Intervjui

Autorski tekst dr Nikole Fabrisa, za Agenciju ‘Mina’, 09.10. 2009.
Link

Autorski tekst dr Franja Štiblara, člana Savjeta CBCG za ‘Minu business’, 4. septembar, 2009.godine
Link

Intervju guvernera Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Vijesti", 3.11.2008. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića nedjeljniku
"Monitor" - 5.5.2006
Link

Intervju Gorana Kneževića. zamjenika generalnog direktora CBCG za kontrolu banaka
"Ekonomist" - 10.4.2006. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Pobjeda" - 31.12.2005. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića agenciji
"Mina-business" -  5.1.2006. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Vijesti", 7.1.2006. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića
"Ekonomistu", 9.1.2006. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Danas", 13.1.2006. godine
Link

Intervju dr NIkole Fabrisa Politikinom
"Ekonometru", 15.7.2005. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Ljubiše Krgovića  dnevnom listu
"Pobjeda", 15.3.2005. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Ljubiše Krgovića  dnevnom listu
"Republika", 12.2.2005. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
 "Pobjeda", 4.1.2005. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Ljubiše Krgovića agenciji
"Mina - business", 3.1.2005. godine
Link

AUTORSKI TEKST DR NIKOLE FABRISA, ZA AGENCIJU ‘MINA’, 9. OKTOBAR, 2009. godine

Ekonomija je nauka koju karakteriše visok stepen neizvijesnosti. Da bi se ta neizvijesnost smanjila rade se različite projekcije i koriste se različite ekonometrijske tehnike. Zajedničko za sve prognoze je da se one baziraju na određenim pretpostavkama i brojnim ograničenjima. Promjena nekog od parametara koji su korišćeni prilikom prognoza, može uticati na promjene krajnjih rezultata projekcija.
 
Stoga je radi pravilnog interpretiranja projekcija potrebno uvijek navesti sve pretpostavke i ograničenja koja su navedena u samim projekcijama. Tako je na primjer u jednom nedavno objavljenom tekstu navedeno da Centralna banka Crne Gore je preporuke Vladi za vođenje ekonomske politike u 2009. godini koncipirala na osnovu četiri scenarija od kojih se nijedan nije ostvario. Potpuno korektan tekst bi podrazumijevao da se navedu i ograničenja koja stoje ispred samih scenarija, a to je da su za prognoziranje konjunkturnih kretanja potrebne  dugačke i pouzdane vremenske serije. Čak i u takvim uslovima, česte su greške u prognozama. U slučaju Crne Gore, postoje kratke vremenske serije, čitav niz relevantnih statističkih podataka uopšte nije dostupan, a za neke se postavlja i pitanje pouzdanosti. Stoga je precizne projekcije  gotovo nemoguće uraditi. U uslovima povećane neizvjesnosti i rizika, do kojih je dovela tekuća globalna finansijska kriza, dodatno se smanjuje pouzdanost projekcija, a međunarodne finansijske institucije svoje prognoze prilagođavaju svakog mjeseca. Stoga, je date projekcije potrebno uzeti sa određenom dozom uzdržanosti. Znači, CBCG uvijek navodi da posmatrane projekcije ne treba prihvatiti kao apsolutno tačne, već sa dozom uzdržanosti usljed jasno nabrojanih ograničenja.
 
Takođe, kada se koriste projekcije iz prošlosti (pomenute su rađene u septembru prošle godine), treba imati u vidu da su one uvijek podložne greškama i korekcijama. To znači da kada se kritikuju neke prognoze, treba ozbiljno razmotriti da li je u međuvremenu došlo do nekih neočekivanih promjena okolnosti koje utiču na krajnje prognoze. Isto tako, korisno je i profesionalno, ako se već nešto kritikuje, pogledati šta su druge institucije u datom trenutku prognozirale. Tako na primjer, MMF je u svojoj publikaciji „Regional Economic Outlok – Europe“ za period april – oktobar 2008. godine, za Crnu Goru prognozirao ekonomski rast od 5,4% za 2009. godinu. EBRD je u novembru 2008. godine, za 2009. godinu prognozirao rast od 5%. Svjetska banka je u svojoj studiji iz decembra 2008. godine, projektovala rast od 5,1%.  Prvobitna projekcija GDP rađena za potrebe budžeta krajem 2008. godine, je pošla od ekonomskog rasta od 5,5%. Bečki institut je u svojoj prognozi iz jula 2008. prognozirao ekonomski rast od 6% za Crnu Goru. Međutim, ono što je iz ovih prognoza evidentno, jeste da su sve renomirane institucije pogriješile u svojim prognozama. To znači da su se u međuvremenu okolnosti bitno promijenile, a projekcije CBCG su u poređenju sa projekcijama pomenutih institucija bile najbliže realnosti. Da ne pominjemo s kakvim resursima raspolažu navedene institucije, a sa kakvim CBCG.
  
