza usljed pada eksterne tražnje najznačajnijih ino-partnera, kao i teškoće u poslovanju nekih velikih preduzeća, poput KAP-a. Upravo će proizvodnja aluminijuma biti “teško pogođena” padom cijena aluminijuma (najvažnijeg izvoznog proizvoda Crne Gore) na svjetskim berzama,
  
• (iv) potencijalni rast nezaposlenosti usljed održavanja rentabilnog poslovanja od strane  najvećih domaćih izvoznika - procjenjuje se da bi se broj zaposlenih mogao smanjiti i do 3% u 2009. godini,
  
• (v) smanjenje ponude kredita i rast kamatnih stopa usljed ograničenog finansiranja kćerki banaka od strane majki banaka. Procjenjujemo da će kreditni rast u 2009. godini biti ispod 10% na godišnjem nivou. Pored toga, vjerovatno jedan broj preduzeća neće biti u mogućnosti, zbog krize, da otplati svoje kredite, tako da treba očekivati i rast nekvalitetne aktive bankarskog sistema.

Sa druge strane, realno je očekivati poboljšanje deficita tekućeg računa platnog bilansa, jer će manja ponuda kreditnih sredstava i manja agregatna tražnja uticati na manji uvoz potrošnih dobara. Na popravljanje deficita će uticati i opadanje cijena energenata, hrane i sirovina. Takođe, mislim da je malo vjerovatno da se pojavi problem inflacije  u 2009. godini, jer je pod uticajem krize došlo do opadanja cijena naftnih derivata, bazičnih metala, hrane, značajnog broja sirovina, a i smanjeni nivo agregatne tražnje neće ostavljati prostor za rast cijena. Inflacija od jula prethodne godine ima opadajući trend, a za prvih jedanaest meseci 2008. godine godišnja stopa inflacije (novembar 2008/novembar 2007) je iznosila 6,5%, što je niže u odnosu na nivo iz prethodne godine (7,7%).

Međutim, upavo zbog velikog stepena neizvjesnosti, u ovom trenutku je jako teško prognozirati koliko će ekononomski rast biti usporen.
Navedeno, odnosno ostvarenje projektovanog rasta realnog BDP-a od 2-2,5% u 2009. godini implicirao bi, nakon tri godine budžetskog suficita, pojavu budžetskog deficita od oko 6% BDP-a, što bi dovelo do značajnijeg zaduživanja Crne Gore i to sa 27,8%, koliko je procijenjeno za septembar 2008., na oko 41,2% BDP-a u 2009. godini. Međutim, imajući u vidu najavljene projekte i projekte čija je realizacija u toku treba očekivati i ove godine visok priliv SDI, mada vjerovatno nešto niži od prošlogodišnjeg, osim ukoliko ne dođe do aktiviranja nekih velikih projekata u oblasti turizma. Eventualno usporavanje bi se moglo desiti jedino u oblasti privatizacije. Naime, moguće je da pod uticajem krize ne bude moguće privatizovati neka od preduzeća čija je privatizacija planirana za ovu godinu. Ipak, treba imati u vidu da je Crna Gora daleko odmakla u procesu privatizacije i da se nalazi na samom njenom kraju. U ostalim oblastima proces tranzicije bi trebao da se nastavi planiranom dinamikom (pristupanje EU, pristupanje STO, unaprjeđivanje zakonodavstva vezanog za slobodan protok roba,  usluga, kapitala i ljudi,  unaprjeđenje saradnje u okviru CEFTE i dr.).

Neki od potencijalnih uzroka makroekonomske nestabilnosti poprimaju sve više karakter realnog već na samom  startu ove godine, posebno u dijelu koji se odnosi na pad eksterne tražnje i poslovanje najvećih kompanija izvoznika (Kombinat Aluminijuma i Željezara Nikšić). Sa druge strane, akcije Vlade usmjerene su prije svega na nastavak privlačenja SDI u Crnu Goru kroz započinjanje značajnih projekata poput  dokapitalizacije EPCG, privatizacije Instituta Simo Milošević Igalo AD,  Jadranskog brodogradilišta Bijela AD, Duvanskog kombinata AD, što sve može pomoći »amortizovanju« negativnih posljedica ekonomske krize. Naporedo, usporenje privrednog rasta, kao i smanjenje agregatne tražnje će se, realno je očekivanje, reflektovati na smanjenje inflacije u odnosu na 2008. godinu, smanjenje spoljnotrgovinskog deficita uslijed značajnog pada uvoza (koji je u slučaju Crne Gore visoko korelisan sa prilivom SDI), kao i rast produktivnosti i konkurentnosti crnogorske radne snage uslijed stagnacije cijene rada u 2009. godini.

Crna Gora kao unilateralno eurizovana ekonomija prirodno teži pristupanju Evropskoj monetarnoj uniji. Ovo je dugoročan strateški cilj, na koji svakako neće uticati kriza. U dilemi da li će kriza uticati na ispunjenje Mastrihtskih kriterijuma je preuranjeno razgovarati, jer Crna Gora još uvijek nije članica EU i vjerovatno neće postati u narednih nekoliko godina, tako da u trenutku pristupanja Mehanizmu deviznog kursa II (ERM II) verovatno će kriza biti i okončana. Na kraju 2008. godine, Crna Gora je zadovoljavala Mastrihtske kriterijume po pitanju nivoa budžetskog deficita i javnog duga, a nije zadovoljavala kriterijum inflacije. Za kamatne stope se ne može odgovoriti da li je taj kriterijum ispunjen, jer u ovom trenutku u Crnoj Gori ne postoji uporediva kamatna stopa. 

Bankarski sektor

Značajan je i uticaj globalne finansijske krize na poslovanje domaćih banaka, a osobito može biti kompleksan ukoliko strana majka banka zapadne u krizu. Globalna finansijska kriza je najviše pogodila bankarske sisteme. Ona se negativno odrazila na likvidnost i profitabilnost banaka u svim zemljama, pa u tom pogledu ni Crna Gora nije izuzetak.  Banke su se sa problemom likvidnosti borile od početka oktobra 2008. godine. Njihovi problemi vezani su za obije strane bilansa stanja. Gledano sa strane pasive, gubile su veliko povjerenje deponenata koji su povlačili svoj novac (depoziti su pali 6% na godišnjem nivou), imajući u vidu loše sjećanje na 1990-te. Međutim, situacija je sada prilično stabilizovana garantovanjem svih depozita od strane države. Na strani aktive, bilo je slučajeva dužnika koji nisu izmirivali obaveze, odlažući otplatu svojih kredita. Naravno, najviše problema bilo je u vezi sa tržištima akcija i nekretnina i nerealnim očekivanjima stalnog rasta. Međutim, bili su to samo sporadični slučajevi, a ukupan udio nekvalitetnih kredita je još uvijek na prihvatljivom nivou. Banke su u prošlosti generalno osiguravale pokrivenost kredita kolateralima odgovarajuće vrijednosti. Prihvatljivo učešće nekvalitetnih kredita rezultat je toga što su banke, u poređenju sa ranijim periodima, nevoljno odobravale nove kredite, gomilajući gotovinu. Do kraja 2008. godine neznatno su povećale aktivne kamatne stope, i trudile su se da osiguraju kreditiranje na bolji način koristeći druge načine. I kao što je i do sada bilo, izgleda da će ta praksa obilježiti 2009. godinu.

Možemo zaključiti da likvidnost bankarskog sistema jeste smanjena, ali bankarski sistem je uspio da se odupre svim izazovima i prilično je stabilan. Veće poteškoće je imala samo jedna od jedanaest banaka koja je dobila finansijsku podršku od strane države. Ipak, bankama nedostaje još kapitala. Mi smo proaktivno reagovali i novim Zakonom o bankama, koji je usvojen u martu 2008. godine, predvidjeli obaveznu dokapitalizaciju banaka u roku od godinu dana, što će povećati stabilnost bankarskog sistema. Ova dokapitalizacija će dodatno osnažiti bankarski sistem i povećati njegovu sposobnost da se suočava sa različitim potencijalnim šokovima kojima bi mogao biti izložen u budućnosti.

Međutim, a što se stalno mora isticati, problemi su daleko od onih u razvijenim ekonomijama Zapada, pošto banke koje posluju u Crnoj Gori nisu imale nikakvu vezu sa hipotekarnim hartijama od vrijednosti davanim licima koja ih ne mogu otplatiti, a koje vode porijeklo iz SAD-a. Drugim riječima, direktan udarac krize je apsolutno izbjegnut, ali problemi naslijeđeni iz devedesetih i dalje nose loše sjećanje na bankarski sistem. Za nas je povoljna okolnost i što smo eurizovana ekonomija tako da banke nisu izložene deviznom riziku i ne postoji opasnost od klizanja nivoa deviznog kursa koja bi mogla dodatno oslabiti bilanse banaka, kao što se desilo u nekim zemljama u okruženju. Činjenica da Crna Gora nema domaću valutu, već koristi euro uticala je  na to da problem valutne neusklađenosti u Crnoj Gori gotovo ne postoji. Naime, učešće kredita i depozita u drugim valutama vrlo je malo, i u velikom stepenu njihovi iznosi se preklapaju: svega 2,9% depozita je u drugim valutama, a svega 3,8% kredita je odobreno u drugim valutama.

Pojava stranih banaka na crnogorskom tržištu je bila jedna od ključnih mjera za uspješnu reformu bankarskog sistema. U crnogorskom bankarskom sistemu dominantno je vlasništvo stranih banaka, odnosno dominiraju banke koje su osnovane u Crnoj Gori i posluju na osnovu dozvole za rad izdate od Centralne banke Crne Gore, a subsidijarna su lica stranih banaka. Crnogorski bankarski sitem je 85% u rukama stranih banaka, tako da je veoma zavistan od onoga što se dešava u svijetu i Evropi.

U uslovima tekuće krize strane banke mogu nositi i određene prednosti i određene slabosti. Prednosti se mogu ogledati u tome da strane banke koje raspolažu velikom finansijskom snagom mogu «upumpati» dodatna likvidna sredstva. Slabost može biti da u slučaju ugrožene likvidnosti matične banke, ona može povlačiti sredstava iz banke «kćerke». Ipak, po ovom pitanju nije moguće izvući generalni zaključak, jer on zavisi od slučaja do slučaja. Kada je u pitanju Crna Gora do sada se bez dileme pokazalo da je prednost što imamo strane banke, koje su donijele značajan kapital i znanje u domaću bankarsku industriju. Značaj stranih banake dokazan je i time što u tekućim uslovima nisu povlačile svoja sredstva, već su ih naprotiv povećavale. Naročito je bila značajna pomoć matičnih banaka u trenutku kada je povlačenje depozita imalo negativan uticaj na likvidnost banaka tokom oktobra i novembra prethodne godine.

Poslovanje crnogorskih banaka u 2009. godini je uslovljeno prevashodno  potpunom primjenom novog Zakona o bankama i podzakonske regulative Centralne banke. U protekloj godini, otpočela je primjena novog Zakona o bankama, koji je u visokom stepenu usklađen sa tekovinama evropskog zakonodavstva i kojim su, takođe, implementirani međunarodni standardi i najbolja bankarska praksa. Novim Zakonom o bankama propisana je obaveza bankama da usklade poslovanje  i po pitanju adekvatnost kapitala, odnosno izračuna potrebnog kapitala u skladu sa regulativom Centralne banke i pravilima kojim je omogućena primjena Bazela II. Dakle, primjena nove metodologije za izračun potrebnog kapitala banke, već tokom perioda usklađivanja poslovanja banaka, ukazaće na potrebu obezbjeđenja dodatnih sredstava za dostizanje propisanog nivoa kapitala, prevashodno dokapitalizacijom banke. Crna Gora je, takođe, u protekloj godini, po ugledu na zemlje EU donijela Zakon o mjerama za zaštitu bankarskog sistema, s ciljem zaštite bankarskog sektora od posljedica svjetske finansijske krize  i očuvanja njegove sigurnosti i stabilnosti. Ovim Zakonom država garantuje za sve depozite, otvara se mogućnost za kreditnu podršku države bankama, davanje državnih garancija za međubankarsko kreditiranje, mogućnost učešća države u dokapitalizaciji bankarskog sistema i dr. Mjere za zaštitu bankarskog sektora odnose se na banke koje su osnovane i posluju u Crnoj Gori, a, pored ostalog, podrazumijevaju obezbjeđenje finansijskih sredstava za obezbjeđenje likvidnosti, kao i dokapitalizaciju banke, radi obezbjeđenja solventnosti banke. Mišljenja sam da se propisane mjere za zaštitu bankarskog sistema primjenjuju i na domaće banke koje su u vlasništvu stranih banaka, čak i ukoliko njihove  matične banke zapadnu u krizu.

U svakom slučaju, važno je napomenuti da kriza nije uticala na nivo nezavisnosti CBCG, koji je visok prema svim međunarodnim standardima. Tokom planiranih izmjena Zakona o CBCG, koje su neophodne radi usklađivanja sa novim Ustavom, planiramo da nezavisnost CBCG u potpunosti uskladimo sa pravilima ECB u ovoj oblasti.

Govor guvernera CBCG Ljubiše Krgovića na 'Finansijskom forumu o bankarstvu i berzi', 19.06.2008. godine

Dame i gospodo, poštovane kolege

Zelim da vas sve pozdravim i zahvalim na pozivu organizatora da učestvujem na ovom skupu.

Bankarski sitem Crne Gore je jedan od ključnih pokretača ekonomskog rasta i ujedno sektor koji je po ostvarenom stepenu ekonomskih sloboda rangiran na četvrtom mjestu u svijetu.

Ako hoćemo da poredimo bankarski sektor sa drugim segmentima crnogorske ekonomije na bazi

1. Stepena primjene standarda finansijkog izvještavanja, odnosno međunarodnih računovodstvenih i revizorskih standarda
2. Stepena usaglašenosti sa standardima regulacije i kontrole
3. Kontinuiteta rasta
4. Vlasničke strukture
5. Nivoa dokapitalizacije i stepena inovacija
6. Kvaliteta korporativnog upravljanja i sistema internih kontrola
7. Međunarodne povezanosti u poslovima
8. Kadrovskog potenacijala
9. Snižavanja cijena svojih usluga za krajnje korisnike

Teško da se bilo koji drugi može porediti sa ovim sektorom.

Sa sigurnošću možemo tvrditi da on predstavlja najrazvijeniji segment crnogorske ekonomije.

Kao pokazatelj koliko je bio dinamičan razvoj bankarskog sistema može se iskoristiti poređenje nekih indikatora u trenutku osnivanja CBCG i danas.

Tako, na primjer, kapital banaka se povećao za 13 puta, štednja građana se povećala čak 100 puta, krediti za 35 puta itd. Kamatne stope su sa nivoa preko 30% pale na jednocifreni nivo i iz godine u godinu se smanjuje razlika između stopa na crnogorskom tržištu i kamatnih stopa na tržištu EU.

Ovo je, rekao bih, ljepša strana medalje. Međutim, svaki brzi rast nosi sa sobom mnoge rizike i opasnosti.

Kreditni rast u Crnoj Gori u 2007. godini od 165% bio je vjerovatno najveći u svijetu.
Iako smo imali izuzetno visok rast štednje i depozita 94 odnosno 104, došli smo u situaciju da su odobreni krediti veći od ukupnih depozita sa tendencijom daljeg pogoršanja ovog odnosa.

Istovremeno došlo je do povećanja disproporcije ročne strukture izvora i plasmana.

Ovakav rast ujedno je imao i negativne makro ekonomske implikacije na kretanje inflacije, rast deficita tekućeg računa platnog bilansa i povećanje privatnog spoljnjeg duga.

Poređenja radi, prema učešću ukupnih kredita u društvenom proizvodu (92,7%) od bivših jugoslovenskih republika ispred Crne Gore je samo Slovenija (99,7%).

Pored toga, prema odnosu ukupne bankarske aktive i društvenog proizvoda mi smo (122,8%) na sličnom nivou kao Hrvatska (125,4%) odnosno Slovenija (129,8%).

S druge strane Crna Gora ima najniži odnos ukupnog kapitala banaka i ukupnih kredita (11%), odnosno i tu blizu Slovenije 13% (uprkos značajnom rastu kapitala banaka u prošloj godini).

Stoga smo bili prinuđeni da krajem prošle godine donesemo set mjera koji je bio usmjeren na ograničavanje kreditne ekspanzije.

Primijenjene mjere su se sastojale od pooštravanja politike obavezne rezerve, prudencionih mjera i administrativnih ograničenja.

Mislim da su naročito bilo značajne prudencione mjere koje su dovele do nove klasifikacije aktive i koje su uticale na povećanje izdvajanja opštih rezervi.

Podsjetiću, da je globalna finansijska kriza u velikoj mjeri posljedica činjenice da su banke olako ulazile u rizične poslove bez adekvatnih rezervi.

Novim mjerama stavlja se akcenat na  kontinuirano praćenje finasijskog stanja  zajmoprimaca  u skladu sa analizom tj. kvalitetom prije svega  primarnih izvora otplate.

Prilikom izbora mjera posebno smo vodili računa da targetirana stopa kreditne ekspanzije, od 40% do 45%, ne bude ograničavajući fakor za rast privrede, odnosno da ne poskupe izvore finansiranja.
I ovako targetirana stopa će vjerovatno u 2008. godini biti najviša stopa rasta kredita u regionu ali sada sa vrlo visoke osnovice.
Napomenuo bih da su slične mjere preduzele ili ih preduzimaju i druge zemlje u regionu.
Naravno vodeći računa o specifičnostima zemalja, a u zavisnosti od važećeg monetarnog aranžmana.
Podaci sa kraja prvog kvartala pokazuju da kreditna ograničenja nijesu uticala na ekonomski rast, jer je realni rast BDP-a iznosio 8,1%.
Takođe, prema podacima iz prvih pet mjeseci možemo konstatovati da su naše mjere bile uspješne u zaustavljanju kreditne ekspanzije.
U prvih pet mjesci ove godine stopa rasta odobrenih kredita je iznosila 18%, dok je u prvih pet mjeseci prethodne godine stopa rasta odobrenih kredita iznosila 64%.
Takođe nije došlo ni do rasta kamatnih stopa uprkos rastu kamata u eurozoni i globalnoj finansijskoj krizi, naprotiv imamo blagi pad.

Što se tiče efekta mjera na lošu aktivu banaka teško kvantitativno razdvojiti efekat uticaja drugih mjera od uticaja nove odluke o klasifikaciji aktive, ali smo apsolutno sigurni da bi bez mjera rast nekvalitetne aktive bio značajno veći jer uprkos mjerama imamo pogoršanje kvaliteta aktive i kvaliteta kreditnog portfolija koje još uvijek nije zabrinjavajuće.

Takođe nivo rezervisanja za kreditne gubitke kao nivo pokrivenosti kredita keš kolateraralama na nivou sistema značajno porastao i evidentno je da mora dalje da raste.

Na kraju nekoliko rečenica vezano za pouke koje bi mi ovdje mogli da izvučemo vezano za globalnu finansijsku krizu izazvanu dešavanjima na tržištu nekretnina u SAD.

Dosadašnji razvoj krize nije direktno pogodio bankarski sektor u regionu ali će indirektno uticati na poskupljenje izvora finansiranja i veću opreznost potencijalnih investitora.

Do direktnih efekata na bankarski sistem nije došlo zbog toga što finansijska tržišta regiona nisu integrisana u globalno tržište, tako da nismo imali negativne efekte rapidnih finansijskih inovacija koje su učinile da je rizikom lakše trgovati i distribuirati ga.

Neophodno je poboljšati upravljanje rizikom likvidnosti, posebno kod sistemski važnih banaka na bazi najnovijih preporuka Bazelskog komiteta.

Inače se pokazalo da Bezelski sistem nije dovoljno fokusiran na rizik likvidnosti.

U tom kontekstu treba posvetiti posebnu pažnju planovima za upravljanje likvidnošću u iznenadnim situacijama.

Takođe je neophodno posvetiti posebnu pažnju jačanju kapitala  sistemski važnih banaka.

Pokazalo se dobrim što nijesmo primijenili MRFS 37.

Neophodno će biti posvetiti veću pažnju rizicima vezanim za vanbilansnu aktivu.

Potrebna je više integrisana supervizija finansijskih tržišta sa vodećom ulogom centralnih banaka.

Najviše su stradale banke iz zemalja gdje je supervizija banaka van Centralne banke.

Ključno je zaštititi sistem i izbjeći krizu što je bio i osnovni motiv mjera koje smo smo ranije preduzeli.

Govor gospodina Ljubiše Krgovića, predsjednika Savjeta CBCG na skupu 9. Interbalkanskog savjeta, 9.5.2008. godine

Poštovani gosti, uvažene kolege

Dobro došli u Centralnu banku Crne Gore.

Najprije bih želio da pozdravim sve učesnike 9-tog Inter Balkanskog foruma bankarskih asocijacija čiji je domaćin ove godine Crna Gora, odnosno Udruženje crnogorskih banaka.

Želio bih takođe da Vaš današnji rad bude uspješan i plodotvoran što obećavaju teme i govornici na ovom vašem današnjem skupu.

Pošto ćete vi danas tokom skupa raspravljati neke od važnih vama zajedničkih bankarskih tema ja bih ovu priliku iskoristio da vas ukratko upoznam sa istorijskim razvojem finansijskog i bankarskog sistema u Crnoj Gori kao i aktuelnim problemima i izazovima sa kojima se u ovom momentu suočavamo.

Emitovanje novca na teritoriji današnje Crne Gore seže u daleku prošlost ali je  za crnogorsku dinastiju Petrovića, kao utemeljivače današnje crnogorske državnosti, prirodno i vezano izdavanje crnogorskog državnog novca.

Umni državnik i vizionar vladika Petar II Petrović Njegoš nažalost nije uspio u 18. vijeku, da zbog prerane smrti, dovede do kraja svoj projekat sa poznatim bankarom toga doba Rotšildom o izdavanju prvog crnogorskog novca Peruna.