Takođe, moramo imati u vidu, da je Crna Gora mala i visoko otvorena ekonomija i da na njenu ekonomiju u velikoj mjeri utiču kretanja na globalnom nivou. Stoga se prilikom kreiranja scenarija, kao važna determinanta koriste prognoze relevantnih međunarodnih institucija (dominantno MMF-a i Svjetske banke) o kretanju svjetskog BDP-a, svjetskog izvoza i uvoza, inflacije, rasta pojedinih sektora, rasta pojedinih regiona. Pokazalo se da ove prognoze nisu bile tačne i da smo kao polaznu osnovu imali pogrešne inpute, što je takođe u velikoj mjeri uticalo na preciznost naših prognoza. Evo samo jednog primjera. MMF je u svojoj publikaciji „Regional economic outlook - Europe“ iz aprila 2008. godine, za privrede u tranziciji, prognozirao ekonomski rast od 5,2% u 2009. godini. U najnovijoj prognozi iz oktobra 2009. godine, prognoza je -6,6%. Znači u pitanju je korekcija od 11,8 procentnih poena, koja neminovno mora uticati na tačnost naših projekcija.
  
Ovo još jednom potvrđuje prethodno iznijetu hipotezu, da u datim uslovima pomenuti scenariji nisu bili pogrešni, ali su se u međuvremenu bitno promijenile okolnosti. Upravo zbog toga su sve pominjane institucije svoje prognoze ekonomskog rasta više puta korigovale, pa i CBCG. Jer u ekonomiji, kao i u nauci sve je podložno promjenama. To znaju ljudi koji se naukom ozbiljno bave. MMF je u poslednih godinu ipo dana najmanje pet puta korigovao svoje prognoze. Poslednja korekcija prognoze ekonomskog rasta CBCG rađena na kraju I kvartala ove godine, je govorila da je moguć negativni pad ove godine od 5%. Takođe, novinsko prenošenje tekstova iz studija treba da ima balansiran pristup i da se u njima navode i slabosti, kao i prednosti. Tako bi trebalo primjetiti da je CBCG u istoj studiji konstatovala da će se sa najviše teškoća suočiti: finansijski sistem, građevinarstvo, izvozni sektor i turizam. I to su pravo grane koje su se suočile sa najviše teškoća. Takodje, CBCG je prva institucija koja je pomenula mogućnost da Crna Gora može ući u recesiju, što bi podrazumijevalo da bude pomenuto u jednom balansiranom pristupu.

AUTORSKI TEKST DR FRANJA ŠTIBLARA, ČLANA SAVJETA CBCG ZA ‘MINU BUSINESS’, 4. SEPTEMBAR, 2009. godine

Adekvatnost politike centralne banke Crne Gore

Na početku krize CBCG je adekvatno kočila kreditiranje, sada na putu izlaska iz krize, adekvatno olakšava kreditiranje. Ali time je ispunjen samo potreban, ne i dovoljan uslov smanjenja posledica krize i izlaska iz nje. Za konačni uspjeh, nužna je i odgovarajuća reakcija banaka, realne privrede i Vladnih autoriteta.

Globalna kriza traži od aktera na makro i mikro nivou posebne reakcije. Centralne banke mogu vođenjem adekvatne politike smanjiti posledice krize, ali je ne mogu same riješiti. Ovaj zadatak je mnogo teži za centralnu banku kada je u pitanju mala visoko otvorena i eurizovana ekonomija, kao što je to u slučaju Crne Gore.

U različitim fazama ekonomskog ciklusa uloge centralnih banaka se bitno mijenja. U prvoj ekspanzivnoj fazi, mora se zakočiti opasno, prebrzo »naduvavanje« cijenovnog balona na tržištu nekretnina i tržištu kapitala, dakle postupa se restriktivno. U drugoj  fazi depresije, poslije »pucanja« balona i kada je dostignuto dno ekonomske aktivnost, treba preduzeti poptuno obrnute mjere – potrebno je doprinjeti oživljavanju i izlasku iz krize. Ovdje su za uspjeh ključni smjer, intenzitet i blagovremenost mjera centralne banke i Vlade.