Ono što nije uspio Vladika Rade, ni njegov naslednik Danilo, ostvario je u narednom vijeku Knjaz, kasnije Kralj Nikola.

Kao što je mudro državnički vodio malu i siromašnu Crnu Goru na prostoru gdje su se vjekovima sudarale civilizacije, a i velike sile toga doba, tako je 30 godina nakon međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu uspio da zaokruži državni suverenitet Crne Gore izdavanjem prvog crnogorskog državnog novca Perpera.

Uvođenju sopstvene valute prethodile su, nakon međunarodnog priznanja, opsežne reforme institucionalne strukture tj. aparata vlasti i državne uprave, krunisane donošenjem modernog Ustava 1905. godine, a usmjerene dostizanju evropskih standarda toga doba.

Tadašnje ekonomske reforme započete su reprogramiranjem u međuvremenu nastalih javnih dugova i sređivanjem državnih finansija kroz uspostavljanje savremenog budžetskog sistema, donošenjem Zakona o Budžetu 1901.g. i uspostavljanjem  parlamentarne kontrole državnih finansija 1906. godine.

Uslijedilo je osnivanje više štedionica i banaka (Nikšićka, Podgorička, Crnogorska, Hipotekarna, Narodna privilegovana banka Crne Gore) i priliv investicionog kapitala, naročito austrijskog i italijanskog.

Nestankom crnogorske države nestala je i crnogorska valuta, a u periodu između dva svjetska rata na teritoriji današnje Crne Gore odnosno tadašnje Zetske banovine funkcionisalo je deset banaka formiranih na bazi domicilnog kapitala i tri filijale jugoslovenskih banaka.

Monetarnu i kreditnu politiku narodna banka Kraljevine SHS odnosno Jugoslavije na ovom prostoru sprovodila je preko svoje filijale otvorene 1923. godine na Cetinju.

U komunističkom odnosno socijalističkom periodu od kraja Drugog svjetskog rata pa do raspada SFRJ krajem 80-tih, Crna Gora kao konstitutivni dio bivše SFRJ i njen finansijski i bankarski sistem dijelili su sudbinu sa bivšim jugoslovenskim republikama u svim fazama razvoja ovog sistema.

U ovom periodu, kada smo u okviru NBJ imali NBCG, Crna Gora je doživjela značajan ekonomski razvoj, kao i razvoj monetarnog i bankarskog sistema uprkos svim ograničenjima političkog sistema iz tog vremena.

Period devedesetih karakteriše, poslije kraha monetarnog sistema,  hiperinflacije i devastacija bankarskog sistema sa nestajanjem NBCG i njenim ponovnim pretvaranjem u filijalu NBJ.

U takvim okolnostima Crna Gora se krajem devedesetih odlučila da autonomno krene u rekonstrukciju finansijskog i reformu bankarskog sistema u Crnoj Gori.

Najprije je Vlada Crne Gore preuzela odgovornost u monetarnoj i bankarskoj oblasti, vratila NBCG sa Monetarnim savjetom, kao njenim organom upravljanja i uvela DEM kao paralelnu valutu.

Nakon godinu dana donijeli smo Zakon o Centralnoj banci Crne Gore i Zakon o bankama i ustanovili DEM kao zvanično sredstvo plaćanja do uvođenja Eura, što se poklapa sa stabilizacijom finansijskog sistema u Crnoj Gori.

Svoj prethodni mandat, naravno zajedno da drugim državnim organima, iskoristili smo da bankarski sistem najprije očistimo od nezdravih i nesolidnih banaka kroz uvođenje međunarodnih standarda supervizije i računovodstvenih standarda.

Danas je naš bankarski sistem u potpunosti privatizovan uz prisustvo kvalitetnih međunarodnih investitora, a čine ga 11 banaka i 5 mikrofinansijskih institucija.

U periodu od šest godina nivo aktive banka prevazilazi za 10% društveni proizvod uz porast od devet puta, depoziti 14 puta, krediti 30 puta, a štednja stanovništva 90 puta.

Poslije obnove crnogorske države, donošenjem novog Ustava, Centralna banka Crne Gore je dobila ustavnu odgovornost za finansijsku i monetarnu stabilnost i bankarski sistem, sa Savjetom kao organom upravljanja i guvernerom koji rukovodi bankom.

U međuvremenu suočili smo se sa problemom upravljanja kreditnim rastom koji je u prošloj godini bio najveći u svijetu odnosno oko 170%, što se poklopilo sa počecima finansijske krize na globalnom nivou.

Setom mjera koje smo donijeli uspjeli smo da ga oborimo u prvom kvartalu na 9% odnosno imeđu 30-40% na godišnjem nivou, a da nijesmo poskupili izvore finansiranja odnosno cijene bankarskih proizvoda.

Početkom godine donijet je novi Zakon o bankama, uglavnom usklađen sa međunarodnim standardima i direktivama EU koji bi trebao da  nam omogući postepenu tranziciju ka Bazelu II.

Sada, zajedno sa Ministarstvom finansija, radimo na novom Zakonu o Centralnoj banci Crne Gore na bazi novog Ustava koji treba da stvori preduslove za pripremu za uključenje u EMS kada se za to stvore uslovi.

Hvala Vam na pažnji, želim Vam ugodan boravak u Crnoj Gori i naravno zadovoljstvo bi mi bilo  da ako imate interesovanja odgovorim na vaša pitanja.

Govor predsjednika Savjeta CBCG g-dina Ljubiše Krgovića na otvaranju crnogorske Atlas Mont banke u Moskvi, 23. aprila 2008. godine

Poštovana gospodo,

Predstavlja mi posebnu čast i zadovoljstvo što imam priliku da vam se obratim povodom početka rada rusko – crnogorske Atlas Mont banke u Moskvi.

Za Crnu Goru i crnogorski bankarski sistem ovo je posebno važno jer prvi put u crnogorskoj ekonomskoj istoriji neka banka sa sjedištem u Crnoj Gori osniva banku u inostranstvu. 

Pored toga, ovaj događaj je važan i zbog drugih razloga.

Osnivanje ove banke je potrvda tradicionalno dobrih odnosa male Crne Gore i velike bratske Rusije koji u finansijskoj sferi sežu više od dva vijeka unazad, kada je Carska Rusija najprije subvencijama, a potom i zajmovima pomagala uzdizanje crnogorske države.

Sada u modernim vremenima investitori sa prostora Ruske federacije su među najznačajnijim stranim investitorima u procesu oporavka i ubrzanog razvoja crnogorske ekonomije nakon obnove crnogorske države.

Za nas u Centralnoj banci Crne Core je ovaj događaj posebno važan jer cijenimo da je on naš doprinos unapređenju saradnje u okviru Kluba guvernera centralnih banaka zemalja Centralne Azije, crnomorskog regiona i balkanskih zemalja čiji smo mi član, a Centralna banka Rusije utemeljivač i osnivač.

Centralna banka Ruske federacije i Centralna banka Crne Gore su nedavno potpisale  Sporazum o saradnji u oblasti bankarske supervizije tako da se osnivanjem ove banke stiču uslovi da se Sporazum stavi u funkciju kroz buduću saradnju kroz nadzor nad poslovanjem ove banke.

Vezano sa tim, mogućnost da jedna crnogorska banka osnuje banku u Rusiji je potvrda uspješnosti rekonstrukcije bankarskog sistema u Crnoj Gori i njegovog prilagođavanja opšte prihvaćenim međunarodnim standardima.

Za kratko vrijeme (oko sedam godina) napravljen je korak od sedam milja našeg bankarskog sistema. 

Podsjetio bih da su se tada, na početku, banke uglavnom bavile kupoprodajom deviza za dinare, a danas je bankarska aktiva više od 120% bruto domaćeg proizvoda, crnogorske banke nude čitavu lepezu bankarskih proizvoda i imamo događaje kakav je ovaj kome prisustvujemo.

Na kraju, ubijeđen sam da će Atlas Mont banka u Moskvi poštovati pravila ponašanja u bankarskom sistemu Ruske federacije kako to čini i njena matična banka u Crnoj Gori.

Posebno što je to jedna od prve dvije novoosnovane banke kojima je Centralna banka Crne Gore dala dozvolu za rad nakon donošenja novih zakona.

Nadam se da će osnivanje banke unaprijediti i učiniti efikasnijim finansijske tokove i poslovanje vezano za kompanije i pojedince obije države kroz stabilnost i sigurnost koju banka treba da obezbijedi.

Želim banci uspješan rad u budućnosti i vjerujem da će i druge crnogorske banke i budući potencijalni investitori u naš bankarski sistem vidjeti interes da iz stabilnog, sigurnog i stimulativnog ambijenta koji gradimo u Crnoj Gori šire svoje poslovanje izvan njenih granica.

Seminar CBCG i Banke Engleske u Podgorici, 14.3.2007. godine

U zajedničkom projektu Centralne banke Crne Gore i Banke Engleske, u Podgorici je održan seminar posvećen ‘UPRAVLJANJU POSLOVNIM KONTINUITETOM’. Prisutne je pozdravio generani direktor CBCG Milojica Dakić.

Poštovani predstavnici centralnih banaka, drage kolege

Zadovoljstvo mi je da vas pozdravim u ime Centralne banke Crne Gore i da vam poželim uspješan i prijatan boravak u Podgorici. Povod za naše okupljanje je seminar «Upravljanje poslovnim kontinuitetom»,  koji će održati predstavnice Banke Engleske, gđa Suzan Milton i gospođica Rejčel Vudhaus. U radu seminara, osim predstavnika Centralne banke Crne Gore, učestvuju predstavnici Banke Albanije, Bugarske narodne banke, Centralne banke Bosne i Hercegovine,  Narodne banke Makedonije, Narodne banke Ruminije, Narodne banke Srbije i Centralnog bankarskog autoriteta Kosova – ljudi koji se bave raznim aspektima planiranja poslovnog kontinuiteta.

U svom poslovanju centralne banke sve više pažnje poklanjaju upravljanju rizicima – sve više se vodi računa o anticipiranju negativnih događaja i pripremi planova za njihovo sprječavanje ili eliminisanje. 

Što je poslovni kontinuitet, zašto se prave planovi poslovnog kontinuiteta, koja je razlika između upravljanja poslovnim kontinuitetom i upravljanja rizicima, planova poslovnog kontinuiteta i oporavka i vraćanja poslovanja u redovne tokove? Da li je potrebno povezivanje sa ostalim institucijama iz finsijske i šire zajednice u cilju rješavanja problema koji mogu nastati  usljed raznih kriznih događaja –poplave, požara, širenja zarazne bolesti, pada IT sistema usljed dužeg nestanka struje, terorizma.... 

Koje su to ključne funkcije koje centralna banka ostvaruje i u kriznim uslovima,  koji su to ključni ljudi koji su angažovani, koje procedure i kanali komunikacije treba da postoje da bi se spremno dočekale krizne situacije – ova, i druga pitanja biće predmet vašeg razmatranja u naredna dva dana.

Uvjeren sam da će predavači iz Banke Engleske prenijeti iskustva i politiku  Banke Engleske u upravljanju poslovnim kontinuitetom, te da će razmjena vaših iskustava i informacija, kao i vježbe koje će se sprovoditi rezultirati podizanjem nivoa poznavanja ove materije i stvaranju još boljih planova  poslovnog kontinuiteta u našim bankama.

Novogodišnja press konferencija - Govor predsjednika Savjeta CBCG, g. Ljubiše Krgovića u Podgorici, 26.12.2006. godine

Dame i gospodo,

Prije svega želim da Vam se zahvalim što ste se odazvali našem pozivu za današnju konferenciju.

Obzirom da je kraj godine, vrijeme kada se sumiraju rezultati, ovu godinu možemo ocijeniti kao izuzetno uspješnu kada su u pitanju dešavanja u bankarskom sektoru i rad Centralne banke Crne Gore.

Možemo slobodno reći da smo ostvarili gotovo sve ono što nam je prije skoro šest godina stavljeno u zadatak donošenjem Zakona o Centralnoj banci Crne Gore i Zakona o bankama.

Situacija u bankarskom sektoru i ostvarene reforme demantovale su sve skeptike i kritičare.

To su ocjene reputabilnih međunarodnih institucija, a za ovu priliku podsjetio bih na neke od njih:

• Imali ste ovih dana priliku da čujete da je EBRD u Transition reportu ocijenio da je Crna Gora napredak u tranziciji u prošloj godini ostvarila najviše zahvaljujući napretku u bankarskom sektoru, ističući posebno bankarsku kontrolu i uspostavljanje šeme zaštite depozita.
• Najnovija studija Evropske komisije pod naslovom «Zapadni Balkan u tranziciji» objavljena ovih dana ističe da su najvažniji faktori ekonomskog rasta u Crnoj Gori bankarski sektor i turizam.
• Misija MMF-a je ove godine potvrdila da je monetarna statistika u skladu sa njihovim standardima. Ovo je urađeno polazeći od nule prije nekoliko godina.

Šta je to što treba istaći na kraju godine kada govorimo o bankarskom sektoru i našem radu.

Praktično je završen proces privatizacije bankarskog sektora ali uz ulazak na tržište stranih banaka visoke reputacije.

Sredinom godine novčana masa i aktiva banaka prešle su milijardu eura.

Već dvije godine imamo trocifren rast štednje uz izuzetno visoke stope rasta depozita i kredita.

Istovremeno, što je vrlo važno, izuzetno ekspanzivan kreditni rast nije bio praćen derogiranjem aktive odnosno rastom nekvalitetnih zajmova (čak smo imali blagi pad).

Paralelno sa ekspanzivnim kreditnim rastom imali smo rast kapitala i rezervi što govori o sigurnosti i stabilnosti bankarskog sistema.

Nastavlja se trend pada prosječnih kamatnih stopa i one su sada ispod 10% na nivou prosjeka regiona.

Za ovu priliku bih htio da istaknem jedno ostvarenje koje nam je posebno značajno. Prije pet godina nijesmo mogli da platimo najobičniji nalog prema inostranstvu već su to za nas radile poslovne banke. Sada Centralna banka Crne Gore ima tehnologiju i ljude za najasofisticiranije bankarske poslove kao što je trgovina hartijama od vrijednosti na međunarodnom tržištu.

Koji su izazovi u domenu našeg rada?

Najprije želim da kažem da nivo zaduženosti stanovništva u odnosu na štednju i stepen monetizacije društvenog proizvoda govore da postoji značajan prostor za dalji rast bankarske industrije.

Pet su najkrupnijih:

1. Da nastojimo da održimo sa ovakvom kontrolom kvaliteta kredita.
2. Usklađivanje sa nojnovijim direktivama EU nakon donošenja novog zakona o bankama.
3. Da udovoljimo naraslim potrebama kroz unapređenje ograničenih ljudskih resursa.
4. Da realizujemo mehanizme upravljanja likvidnošću na nivou države u cilju prevencije negativnih posledica evenualnih šokova.
5. Posljednji ali i najvažniji, primjena najbolje međunarodne prakse i jačanje nezavisnosti Centralne banke Crne Gore kroz donošenje novog zakona radi pripreme za ulazak u EMS.

Izazovi za ekonomsku politiku

Iako su perfomanse privrede bile izuzetne mjereno rastom GDP direktnih investicija nekih sektora privrede (turizam građevinarstvo, saobraćaj) ipak su reforme tekle nešto sporije zbog krupnih političkih događaja – referendum i parlamentarni izazovi.

Najkrupniji izazovi:

1. Kako podići efikasnost sudskog sistema u cilju bolje zaštite povjerioca
2. Kako riješiti deficite energetskog i platnog bilansa na dugi rok
3. Kako kroz bolje urbano i prostorno planiranje izbjeći zamku da se prostor, kao najveći crnogorski resurs, ne devastira i pogrešno koristi
4. Povećanje fleksibilnosti tržišta rada.
5. Stvaranje efikasnije i jeftinije administracije u procesu stupanja u EU
6. Ubrzanje destruktuiranja i privatizacije velikih preduzeća
7. Unapređenje efikasnosti javnog sektora privrede kroz unapređenje korporativnog upravljanja u njima i druge mehanizme
8. Diversifikacija privredne strukture i povećanje konkurentnosti
9. Smanjenje učešća javnog duga u GDP u skladu sa dogovorenom politikom fiskalnog sidra

Na kraju Vama i vašim porodicama želim dobro zdravlje i ličnu sreću, a medijskim kućama iz kojih dolazite uspjeh u poslovanju i da nastave sa prepoznatljivim trendom objektivnog i profesionalnog izvještavanja o događajima u Crnoj Gori.

Pozdravni govor predsjednika Savjeta CBCG, g. Ljubiše Krgovića na sastanku Nadzornog odbora Centra za finansijsku izvrsnost u Svetom Stefanu, 2.6.2006. godine

Dame gospodo, poštovani predstavnici CEF-a, medija, dragi gosti

Posebno mi je zadovoljstvo što smo se okupili u Crnoj Gori, u ovo naročito za nas, značajno istorijsko vrijeme. Okupio nas je značajan događaj – sastanak Nadzornog odbora Centra za finansijsku izvrsnost iz Ljubljane, koji u skladu sa potrebama zemalja u regionu organizuje programe obuke i stručne forume, na kojima razmjenjujemo znanja i iskustva. Pomoć toj instituciji, a time i regionu, pružaju međunarodne finansijske institucije, čiji su predstavnici danas sa nama.

Dopustite mi da vas ukratko uputim u bankarski sektor u Crnoj Gori i perspektive njegovog razvoja u predstojećem periodu. Crnogorsko bankarstvo do sada je karakterisao relativno veliki broj manjih banaka ali ulaskom Nove ljubljanske banke, Sosijete ženeral, Hypo-Alpe Adria banke u naš bankarski sistem, to više nije slučaj. Kapital naših banaka uglavnom je privatni, u velikoj mjeri strani; na kraju prvog kvartala 2006. godine procenat državnog vlasništva u crnogorskim bankama iznosio je 12%, udio stranog kapitala je 70%, dok je udio domaćeg privatnog kapitala 18%; Nikšićka banka još uvijek je u većinskom vlasništvu države, dok je za  Pljevaljsku u toku potpisivanje ugovora o privatizaciji. Proteklu godinu, obilježiloje i ukrupnjavanje bankarskog sektora – ulazak Euromarket banke u sistem Nove ljubljanske banke.

Na bankarskom tržištu javljaju se novi proizvodi, konkurencija među komercijalnim bankama rezultira u laganom smanjenju kamatnih stopa. Protekle godine, imali smo ukupan rast depozita u iznosu od 74% a kredita u iznosu od 38%, sa značajnom promjenom strukture u korist dugoročnih kredita i depozita. Kamatne stope su u stalnom padu u proteklih 5 godina, ali su još uvijek dosta visoke, nominalno oko 10% a realno 2% više, prema podacima našeg kreditnog biroa. Naša kontrola banaka je u potpunosti usklađena sa osnovnim Bazelskim principima.

Iako ove godine proslavljamo 100godišnjicu izdavanja sopstvene valute, mi u Crnoj Gori, kao što pretpostavljam da znate, iamamo specifičan monetarni aranžman, tzv. model potpune valutne supstitucije, tj. dolarizaciju ili eurizaciju. Prednosti ovog modela ogledaju se u crnogorskoj privredi, u niskoj stopi inflacije, ubrzanju domaćeg tržišta kapitala, snižavanju transakcionih troškova u međunarodnim ekonomskim odnosima, lakšem integrisanju domaćih kompanija u međunarodnu ekonomiju, jačanje budžetske discipline, eliminaciji valutnog rizika, rastu spoljne trgovine…Istina, ograničena su sredstva monetarne politike, ali prednosti eurizacije, imajući u vidu veličinu, vrstu i otvorenost naše privrede daleko ih prevazilaze.

U periodu koji predstoji Centralna banka će nastaviti sa realizacijom utvrđene politike: jačanjem ključnih djelatnosti i implementacijom međunarodnih principa i standarda poslovanja. Nastaviće sa jačanjem institucionalnog okvira za sprovođenje principla Bazela II u kontroli banaka, vršiti istraživanja i analize i predlagati mjere za održavanje finansijske stabilnosti i podsticaj ekonomnskog razvoja, održavati efikasni platni promet u zemlji, mjerama monetarne politike djelovati na kontrolu kreditne ekspanzije… Ipak, s obzirom na vraćanje državne nezavisnosti Crne Gore, glavni tok aktivnosti usmjeriće se na pripreme i usaglašavanje dokumenata u cilju približavanja EU, intenziviranje cjelokupne međunarodne saradnje, posebno sa našim susjedima i zemljama bivše Jugoslavije.

Svi ovi procesi usmjereni su na dalje jačanje bankarskog sistema u Crnoj Gori, koji je spreman da podrži razvoj njene privrede, koji je dovoljno kvalitetan da privuče i spreman da podrži realizaciju najavljenih i novih  stranih investicija u Crnoj Gori, jer se pokazalo kao i u drugim zemljama u trenziciji, da je bankarski sistem, a ne tržište kapitala, ključni generator ekonomskog razvoja. Za sve ove procese – od kontrole banaka, vođenja monetarne politike, prikupljanja i analize podataka iz svih ćelija društvenog razvoja, realizacije platnog prometa, priprema za procese evropske integracije, rada po međunarodnim standardima u  računovodstvu, reviziji, i u drugim domenima, potrebni su ljudi – stručni, profesionalni, ponosni na posao kojim se bave. Osim akademskih znanja, zaposleni stiču specijalizovana znanja, vještine i sposobnosti za konkretne aktivnosti. Izazovi tranzicije i usvajanja međunarodnih standarda koji su pred nama, još su veći kada se zna da Crna Gora i njena Centralna banka nijesu velike, a potrebno je da realizujemo sve procese koje realizuju znatno veće zemlje i njihove institucije i ljudi. Pravo mjesto u našem regionu za razvoj ljudskih resursa u bankarstvu i finansijama je Centar za finansijsku izvrsnost iz Ljubljane.