Kočenje kreditne ekspanzije

CBCG je uvela restriktivne mjere obuzdavanja kreditnog »balona« već u novembru 2007. godine,  sa adekvatnim mjerama koje su poznate i u literaturi i u praksi drugih zemalja. Sve to učinili smo prije nego što je  iko na ovim prostorima i razmišljao o eventualnoj pojavi finansijske krize, koja je svoj puni destruktivni uticaj na globalnom nivou počela da ispoljava od septembra 2008. godine. Kreditna ekspanzija banaka je u to vrijeme u Crnoj Gori bila enormna. Situacija je bila još gora na tržištu kapitala, čija je virtuelna kapitalizacija (virtuelna i zato neodrživa), bila 2,5 puta viša od BDP-a Crne Gore. I to je  vjerovatno svijetski rekord koji ne dostižu ni najrazvijenije privrede anglosaksonskog miljea.

Ključna mjera CBCG u novembru 2007. godine, bila je snižavanje dozvoljene maksimalne stope rasta kredita, postupno, da ne bi odmah došlo do kreditnog zastoja, opasnog za privrednu aktivnost. Kritičari kažu da nije bila dovoljna i pravovremena. Mi se ne slažemo, jer je naprotiv, bila ispred mjera u većini drugih država.

Doprinos eliminaciji kreditnog zastoja

Sada, u fazi depresije, kreditni zastoj je zaustavio finansiranje privrede i stanovništva od strane banaka. U njegovom oživljavanju i time podršci realnoj privredi da izađe iz krize, opet je Centralna banka adekvatno odigrala svoju ulogu, sada  ekspanzivnim mjerama u granicama svog dometa. Mjere CBCG od početka 2009. godine, uključuju:

• snižavanje efektivne stope obavezne rezerve, čime se povećava kreditni potencijal banaka;
  
• relaksiranje kriterijuma za uvrštavanje kredita klijentima banaka, što smanjuje obim potrebnih rezervacija za date kredite i ponovo povećava kreditni potencijal, likvidnost i profitnost, pa time i solventnost banaka;
  
• podrška budžetu sa omogućavanjem da banke dio obavezne rezerve drže u državnim zapisima, što je nemoguće u normalnim finansijskim sistemima, ali je kao prelazno i kratkoročno rješenje prihvatljivo;

Samo preko snižavanja stope obavezne rezerve i omogućavanja izdvajanja dijela obavezne rezerve u državne zapise CBCG je upumpala u sistem 110. miliona eura, odnosno 3,3% procijenjog BDP-a iz 2008. godine.

Ali konačan stimulativni uticaj mjera CBCG na kreditiranje privrede zavisi od samih banaka. Uporedna analiza na uzorku zemalja iz okruženja i nekih članica EU pokazuje da je restriktivnost CBCG ispod prosječna (niža efektivna obavezna rezerva, ispodprosječni postoci nominalnih rezervacija za pojedine bonitetne razrede, relaksacija uslova za refinansiranje kredita). Dakle, monetarna podrška Centralne banke oživljavanju privredne aktivnosti je iznad prosjeka.

Ako bankarskih kredita ipak nema dovoljno, razlog je u odlukama banaka koje i nose rizik (ne)vraćanja kredita. Više je razloga za kreditnu uzdržanost. Prvo, kako je kreditna »eksplozija« u 2006-2007 bila rekordna, tako uprkos smanjivanju rasta kredita (iako ne i ispod rasta depozita), »kreditni balon« još uvijek nije »izduvan«. Prethodno, jače »naduvavanje kreditnog balona« sada traži za normalizaciju i jače smanivanje kreditnog potencijala. Ali, prema razijenosti bankarskog sektora, Crna Gora je još uvijek daleko iznad svjetskih standarda s obzirom na razvijenost (BDP po glavi stanovnika). Drugo, banke u većini slučajeva, prebacuju razloge za kreditni zastoj (poslije više relaksacijskih mjera u proljeće i ljeto 2009) na restriktivnost CBCG, a istovremeno same nisu spremne ući u kreditni aranžmane sa EIB, koji bi im dao 100 milijona € dodatnog svježeg novca za kreditiranje (navode zbog nepovoljnih uslova ovog kreditnog izvora). Treće, banke treba da podstaknu primarni izvor kreditiranja – depozite, povećanjem povjerenja i stimulativnim kamatnim stopama.