U nadi da će i današnji sastanak označiti punu afirmaciju dosadašnje saradnje sa Centrom za finansijsku izvrsnost  i biti dobar impuls za njen dalji razvoj želim  vam  dobrodošlicu, uspješan i prijatan boravak na Svetom Stefanu.

Govor predsjednika Savjeta na svečanoj akademiji povodom obilježavanja 100 godina od kovanja prvog crnogorskog državnog novca 1906-2006, 5. 5. 2006. god.

Dame i gospodo,

Imam posebnu čast i zadovoljstvo da ovdje, na istorijskom Cetinju, kolijevci crnogorske državnosti, povodom proslave jednog vijeka od izdavanja crnogorskog državnog novca, posebno pozdravim predjednika države Crne Gore gospodina Filipa Vujanovića, predsjednika Vlade Crne Gore gospodina Mila Đukanovića i predsjednika Skupštine Crne Gore gospodina Ranka Krivokapića.

Takođe, izuzetna mi je prilika i privilegija  da ovdje, među nama, pozdravim guvernera Centralne banke Ruske federacije gospodina Sergeja Ignatieva, zamjenika predsjednika Bundesbanke profesora Zeitlera, guvernera Banke Albanije gospodina Fullanija, visoke goste iz centralnih banaka SAD, Švajcarske, Grčke, Bosne i Hercegovine i Makedonije. 

Dame i gospodo,

Emitovanje novca na teritoriji današnje Crne Gore seže u daleku prošlost ali je  za crnogorsku dinastiju Petrovića, kao utemeljivače današnje crnogorske državnosti, prirodno i vezano izdavanje crnogorskog državnog novca.

Umni državnik i vizionar vladika Petar II Petrović Njegoš nažalost nije uspio, da zbog prerane smrti, dovede do kraja svoj projekat sa poznatim bankarom toga doba Rotšildom o izdavanju prvog crnogorskog novca Peruna.

Ono što nije uspio Vladika Rade, ni njegov naslednik Danilo, ostvario je u narednom vijeku Knjaz, kasnije Kralj Nikola.

Kao što je mudro državnički vodio malu i siromašnu Crnu Goru na prostoru gdje su se vjekovima sudarale civilizacije, a i velike sile toga doba, tako je 30 godina nakon međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu uspio da zaokruži državni suverenitet Crne Gore izdavanjem prvog crnogorskog državnog novca Perpera.

Izgleda da je ova istorijska odluka, prema Memoarima vojvode  Gavra Vukovića, ministra inostranih djela Knjaževine Crne Gore i spisima Miloja Jovanovića, načelnika u Ministarstvu finansija i građevina donijeta na vijećanju kod knjaza Nikole nakon posjete Nika Matanovića, ministra finansija Crne Gore, Beču.

Naime, tada su se okupile mnoge ugledne ličnosti iz crnogorskog javnog života: Lazar Tomanović, Marko Đukanović, Filip Jergović, Jovan Popović, Slavko Ramadanović i na bazi sučeljavanja različitih mišljenja i izrečenih sugestija, donijeta je odluka o imenu i načinu izdavanja crnogorskog novca.

Uvođenju sopstvene valute prethodile su, nakon međunarodnog priznanja, opsežne reforme institucionalne strukture tj. aparata vlasti i državne uprave, krunisane donošenjem modernog Ustava 1905. godine, a usmjerene dostizanju evropskih standarda toga doba.

Tadašnje ekonomske reforme započete su reprogramiranjem u međuvremenu nastalih javnih dugova i sređivanjem državnih finansija kroz uspostavljanje savremenog budžetskog sistema, donošenjem Zakona o Budžetu 1901.g. i uspostavljanjem  parlamentarne kontrole državnih finansija 1906. godine.

Nakon toga najprije ukazom, a kasnije zakonom, postepeno je u monetarni sistem uveden najprije sitni, zatim srebrni, pa zlatni i na kraju papirni novac. Sklapanjem monetarne konvencije sa Austro-Ugarskom Perper je izjednačen sa Krunom i na teritoriji Austro-Ugarske tretiran kao ravnopravna novčana jedinica.

Uslijedilo je osnivanje više štedionica i banaka (Nikšićka, Podgorička, Crnogorska, Hipotekarna, Narodna privilegovana banka Crne Gore) i priliv investicionog kapitala, naročito austrijskog i italijanskog.

Na žalost, utapanjem države Crne Gore u Srbiju crnogorski Perper, uprkos istoj realnoj podlozi, utopio se u srbijanski Dinar po administrativno prepolovljenoj vrijednosti. Jedna od najrjeđih i najljepših kovanica pretapana je u zlato jer je, zbog diskriminatorskog kursa prema srbijanskom Dinaru, ono više vrijedjelo.

Kada sada, sa ove istorijske distance i na osnovu dešavanja u poslednjih 5 do 10 godina, sagledamo što se sa našom državom i ekonomijom dešavalo krajem 19. i početkom 20. vijeka izgleda da Markesovski poslije »sto godina samoće« prolazimo kroz sve one procese koje smo već jednom prošli. Istina sada u mnogo kraćem periodu i ne možda istim redosledom.

Da li smo kao narod, zbog nedovoljnog istorijskog pamćenja osuđeni da ponavljamo neka događanja iz prošlosti?

U svakom slučaju iz sudbine Perpera, ekonomske i crnogorske istorije uopšte, možemo izvući dvije poruke:

- prvo, da bi prvi crnogorski državni novac mogao biti i poslednji i da se nećemo odreći evropskog novca koji smo, dostojno mudrosti Petrovića, najprije uvođenjem njemačke marke, a zatim Eura, prihvatili;

- drugo, da ćemo izvući istorijsku pouku iz činjenice da su Crna Gora i Crnogorci doživljavali društveni i ekonomski prosperitet samo onda kada su neposredno odlučivali i sami kreirali svoju sudbinu.

Zetski dom, Cetinje
05. 05. 2006. godine

Govor predsjednika Savjeta povodom godišnjice osnivanja Centralne banke 3. 4. 2002. god.

Dame i gospodo,

Ovu konferenciju smo upriličili povodom godišnjice rada Centralne banke i isteka dvovalutnog sistema u procesu prelaska na euro kao jedino sredstvo plaćanja u Crnoj Gori. 

Nakon što je prethodno Crna Gora vratila monetarni suverenitet, poslije skoro jednog vijeka, uspješno je uvedena u platni promet njemačka marka i sačuvano zdravo jezgro bankarskog sistema kroz 100% rezervu na depozite po viđenju. 

Za godinu dana funkcionisanja, novi tim Centralne banke Crne Gore je uspio da u kratkom roku implementira i unaprijedi regulativu uspostavljenu donošenjem Zakona o Centralnoj banci Crne Gore i Zakona o bankama, realizacijom ciljeva koje su novi propisi postavili Centralnoj banci Crne Gore. Ti ciljevi su bili sljedeći: 1) uspostavljanje kontrolne i nadzorne funkcije nad bankama na bazi međunarodnih standarda u cilju stvaranja zdravog bankarskog sistema, 2) uspostavljanje i primjena zdrave računovodstvene politike i prakse kroz primjenu međunarodnih računovodstvenih standarda, 3) uspostavljanje funkcije fiskalnog agenta države, 4) modernizacija upravljanja rezervama i međunarodnih transakcionih procedura, 5) kreiranje makro ekonomskih i finansijskih računa, 6) održavanje efikasnog i pouzdanog sistema platnog prometa i njegova reforma. 

Ova institucija je uz pomoć stranih eksperata osposobljena da kreira nova pravila, implementira međunarodne standarde i mijenja ranija ponašanja u vrlo značajnom segmentu reformi. 

U procesu sveukupnih društvenih i ekonomskih reformi i vraćanja državnog suvereniteta Centralna banka Crne Gore je (nije neskromno reći) postala stub ekonomske i državne suverenosti Crne Gore i neprelazna prepreka za one koji su ova dva procesa htjeli dovesti u pitanje. Mada ćete u prezentaciji kasnije moći da se potpunije uvjerite u to, htio bih da istaknem nekoliko fakata: 

• Uspostavljanjem off site i on site kontrole i donošenjem i implementacijom podzakonske regulative kroz proces prilagođavanja novim pravilima relicencirano je 6 od 11 postojećih banaka, osnovane dvije nove strane banke i jedna nova privatna banka, uvedena prinudna uprava u dvije najveće banke;
• Započet je proces povratka povjerenja u banke koji se ogleda u rastu depozita cca 30 miliona DEM na cca 190 miliona DEM odnosno 95 miliona eura, dokapitalizaciji banaka u godini dana od preko 35 miliona DEM, ulasku stranih investitora kao što su KFW, DEG, EBRD i privatnih američkih investitora u domaće banke;
• Ako se realizuje plan reorganizacije i privatizacije Montenegrobanke 75% kapitala banaka biće u rukama privatnih investitora;
• Realizovan je, u prilično nepovoljnim okolnostima, proces konverzije DEM u EUR u kome je zamijenjeno 913 miliona DEM, od čega 115.000  građana 300 miliona  i provjereno 9 miliona novčanica, a da nijesmo imali ni jednu reklamaciju falsifikata od strane našeg partnera;
• Primljeno je i obučeno ili se obučava preko trideset mladih visokoobrazovanih ljudi koji su budućnost ove važne institucije.
• Preko platnog prometa Centralna banka Crne Gore realizovala je proces MVP;
• Centralna banka Crne Gore je kao fiskalni agent Vlade do sada realizovala osam aukcija državnih zapisa na kojima je prodala 23 miliona eura, ispunila svoje obaveze u uspostavljanju odnosa i ispunjenju obaveza prema MMF-u, kao i regulisanju obaveza prema međunarodnim povjeriocima.

Potpisivanjem sporazuma o regulisanju odnosa između Srbije i Crne Gore verifikovaani su prije svega dosadašnji rezultati reforme bankarskog sistema, uspostavljanja Centralne banke Crne Gore na bazi eura kao jedinog zakonskog sredstva plaćanja u Crnoj Gori. Pored ostalog, učinjen je i korak dalje kroz odredbe koje omogućavaju predstavljanje u međunarodnim finansijskim institucijama. Ovo će omogućiti da nakon okončanja ove faze otpočne sljedeća faza reformi koja će se sastojati prije svega u: 

• Daljem unapređenju i poboljšanju već uspostavljenih postupaka i procedura;
• Unapređenju razvoja i diverzifikacije bankarskih usluga;
• Stvaranju uslova za brži rast štednje kroz donošenje Zakona o javnom dugu uspostavljanjem sistema ograničenog osiguranja depozita;
• Nastavku reforme platnog prometa;
• Uspostavljanju saradnje sa monetarnim vlastima u Srbiji.

Sve ovo što radimo nije samo sebi svrha već je stvaranje zdravog bankarskog sistema preduslov ukupnih reformi i zdravog bankarskog sistema preduslov ukupnih reformi i zdravih investicija bez čega nema ni stabilnog zapošljavanja u zdravim preduzećima.

Govor predsjednika Savjeta prilikom otvaranja izložbe o novcu 23. 12. 2001. god.

Poštovani Predsjedniče, uvaženi autori izložbe, dame i gospodo.