U prirodi je finansijskog sistema je da banke, kao akteri na tržištu, »vuku« naprijed i kreditiraju motivisane profitima, a »nadzornici« (centralne banke) ih obuzdavaju radi održanja stabilnosti sistema, kao prioritetom. Zato sada, i neki bankari žele eliminaciju »nadzornika« koji im ne da da nesmetano kreditiraju i povećavanju profit, bez obzira na kasniju propast njih samih  i time ugrožavanje finansijskog sistema u cjelini. Slučajeva propalih banaka imali smo na pretek tokom ove krize i to  iz cijelog razvijenog svijeta, naročito anglosaksonskog. 

O povratku u prošlost nekontrolisane monetizacije

Lako je u pomanjkanju samokritičnosti pokazati prstom na CBCG, danas kada se traži krivac zašto se ušlo u krizu i zašto ne može da se nastavi kreditna ekspanzija iz godina prije krize. U tom smislu prijedlozi kako da se otklone prepreke su različiti:

• uvođenje vlastitog novca umjesto eurizacije,
  
• eliminacija kontrole Centralne banke ili eliminacija Centralne banke uopšte,
  
• ako pak Centralnu banku nije moguće ukinuti (Ustav), onda bar postaviti »podobno rukovodstvo«  koje će imati sluha za nelimitiranu monetarnu ekspanziju.

Dakako, to bi vodilo u finansijski, a potom i cjelokupni privredni ponor Crne Gore, kao što pokazuju iskustva iz ne tako daleke prošlosti SFRJ, odnosno onoga šta je od nje ostalo u 90-tim godinama. Sve to podsjeća na ideje iz vremena ex-SFRJ o autonomnoj monetizaciji. Sjetićete se da je Ivo Perišin to podržavao na teorijskoj osnovi, Aleksandar Bajt mu se suprotstavljao, a Fikret Abdić je autonomnu monetarizaciju sprovodio kao prvi u praksi. To podsjeća i na kreiranje razvojne funkcije Narodne banke Jugoslavije, što je sve  završilo u neobuzdanoj monetarnoj ekspanziji i u rekordnoj hiperinflaciji. Centralna banka Crne Gore je rijetka institucija koja svojim mjerama (obavezna rezerva, bonitetni razredi), i nadzorom čuva stabilnost finansijskog sistema Crne Gore, koju drugi akteri (nadzornici) na finansijskom tržištu, ozbiljno narušavaju. Baš zbog svog principijelnog stava zato uživa puni kredibilitet i ima punu podršku međunarodnih institucija. Ovo će biti ključno i kod ispunjavanja uslova za ulazak Crne Gore u EU.

INTERVJU GUVERNERA CBCG LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "VIJESTI", 3.11.2008.godine

Novac je siguran u našim bankama

- Vladine mjere za podršku bankarskom sektoru – razlozi donošenja
- da li je sektor u krizi, da li je neka banka pojedinačno u krizi, postoje li problemi sa nelikvidnošću, sa povlačenjem depozita...

U pitanju su preventivne mjere koje su gotovo identične mjerama koje je usvojila većina zemalja članica EU. Te mjere su bile nužne da bi se očuvala stabilnost i sigurnost, ali i konkurentnost domaceg bankarskog sistema. Ukoliko na primjer Slovenija i Mađarska garantuju sve depozite, ili Hrvatska i Srbija garantuju depozite do 50.000 eura, onda je realno postojala opasnost da bankarski sistemi ovih zemalja postanu konkurentniji. Zato je bilo nužno obezbijediti iste ili slicne uslove i za crnogorske banke.

Banke su stubovi povjerenja u svakom društvu. To su kompleksne institucije koje po prirodi bankarskog posla počivaju na diskreciji u poslovanju, i deponenti ne mogu pratiti sve njihove aktivnosti, ali mi kao Centralna banka to mozemo i to radimo. Medjutim, glasine pa i one lažne, dovoljne su da dovedu do ozbiljnih posljedica. Ljudi u Crnoj Gori su uplašeni zbog loših iskustava koja su imali 90-ih, pa su zbog toga i sumnjičavi i to je potpuno opravdano. Ali, nikako ne treba generisati prekomjerni strah na način na koji to rade pojedinci, jer nema razloga za strah. Novac je siguran u našim bankama. Sada se još jednom pokazalo da je CBCG bila u pravu što je prethodne godine vodila strogu kontrolu banaka. Mnoge zemlje u regionu su tražile i povukle pomoć od MMF, Svjetske banke ili od ECB. Ali, crnogorske banke nisu ulagale u problematične američke hartije od vrijednosti u koje je ulagao veliki broj zemalja, vec imaju dobre plasmane, zdravu bilansnu strukturu i sigurne su.

Povlačenja depozita je bilo jer su informacije koje su se pojavile o krizi, a narocito u Evropi, izazvale uznemirenost. Medjutim, pokazalo se da su crnogorske banke likvidne i da mogu da izmire svoje obaveze zbog cega psihološki pritisak koji se prenio iz okruženja, popušta. Na bankarskim šalterima je sve manje gužve, a građani koji su prethodno podigli sredstva, polako vraćaju svoj novac u banku jer je tamo najsigurniji. Imali smo slucajeve da ljudi podignu novac da bi ga odmah uložili po većoj kamati kod iste, ili kod neke druge banke u Crnoj Gori. Kao i onih koji su ga podigli i stavili u sef kod iste banke u kojoj je prethodno bio na računu. U bankarstvu su uvijek dvije teme u opticaju, da li građani imaju povjerenja u banke ili da li banke imaju povjerenja u građane, kada odobravaju kredite, naravno. Sada imamo situaciju da građani preispituju svoje povjerenje i to je prirodno.

Iza depozita građana najprije stoji banka, a banke u Crnoj Gori su solventne i likvidne, zatim stoje Centralna banka sa svojim mehanizmima, a sada i država Crna Gora.  Država pored toga što vraća staru deviznu štednju, za koju Crna Gora nije ni bila garant i dobrim djelom nema nikakve veze sa Crnom Gorom i njenom ekonomijom, garantuje za svu novu štednju osiguranjem depozita u bankama koje posluju na njenoj teritoriji. Spremnost Vlade i podrška opozicije da garantuje štedišama depozite, ne pominjući pri tom nikakve limite pokazuje ozbiljnu državu koja stiti svoj bankarski sistem. Naravno, culi su se i glasovi koji tvrde da se sve ovo radi zbog jedne banke,  ali je to u ovoj situaciji i imajući u vidu akcionare te banke, bilo i očekivano. Ono što je meni važno je, da Vladina podrška bankarskom sistemu uz saglasnost svih politickih partija, može razbiti pesimizam koji prijeti da ekonomiju gurne u neželjenom pravcu. Deponenti crnogorskih banaka mogu sada mirno da spavaju. U slucaju da se bilo šta desi sa nekom našom bankom, oni bi u vrlo kratkom roku bili obestećeni. Na kraju bih istakao, da su na skorašnjim sastancima neke medjunarodne finansijske organizacije izrazile zainteresovanost da učestvuju u dokapitalizaciji crnogorskog bankarskog sistema. Da je nas bankarski sistem u krizi sigurno da ovakva ponuda ne bi ni bila data.

- Spekulise se da je Prva banka u krizi i da li je to tacno?

Potpuno ste u pravu sto se spekulacija tice. Spekulise se i to mnogo. Pored konkurentskih, tu su sad i politicki motivisane price oko ove banke, a one mogu da nanesu veliku stetu banci vezano za njenu dokapitalizaciju, ali i citavom bankarskom sistemu. Namjerno se pominju ogromne problematicne sume, kako bi se dovela u pitanje sposobnost Crne Gore da stiti svoj bankarski sistem. Ta sposobnost ni jednog trenutka, nicim ne moze biti dovedena u pitanje.

Tesko da mi kao regulator mozemo reci bilo sta vise od onoga sto je do sada receno, a da ovu banku ne dovedemo u bolju ili losiju konkurenstku poziciju. Ova banka nije jedina prema kojoj CBCG sprovodi odredjene mjere. Pritom, nijesu u pitanju nikakave vanredne mjere. Radi se o redovnoj supervizorskoj aktivnosti i Centralna banka ce kao regulator, nastaviti da i u narednom periodu pazljivo prati situaciju i u ovoj i u svim drugim bankama, i blagovremeno preduzima potrebne mjere kako bi bankarski sistem ostao siguran i stabilan. Pogotovo kada su u pitanju sistemski značajne banke, koje cemo pojačano pratiti i kontrolisati.