Čast mi je i zadovoljstvo, a i prava prilika, da povodom prelaska na Euro, kao zvanično sredstvo plaćanja u Crnoj Gori, možemo da zajedno, ovdje u Biljardi, na jednom mjestu sagledamo istoriju novca u Crnoj Gori.

Sve ovo što ćete imati priliku da večeras u Biljardi vidite, potvrda je istorijskog utemeljenja našeg prava da o novcu i njegovoj upotrebi sami odlučujemo vođeni interesima građana i države Crne Gore.

U Crnoj Gori se još od drugog vijeka prije nove ere kovao novac. Najprije u Risnu, zatim u Mojkovcu odnosno Brskovu, onda u Baru, Ulcinju i Svaču ali i Kotoru i Budvi.

U Crnoj Gori se u nekim istorijskim periodima  koristio i tuđi novac – grčki stater, različit rimski, vizantijski i mletački novac, turska aspra, arslanija i groš, ruska rublja, austrijski fiorin.

Ova izložba nas može uvjeriti da smo u Crnoj Gori imali i naš novac. Đurađ I Balšić je kovao svoj novac sa sopstvenim amblemom vučjim poprsjem i štitom, a takođe i Balša II (skadarski dinar), Đurađ II, Konstatin Balšić, Balša III. Poznato je 11 vrsta novca Balšića od koga je vrlo malo sačuvano.

Po ideji  bankara Karla Rotšilda Petar II Petrović Njegoš je pripremio kovanje crnogorskog Peruna o čemu svjedoči njegov otisak u crvenom vosku.

Prije izdavanja novca Knjaževine odnosno Kraljevine Crne Gore, imali smo austrijski tečaj fiorina, a zatim i krunski tečaj na zlatnoj podlozi i kurs strane valute koji je određivalo Ministarstvo finansija.

Crna Gora kao suverena i međunarodno priznata  država najprije kao Knjaževina, a zatim kao Kraljevina izdavala je svoj novac Perper što na grčkom znači profinjen. Bilo je ukupno osam emisija metalnog, srebrnog i zlatnog novca i tri emisije papirnog novca.

Metalni, zlatni i srebrni novac je kovan u Beču, osim jedne emisije srebrnog novca koja je kovana u Parizu. Autor je bio Ilija Šobajić, a graver Štefan Švarc. Papirni novac je štampan u Pragu, Cetinju i Parizu.

Mada je Perper za pokriće imao crnogorsku državnu imovinu i predstavljao obligaciju Kraljevine Crne Gore koja je prešla na Kraljevinu Jugoslaviju on je obezvrijeđen jer je suprotno realnom stanju  mijenjano 2 Perpera za jedan dinar.

Nakon ovoga mi smo u tri navrata imali i zajednički novac - dinar, koji je ili propao sa Kraljevinom Jugoslavijom ili obezvrijeđen u najvećoj hiperinflaciji na svijetu 1993. godine, odnosno napušten donošenjem Zakona o Centralnoj banci nakon obezvređivanja od 1-33 odnosno 3300%.

1999. godine našli smo se na prekretnici u sudbinskoj odluci koja je tada donijeta, a nakon godinu dana ugrađena u zakonska rješenja. Poštovali smo ova iskustva prošlosti, a rukovodili se budućnošću građana i Države Crne Gore i odabrali valutu Ujedinjene Evrope čiji dio hoćemo da budemo sa ubjeđenjem da se u ovome vijeku neće mijenjati.

Zahvaljujem se što ste večeras sa nama i pozivam vas da pogledate Izložbu.

Govor gospodina Ljubiše Krgovića* u Skupštini Crne Gore prilikom donošenja zakona o Centralnoj banci 4. 10. 2000. god.

Poštovani poslanici, uvaženi Predsjedniče,

Pišući o problemima bankarstva, »Glas Crnogorca« od 14. oktobra 1884. godine, kaže: »Svim tim nezgodama doskočilo bi se lasno kad bi se u našoj zemlji ustanovio jedan dobro ustrojeni novčani i kreditni zavod. Taj zavod, nazovimo ga štedionica, narodna banka, kreditna zajednica ili kako hoćemo, bio bi regulator našeg novčanog trga, veliki pomoćnik i oplodnik cjelokupnog našeg narodnog rada, pokretač duha štedljivosti i kapitalizacije u našeg naroda i spasitelj njegov u časovima momentalne novčane preše«.

Davne 1885. godine, ustanovljenjem zakonika Danila prvog, napisano je pravilo devedeseto, koje glasi: »Koji Crngorac ili Brđanin po danas hoće da daje novac na dobit, taj mora napraviti knjigu i to pred dva svjedoka, da se zna koliko je asprih onome na dobit dao, ako li ne bi pravili knjigu, onda će oni koji uzimaju aspre na dobit dati po vrijednosti zalogu, ali se ne smije veća dobit od 20 na talijer uzeti, koji li bi veću dobit uzeo, uzeće mu se sva ona glavnica koju bi na dobit dao i ta glavnica ima se kao i druga globa staviti u opštu narodnu kasu«.

Donošenjem Opšteg imovinskog zakonika i osnivanjem banaka i štedionica i izdavanjem sopstvenog novca utemeljena je monetarna vlast, stvoren je bankarski sistem u rnoj Gori.

Poštovani Predsjedniče, uvaženi poslanici,

Prošlo je dosta vremena od tada, a istorijsko iskustvo nas uči da su Crnogorci doživljavali ekonomski i društveni napredak i blagostanje mjereno osnovnim parametrima ekonomskog i društvenog razvoja, kada su samostalno mogli da donose političke i ekonomske odluke i da neposredno pregovaraju o svojoj budućnosti sa svim relevantnim činiocima. No, to je bio slučaj i kada je Crna Gora bila samostalna država i u periodu poslije Drugog svjetskog rata, kada je, primjera radi, guverner Narodne banke Crne Gore bio ravnopravan član Savjeta guvernera NBJ, kao najvećeg organa monetarne vlasti u bivšoj Jugoslaviji.

To nije bio slučaj u periodu između dva svjetska rata kada je u doba bivše Jugoslavije propao bankarski sistem u Crnoj Gori i nije bio slučaj u doba Savezne Republike Jugoslavije.

Crna Gora je početkom ove decenije prenijela svoje nadležnosti iz oblasti monetarnog sistema na savezni nivo, a kao rezultat toga imali smo sljedeće:

• najveću hiper inflaciju na svijetu mjerenu milionima procenata,
• bujanje piramida tipa Dafiment, Jugoskandik i Inos i raznih osiguranja preko kojih su prevarene hiljade građana,
• neizvršavanje obaveza po osnovu stare devizne štednje od strane NBJ i savezne države,
• nakon kratkotrajne stabilizacije u doba guvernera Avramovića ponovnu inflaciju i obezvređivanje nacionalne valute za 4.000%,
• konstituisanje Savezne skupštine na neustavan način i onemogućavanje Crne Gore da utiče, preko izbora guvernera i savjeta NBJ, na monetarnu politiku,
• režimski naručenim tumačenjem Ustava eliminisanje Savjeta NBJ i predstavnika Crne Gore u njemu i iz strukture NBJ,
• personalnim promjenama omogućeno je diskriminisanje banaka i privrede Crne Gore od strane NBJ i direktne štete po tom osnovu koje prelaze 200 miliona DEM.
  

Paralelno sa ovim Crna Gora je diskriminisana i direktno oštećena preko izvršenja saveznog budžeta poreskim mjerama, u oblasti carina, spoljne tgrovine, osiguranja i pokušajem tretmana Crne Gore kao okupiranog područja od strane tzv. saveznih institucija.

Kao finale imamo ponižavajuće i još uvijek važeće ustavne promjene koje Crnu Goru svode na nivo najmanjih opština u Srbiji, onemogućavaju bilo kakav uticaj na (pored ostalog) monetarnu politiku, ozdravljenje bankarskog sistema i ono što je posebno važno regulisanje odnosa sa međunarodnim finansijskim organizacijama.

Vlada Crne Gore je na bazi svojih ustavnih ovlašćenja, uredbama i odlukama krajem prošle godine preuzela nadležnosti iz oblasti monetarnog i finansijskog sistema. Uvođenjem marke kao paralelne valute, zaustavljeni su negativni trendovi i ostvareni vrlo vidljivi pozitivni efekti za privredu i stanovništvo.

Poštovani poslanici, uvaženi Predsjedniče,

Zakon o Centralnoj banci Crne Gore predstavlja osnovu za reformu finansijskog sistema, bez koje nema daljeg napretka u procesu privatizacije i ozdravljenja crnogorske ekonomije i dolaska kvalitetnih investitora u Crnu Goru.

Zakonom o Centralnoj banci Crne Gore konstituiše se autonoman monetarni sistem, zasnovan na DEM kao monetarnoj jedinici, sredstvu plaćanja i valuti za rezerve, do uvođenja EURA, čime se stvaraju uslovi za uspostavljanje zdravog bankarskog sistema, a zajedno sa Zakonom o bankama, predstavlja osnov za reformu ukupne finansijske strukture Republike.

Donošenje ovog zakona omogućava stvaranje pretpostavki za uključivanje u međunarodne finansijske institucije.

Ovim Zakonom formira se Centralna banka, kao samostalna organizacija, odgovorna za monetarnu politiku, uspostavljanje i održavanje zdravog bankarskog sistema i efikasnog platnog prometa u Republici.

Centralnoj banci su data ovlašćenja, koja preovlađuju u bankarskim sistemima tržišne privrede. U okviru tih ovlašćenja Centralna banka će: davati i oduzimati bankama dozvole za rad u skladu sa propisima; regulisati i kontrolisati njihov rad; obavljati i kontrolisati platni promet sa inostranstvom; obavljati djelatnost bankara, savjetnika i fiskalnog zastupnika organa i organizacija Republike; vršiti redovne makroekonomske analize; pružati bankarske usluge u korist stranih vlada, stranih centralnih banaka, kao i u korist međunarodnih organizacija i drugih međunarodnih institucija u kojima Centralna banka ili Republika učestvuju; primati depozite od banaka, državnih organa i organizacija, domaćih i stranih banaka, međunarodnih finansijskih institucija i donatorskih organizacija itd.

Za efikasno izvršavanje funkcija za koje je Centralna banka odgovorna, dato joj je ovlašćenje da priprema i učestvuje u pripremi odgovarajućih rješenja iz oblasti monetarnog, deviznog i bankarskog sistema koja su u funkciji izvršavanja njenih nadležnosti.

Pored toga, Centralnoj banci je data mogućnost da daje preporuke Vladi prilikom kreiranja ekonomske politike Republike Crne Gore, pri čemu se postiže neophodna saradnja između ove dvije institucije u harmonizaciji monetarne politike i ostalih segmenata ekonomske politike.

Centralnom bankom upravlja Savjet, čija se najznačajnija ovlašćenja odnose na utvrđivanje politika u skladu sa funkcijama banke; usvajanje propisa, preporuka i naloga koje izdaje Centralna banka; odlučivanje po zahtjevima za izdavanje i oduzimanje dozvola za rad banaka, finansijskih institucija i sistema platnog prometa, utvrđivanja opštih smjernica za poslovanje Centralne banke itd.