- da li država realno može da garantuje depozite i stabilnost banaka sa pola mlijarde eura, koliko ste kazali da imate na raspolaganju?

Naravno da može. Crna Gora je duboko u zoni nisko zaduženih zemalja po nivou spoljneg duga u iznosu od 16% BDP, što znači da bi u slučaju potrebe bilo vrlo lako obezbijediti međunarodne kredite. Ukoliko saberete devizne rezerve, likvidna sredstva kojima raspolažu banke i iznos mogućeg novog zaduživanja, bez problema bi se mogao obezbijediti iznos sredstava koji odgovara ukupnim depozitima. To znači da se lako može obezbijediti pokrivenost svih depozita i zato je država spremna da garantuje za sve. Ja sam ubijeđen da za tim neće biti potrebe, jer kao što sam već napomenuo, nase banke imaju zdrave plasmane.

- banke su smanjile davanje kredita, što potvrđuju svakodnevni pozivi građana – da li je to zbog nedostatka sredstava ili nekog straha za plasmane. Zaustavljanje kreditiranja dovodi do pada potrošnje, pada ekonomije itd. Kako to preduprijediti?

Usporeno davanje kredita nije specifičnost crnogorske ekonomije. To se isto dešava na tržištu EU, SAD i na trzistima zemalja regiona. To je normalna reakcija banaka na situaciju koju je sa sobom donijela globalna ekonomska kriza. To znači da su sada banke mnogo opreznije i selektivnije prilikom dodjeljivanja kredita, što apriori i nije loše, jer se bolje upravlja rizicima. Što se tiče uticaja zaustavljanja kreditiranja na ekonomiju, tu bi trebalo razdvojiti nekoliko aspekata. Prvo, potrošački krediti su dominantno bili usmjereni na kupovinu trajnih potrošnih dobara koja se i ne proizvode u Crnoj Gori, tako da i nijesu davali značajan doprinos crnogorskoj ekonomiji. Potpuno je ista situacija kada su u pitanju krediti koji su odobravani kroz tzv. ugovore o lizingu. Što se tiče kredita za finansiranje proizvodnje, vjerujem da će uspješne firme i dalje relativno lako dobijati kredite od banaka. Jedini mogući problem vidim kada je u pitanju građevinarstvo, jer će realno gledano biti manje stambenih kredita.

- Posljednjih mjeseci evidentan je i rast kamata na kredite u CG, koje su inače bile među najvećima u regionu. Zašto je to slučaj kod nas?

Informacije da su kamatne stope u Crnoj Gori među najvišim u regionu nijesu tačne i često se proturaju iz nekih nedobronamjernih krugova. Ja do sada nisam imao priliku da vidim ni jedno istraživanje ili poređenje koje bi potvrdilo tu hipotezu koja se često provlači. Kamatne stope jesu više u odnosu na eurozonu, ali ne i u odnosu na region.

Inače prosječna ponderisana efektivna aktivna kamatna stopa na kraju avgusta, pokazuje da je kamatna stopa u promil bila ista kao i na kraju prošle godine. To znači da kamatne stope nisu rasle već stagnirale. Imajući u vidu da su u istom periodu rasle kamatne stope na evropskom tržištu novca, jasno je da se u ovom periodu smanjila razlika između kamatnih stopa u Crnoj Gori i eurozoni.

- Evidentan je pad i odsustvo investitora. Zašto? Kako privući investitore i natjerati postojeće da investiraju?

To je još jedna od zlonamjernih informacija koja se plasira i stvara famu kako postoje neki krupni problemi u crnogorskoj privredi. Najnoviji podaci za prvih devet mjeseci pokazuju, da je zabilježen za 15,4% veći priliv SDI u odnosu na isti period prethodne godine, a postoje dobri izgledi da bude premašen prošlogodišnji rekordni priliv. Imajući u vidu da je u tekućim uslovima globalne finansijske krize otežano i značajno skuplje doći do kreditnih sredstava koja su neophodna za većinu investicija, onda je ovaj priliv još značajniji. Crna Gora ima odlične perspektive za privlačenje stranih investicija i njen potencijal ni izbliza nije iskorišćen. Često se pogrešno koriste mjesečni podaci. Kumulativ za period je najbolji indikator. Do sada smo imali strane investitore iz čak 107 zemalja, što je najbolji pokazatelj koliki je interes za ulaganje u Crnu Goru.