S obzirom na ovlašćenja koja imaju, za članove Savjeta se mogu birati samo lica sa priznatim integritetom, koja će svoju dužnost u Centralnoj banci obavljati na takav način, da svoje lične interese ili interese sa njim povezanih lica, neće stavljati ispred interesa Centralne banke i njenih komitenata.

U svom poslovanju Centralna banka je ovlašćena da, iz svojih sredstava, daje kredite poslovnim bankama u cilju održavanja dnevne likvidnosti, pod zakonom propisanim uslovima, ali joj je zabranjeno da takve kredite daje Vladi ili drugim pravnim i fizičkim licima. Centralna banka rukuje deviznim rezervama, osim onim za koje su ovlašćene poslovne banke i vrši nadzor nad primjenom propisa o deviznom poslovanju.

U odredbama ovog Zakona može se prepoznati i potreba za rekonstrukcijom sistema platnog prometa, odnosno za racionalizacijom dosadašnjih funkcija Zavoda za obraćun i plaćanja.

Centralna banka će svojom kontrolnom funkcijom obezbjeđivati finansijsku disciplinu tako što će kontrolisati, ne samo zakonitost poslovanja banaka i finansijskih institucija kojima je izdala dozvolu za rad, već će kontrolisati i njihov bonitet. Ukoliko kod određene banke otkrije nepravilnosti primijeniće i odgovarajuće mjere, uključujući i likvidaciju.

Zbog mogućnosti vođenja nerealne knjigovodstvene evidencije banaka, Centralna banka može primjenom međunarodnih računovodstvenih standarda, zahtijevati od banaka i finansijskih institucija informacije o njihovom poslovanju i finansijskoj poziciji.

Iako je Centralna banka nezavisna i samostalna, predviđeno je vršenje revizije računa, evidencija i bilansa koje će vršiti međunarodno priznat, nezavisni revizor, a za kontrolu poslovanja na nivou Centralne banke predviđen je generalni inspektor.

Poštovani poslanici, uvaženi Predsjedniče,

Pored toga što će donošenje ovog i drugih zakona omogućiti nastavljanje procesa reformi i izgradnju institucionalne strukture primjerene tržišnoj ekonomiji, on će u Crnoj Gori omogućiti stvaranje preduslova za integrativne procese sa najbližim okruženjem u regionu i uključivanje u evropske i transatlanske strukture.

* U vrijeme donošenja Zakona o Centralnoj banci gospodin Krgović obavljao je funkciju potpredsjednika Vlade RCG za finansijski sistem. U martu 2001. Skupština Republike imenovala ga je za predsjednika Savjeta CBCG.

INSTITUCIJE VS INSINUACIJE

Procesi tranzicije donose bolnu promjenu ekonomskog sistema, socijalne potrese, intezivnije promjene privrednih ciklusa i čitav niz drugih promjena kojima treba upravljati i kanalisati ih u poželjnom pravcu. Zato se grade nove i jačaju postojeće institucije sitema. Više od svega, tranzicija jednog društvenog sistema u moderniji i efikasniji oblik zahtijeva promjenu svijesti i jačanje institucija. Jedno društvo, grupe i pojedinci izražavaju svoju spremnost za promjenom na bolje upravo onoliko koliko su spremni da mijenjaju sebe i koliko su spremni da iskažu svoje poštovanje novo-uspostavljenim institucijama jednog tranzicionog društva. Skoro da je sigurno da se tranzicija nikad ne može okončati ukoliko institucije sistema ne ojačaju do prihvatljivog stepena. To je najveći i najjači društveni konsenzus koji se mora postići. Jačanju institucija svakako doprinosi kritički odnos prema njihovom radu, u pravom smislu te riječi, a on podrazumijeva jezik argumenata, egzaktnih pokazatelja, to je jezik lišen surevljivosti, ličnih frustracija, politikanstva ili potrebe za samoreklamerstvom. Kritički odnos mora biti predmet posebne pažnje samih institucija. Prava kritika njima je uvijek od pomoći. Graditi institucije je teško koliko i dati iskrenu i pravu kritiku. To zahtijeva predan rad, studiozan pristup informacijama i raspoloživim resursima, sistematičan i timski pristup. Na drugoj strani, nema ničeg lakšeg od djelovanja sa pozicije kritizerstva, destruktivnosti i insinuacija. Time može da se bavi svako.

Teško da će ko, deklarativno, sporiti da nam više trebaju institucije od insinuacija. Da li se tako ponašamo drugo je pitanje? Možda jedan od dobrih primjera kako stvari znaju biti izokrenute jeste odnos koji se povremeno sreće prema poslu kontrole banaka, u Crnoj Gori danas. Centralna banka Crne Gore je mlada crnogoraka institucija koja u obavljanju svoje funkcije kontrole ima više nego ozbiljan pristup. Veliki broj podataka dobijenih od banaka ili tokom neposrednih kontrola obrađuju timovi kontrolora specijalizovanih za pojedine oblasti. Promjene finansijskih pokazatelja i rizičnog profila banaka se sagledavaju na dnevnoj, dekadnoj, mjesečnoj i kvartalnoj osnovi. Sve banke se kontrolišu neposredno makar jedanput godišnje za razliku od veoma dugog predhodnog perioda kada kontrola nije ni postojala. Kontinuirano se ulažu velika sredstva u unapređenje znanja kroz odnos sa najrenomiranijim svjetskim institucijama (FSI, Vijena institut, Banka federalnih rezervi Njuorka, Banka Austrije, Banka Engleske, Bundes banka, Banka Poljske i sl.), studiraju  i primjenjuju znanja iz stotina važnih dokumenata izdatih od strane Bazelskog komiteta za kontrolu banaka, Evropskih direktiva i dokumenta Evropske Centralne Banke. Razmjenjuju se informacije sa preko dvadesetak regulatornih i kontrolnih tijela iz Evropskih zemalja. Centralna banka je razvila softverske pakete za napredne analize, velike baze podata i makroekonomske modele. Prilikom donošenja regulative se rade brojne analize uticaja, razmatra veliki broj komparativnih iskustava i obezbjeđuju mišljenja najrelevantnijih institucija iz ove oblasti. Analiziraju se brojni parametri, obavljaju stresna testiranja i razvijaju multidisciplinarni pristupi. Svaka analiza ili izvještaj prolazi tri – četiri faze usvajanja i autorizacije. Rad i rezultate u oblasti kontrole prate MMF, Svjetska banka, EU, USAID, brojni međunarodni eksperti sa dokazanim iskustvima i drugi regulatori. Svi oni daju pozitivne ocjene i izražavaju visoko poštovanje za postignute rezultate u kratkom periodu postojanja Centralne banke Crne Gore. Rezultati su vidljivi i oku običnog građanina, što dokazuju impresivne stope rasta štednje stanovništva i kreditna ekspanzija.

A onda se, nasuprot svemu tome, pojave pojedinci sa svojim insinuacijama i lekcijama koje savlada svaki pripravnik koji dođe u Centralnu banku u prvim mjesecima svog rada. Njihove insinuacije se lako prepoznaju po nedostatku bilo kakvih podataka ili pružanju podataka bez navođenja izvora, njihovom netačnom interpretiranju, prepoznaju se i po pisanju uz čestu upotrebu navodnika, blaćenju svega i svakoga, minimiziranju stručnosti drugih bez ikakvog pokrića za sebe same, uz upotrebu jezika priviđenja, surevljivosti i frustriranosti. Iz njihovih tekstova provejava samokandidovanje za mjesta koja spominju  i otužna elegičnost kako drugi ne prepoznaju njihove »navodne« talente. Nasuprot mogućnostima, resursima i kontaktima koje imaju zaposleni u jednoj instituciji kakva je Centralna banka, oni postavljaju svoja iskustva u propalim bankama ili dobrim bankama koje su se takvih stručnjaka na vrijeme oslobodile. Njihove insinuacije se mogu prepoznati i po neistinama koje iznose ne navodeći izvore, po pozivanju na svoju nezavisnost iza koje skrivaju političku pozadinu svojih nastupa ili konkretan materijalni interes. Deklarišu se kao brižni čuvari sigurnosti sistema, a onda govore stvari koje treba da bezrazložno unesu nemir i nepovjerenje u sistem.  

Ovi insinuatori znaju da ozbiljne institucije koje vode računa o svojoj reputaciji ne mogu sebi da dozvole medijska prepucavanja, i tako pomognu građenju imidža ovih anonimnih ekonomista. Ono što ne shvataju ili ne žele da shvate u svojoj zaslijepljenosti sobom samima jeste da nisu kadri da vode institucije koje neargumentovano blate. Oni često nemaju hrabrosti da imenom prozovu nikoga jer znaju da svoja lelekanja ne mogu nigdje na sudu dokazati. A i sudovi su dio institucionalnosti. Ovakvi insinuatori ignorišu svaki rezultat. Ne žele da se sjete pozitivnih efekata na sistem koje je imalo uvođenje privremene uprave u Montenegrobanci. Efekata konsolidacije i priliva kapitala zbog gašenja nesolidnih banaka. Međunarodno priznatih i prihvaćenih ocjena o visokoj stepenu efikasnosti kontrole banaka, pozitivnih efekata gašenja nekontrolisanih off shore banaka i sl. Oni su i tada kritikovali svaki potez. Isti ovih dana kritikuju uvođenje privremene uprave u Hipotekarnu banku.  Apsurdno ali istinito! Oni znaju bolje šta treba činiti i koji su to interesi finasijske stabilnosti nego Centralna banka koja zbog toga postoji i čiji je jedini interes i zadatak upravo taj – sigurnost i stabilnost sistema. 

Instistucije ili insinuacije? Nema dileme ali ostaje drugačija stvarnost. I to je dio tranzicije. Samo da svi potrudimo da ovu dilemo prepoznamo i prema njoj se pravilno odredimo. Da umjesto "poraza struke" izbjegnemo "struku poraza"  ličnog i društvenog. Zato moramo pamtiti onu Andrićevu: '' Kad god sam i gdje god sam naišao na ljude koji su pokazivali suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes, ili pretjeranu osjetljivost na ličnu čast, uvjek sam, gotovo po pravilu, nailazio na ograničen um, nerazvijene sposobnosti, tvrdo srce i grubu kratkovidu sebičnost.''

Insinuatorima Konfucijeva poruka: "Ne brini ako svijet ne zna za tvoje sposobnosti, ali se brini ako ih nemaš."

Goran Knežević
Zamjenik generalnog direktora za poslove kontrole banaka

IV AUKCIJA NA 182 DANA

Aukcija državnih zapisa na 182 dana, održana danas, 01.12.2004.godine, je četvrta po redu. Rok dospijeća prodatih zapisa je 01.06.2005.godine. Emitovani iznos od 2,0 mil EUR-a prodat je u cjelosti, a tražnja je iznosila 2,5 mil EUR-a. Prodaja je ostvarena po prosječnoj kamatnoj stopi od 9,0%, pri čemu je najniža stopa iznosila 8,0%, a najviša prihvaćena stopa 10,0%. Kupci su banke i finansijske institucije.

USPJEŠNA PRODAJA DRŽAVNIH ZAPISA NA DVIJE AUKCIJE U IZNOSU OD 12,6 MIL EUR-a  

Centralna banka Crne Gore je u svojstvu fiskalnog agenta Vlade Republike Crne Gore, u proteklom periodu ove godine održala  31 aukciju državnih zapisa, od čega je samo jedna bila neuspješna (prije nedjelju dana).

Dana 24. novembra 2004.godine održane su dvije uspješne aukcije, na kojima je izvršena prodaja državnih zapisa u ukupnom iznosu od 12,6 mil EUR-a, koliko je iznosila i njihova emisija. 

Prva aukcija se odnosi na 43. po redu aukcijsku prodaju državnih zapisa sa rokom dospijeća 28 dana u ukupnoj vrijednosti od 10,6 mil EUR-a. Na ovoj aukciji tražnja je bila značajno veća u odnosu na ponudu. Prodaja državnih zapisa realizovana je po prosječnoj stopi prinosa od 8,92%, pri čemu je najniža stopa iznosila 7,80%, a najviša prihvaćena stopa 9,80%. Ove kratkoročne hartije od vrijednosti dospijevaju 24. decembra 2004.godine. Kupci državnih zapisa su banke, privredna društva i fizička lica. 

Na drugoj aukciji realizovana je prodaja državnih zapisa sa rokom dospijeća 182 dana, tako da je njihovo dospijeće 25. maj 2005.godine. Ovo je treća po redu aukcijska prodaja  državnih zapisa na rok od 182 dana. Tražnja je bila veća od ponude, a izvršena je prodaja u visini objavljene emisije od 2,0 mil EUR-a. Prodaja je ostvarena po prosječnoj kamatnoj stopi od 10,15%, dok je najniža kamatna stopa iznosila 8,87%, a najviša 10,50%. Banke su bile kupci državnih zapisa na ovoj aukciji.

UVOĐENJE MARKE PRAVA ODLUKA

Odluka o uvođenju njemačke marke kao paralelne valute prije 5 godina je bila dalekosežna, dobro promišljena i prava odluka u tadašnjim političkim i ekonomskim prilikama relevantnim za Crnu Goru. Ovom odlukom smo pokazali da smo spremni da uzmemo sudbinu u svoje ruke i iščupamo se iz snažnog zagrljaja tadašnjeg režima u Beogradu koji nas je vukao ka dnu.

Moramo se podsjetiti u kakvoj smo situaciji tada bili. Inflacija je bila trocifrena, društveni proizvod je kontinuirano opadao, a finansijski sistem gotovo i da nije postojao.

Ova odluka nam je pomogla  da zaustavimo dalji ekonomski sunovrat i odliv resursa iz Crne Gore, i stavimo tačku  na valutu koja je stalno obezvređivana i na čije kreiranje nijesmo mogli da utičemo.

Zato danas imamo inflaciju od 3% na godišnjem novou, za razliku od Srbije gdje će ona biti četiri puta viša (ili 12%), ali i snažan zamah u reformama i privatizaciji, što samo govori o tome da crnogorske reforme  nijesu niti su bile mit, i da je moguće da će crnogorski kreditni rejting , čija je izrada u toku , biti veći od srpskog,  pogotovo ako se ima u vidu činjenica da je učešće stranog duga u društvenom proizvodu  Crne Gore (32%) mnogo niže nego u Srbiji (71%), a tu su i praktično nepostojanje valutnog rizika i stabilna politička većina u Skupštini i Vladi.

Ovom odlukom smo podvukli crtu i zaustavili negativne ekonomske trendove, stvorili uslove da se oni okrenu pozitivnom smjeru,  jer nam je njemačka marka pokazala jasno i nedvosmisleno sve slabosti i deficite u crnogorskoj ekonomiji. Istovremeno smo uspjeli da oživimo bankarski sektor, da vratimo štednju u finansijske institucije i privučemo strane investitore u Crnu Goru. 

Ova odluka je i prekretnica u našem ponašanju  jer nam je pomogla da jasno sagledamo situaciju i suočimo se sa istinom, počnemo da rješavamo ekonomske probleme  umjesto da ih prenosimo na one koji će doći  poslije nas. Konsekvence ove odluke su i te što smo prestali da trošimo ono što su stvorile prethodne generacije i počeli da stvaramo bolje osnove za buduće generacije.

Povodom izjave menadžmenta Euromarket banke, u vezi sa mjenjačkim poslovima, koju je saopštio g. Ratko Nikolić, radi upoznavanja čitalaca lista Pobjede direktor Sektora za finansijske i bankarske operacije CBCG, g. Idriz Ćetković, daje sljedeće komentare: 

Prema odredbama važećih propisa, kupovinu i prodaju efektivnog stranog novca, putničkih i bankarskih čekova i kreditnih pisama od domaćih i stranih fizičkih lica (tzv. mjenjačke poslove), komercijalne banke i Pošta Crne Gore obavljaju u svoje ime i za svoj račun. Banke i ovlašćeni mjenjači otkupljuju od domaćih i stranih fizičkih lica efektivni strani novac za domaću valutu  (euro) po kupovnom kursu iz kursne liste Frankfurtske berze koja važi na dan otkupa. Pri tome, banke samostalno utvrđuju iznos provizije i drugih naknada, koji se naplaćuju od domaćih i stranih fizičkih lica, koje ne mogu biti veće od 5% od vrijednosti mjenačkog posla.  

Centralna banka Crne Gore svakog radnog dana do 15.00 h objavljuje kursnu listu, koja nije obavezujuća za banke i ovlašćene mjenjače prilikom obavljanja mjenjačkih poslova, već služi kao orijentir.  

Proizilazi da su komercijalne banke u mogućnosti da direktno koriste kursnu listu  Frankfurtske berze i da pri tome naplaćuju proviziju i druge troškove do iznosa od 5% na vrijednost transakcije. Primjenom aktuelnog kursa i zaračunavanjem odgovarajuće provizije, banka se štiti od negativnih kursnih razlika. 

Na osnovu važeće regulative banke i ovlašćeni mjenjači mogu slobodno formirati kurs prilikom otkupa osnovnih konvertibilnih valuta i isti korigovati u željenom pravcu zaračunavanjem odgovarajuće provizije, koja se može usklađivati dnevno. Kada je riječ o uslovima za zamjenu nekonvertibilnih valuta, poučeni negativnim iskustvima iz devedesetih godina, propisana je obaveza zaključivanja ugovora o otkupu efektive sa centralnom bankom emitentom novčane jedinice koja je predmet zamjene.  

Odluka o obavljanju mjenjačkih poslova ne oslanja se na odredbe Zakona o deviznom poslovanju bivše SFRJ, već na zakonska rješenja koja je donijela Crna Gora u proteklom periodu. 

U uslovima korišćenja eura kao domaće valute, koja je dominantna u međunarodnom platnom prometu, potreba za zamjenom konvertibilnih valuta opada, a time i zainteresovanost za obavljanja mjenjačkih poslova. Ovo istovremeno znači da je pri manjem obimu transakcija manji prihod ovlašćenog mjenjača. 

U postupku razmatranja mogućnosti izmjena i dopuna Odluke o mjenjačkim poslovima Centralna banka  će, kao i uvijek do sada,  uvažiti opravdane zahtjeve komercijalnih banaka.

PLATNI PROMET SA SRBIJOM – PITANJE POVELJE ILI ODUGOVLAČENJE

Uspostavljanje neposrednog platnog prometa između Crne Gore i Srbije, već duže vrijeme predmet je pregovora između monetarnih vlasti dviju republika.

Centralna banka Crne Gore smatra da zadržavanjem postojećeg modela obavljanja platnog prometa uz posredovanje inokorespondentnih banaka (bez obzira na implementaciju usaglašenih tehničkih poboljšanja), ne dolazi do suštinskog napretka u ostvarivanju ciljeva predviđenih Akcionim planom harmonizacije ekonomskih odnosa Srbije i Crne Gore, a posebno se ne uklanjaju instititucionalne prepreke slobodnom kretanju robe, usluga i kapitala na zajedničkom tržištu Državne zajednice. 

CBCG smatra da istovremeno sa tehničkim poboljšanjem postojećeg modela treba raditi na uspostavljanju direktnog platnog prometa između dvije Republike i to implementacijom bilateralnih korespondentnih računa između banaka sa sjedištem u Crnoj Gori i banaka sa sjedištem u Srbiji, pri čemu bi se identifikovale i uklonile postojeće pravne prepreke za implementaciju ovog modela, kao i iznalaženju tehničkih rješenja za implementaciju klirinškog modela. 

Stav CBCG je da sva tri pomenuta modela (aktuelni) i dva predložena mogu egzistirati istovremeno, a da će tržište svojim mehanizmima (opredjeljenjem učesnika plaćanja) dati odgovor na pitanje koji je model najefikasniji, najsigurniji i troškovno najisplativiji. 

Konstrukcije koje se prave povodom statusa rezidenta nemaju ni pravnog ni logičkog utemeljenja niti u Ustavnoj povelji niti u bilo kojem drugom propisu, jer status rezidenta ne zavisi niti se određuje prema tome u kojoj valuti pravno ili fizičko lica vrše svoja plaćanja, već se određuje prema sjedištu pravnog lica ili sjedištu njegove stvarne uprave i prebivalištu fizičkog lica. Konstrukcije ovakvog tipa mogu imati samo jedan cilj, a to je odugovlačenje procesa pregovora o uspostavljanju direktnog platnog prometa između dvije Republike, koji je u interesu svih privrednih i drugih subjekata i u Srbiji i u Crnoj Gori. 

Ustavna povelja jasno definiše da je na zajedničkom tržištu Srbije i Crne Gore slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala, te da su države članice odgovorne za nesmetano funkcionisanje zajedničkog tržišta. To, naravno, uključuje obavezu država članica da izmijene one propise koji sprečavaju ili ometaju taj slobodan protok. U tom cilju je i usmjeren predlog CBCG da se identifikuju i uklone sve postojeće pravne prepreke slobodnom kretanju roba, usluga i kapitala na zajedničkom tržištu, što uključuje propise i jedne i druge države članice. 

Glavne oblasti na koje se treba usmjeriti su liberalizacija međurepubličkih tekućih i kapitalnih poslova u okviru zajedničkog  tržišta i uspostavljanje efikasnog, sigurnog i jeftinog platnog sistema za međurepublička plaćanja. Pri tome reciprocitet, odnosno jednak status dvije valute na zajedničkom tržištu, proizilazi ne samo iz ranije usaglašenih političkih stavova već i iz propisa Državne zajednice i izričito je apostrofiran u Akcionom planu koji su usvojile skupštine dražava članica i Skupština državne zajednice. 

Stav CBCG je da se insistiranjem na kretanju u okvirima pozitivnih pravnih propisa država članica, koji restriktivno tretiraju ova pitanja, ne mogu ostvariti principi i obaveze država  članica u pogledu funkcionisanja zajedničkog tržišta, sadržani u Ustavnoj povelji, a samim tim ni zadaci iz Akcionog plana harmonizacije odnosa dviju Republika.