Naravno, ne može se isključiti mogućnost da zbog postojeće situacije jedan broj investitora privremeno odloži svoje investiranje. To ne znači da će oni trajno odustati ili da će otići negdje drugdje, već da će se njihove investicije odložiti na neki period. Sve prognoze ukazuju da će u narednoj godini doći do opadanja priliva SDI na globalnom nivou.  Investitore ne treba tjerati da investiraju, oni dolaze ukoliko procijene da mogu da ostvare profit.  Mislim da je Crna Gora u tome bila vrlo uspješna. Visokim prilivom SDI se smatra ukoliko je učešće SDI u BDP-u veće od 10%, a mi već godinama imamo preko 20%.  Prema podacima MMF-a, prema učešću priliva SDI  u BDP-u u poslednje tri godine (2005 – 2007), Crna Gora je prva u grupi evropskih privreda u tranziciji. Ja očekujem da ćemo i u 2009. godini biti u vrhu evropskih privreda u tranziciji prema prilivu SDI, jer su najavljene značajne investicije za koje je već sada obezbijeđena „finansijska konstrukcija“.

- Tržište kapitala i nekretnina su u ogromnim gubicima: Komentar. Ima i perspektive za ova tržišta u CG

Mi već nekoliko godina upozoravamo na sve probleme  tržišta kapitala. „Pad“ na tržištu kapitala je otpočeo i prije pojave globalne krize i on bi se desio i da nije bilo krize. Svakako je dobra okolnost što tržište kapitala nije od većeg značaja za crnogorsku ekonomiju. Oporavak tržišta kapitala će biti povezan sa okončanjem globalne finansijske krize, jer bez dolaska stranih portfolio investitora malo je vjerovatno da će biti moguće „podići“ crnogorsko tržište kapitala. Što se tiče građevinarstva, svakako je u pitanju jedna od grana koja će trpjeti posljedice globalne krize. Na građevinarstvo je izuzetno negativno uticala globalna finansijska kriza i u razvijenim tržišnim privredama. Tako na primjer, u drugom kvartalu ove godine u Španiji je ovaj sektor zabilježio pad od 60%, u Švedskoj 48%, Americi 30%, a na nivou eurozone 22%. To ne znači da će doći do totalnog zaustavljanja ovog sektora u Crnoj Gori, već će ovaj sektor morati da traži svoje šanse u snižavanju cijena stambenog prostora, kao i u najavljenim velikim investicijama u oblasti turističke privrede. Za razliku od trzista kapitala gdje je bilo dosta vruceg novca, naglasio bih da su krupni investitori u bankarskom sistemu, skoro sav svoj profit do sada reinvestirali u Crnoj Gori, i istovremeno iskazali veliko povjerenje u bankarski sistem i crnogorsku ekonomiju uopste.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CBCG LJUBIŠE KRGOVIĆA NEDJELJNIKU "MONITOR" 5.5.2006.godine

Poguban bi bio dinar

Povratak dinara značio bi i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi  aktuelni ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili i u Crnu Goru. “Za uspjeh monetarnih reformi od suštinske je važnosti bila cjelina donijetih mjera. Uvođenje njemačke marke, odnosno eura, presudno je uticalo na obaranje stope inflacije i stvaranje stabilnih i predvidljivih uslova poslovanja. Međutim, bez osnivanja CBCG i restrukturiranja bankarskog sistema, samo uvođenje eura ne bi moglo mnogo doprinijeti razvoju monetarnog sistema. Podsjetiću vas da smo prilikom reforme bankarskog sistema inicirali donošenje niza novih zakona i preko 60 podzakonskih akata. Imali smo i  značajnu tehničku pomoć USAID-a. Na kraju, slikovito rečeno, bez obzira kakav avion imate, morate imati i dobro obučenog pilota. Na tome smo dosta radili, na stvaranju  kritične mase stručnih ljudi za ovaj posao”  kaže  za Monitor Ljubiša Krgović, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore.

MONITOR: Šta je euro konkretno donio Crnoj Gori?

KRGOVIĆ: Eurizacija je u značajnoj mjeri doprinijela uspostavljanju makroekonomske stabilnosti, koja predstavlja prvi preduslov za privredni razvoj. Stopa inflacije je prije uvođenja euroizacije bila trocifrena, a danas je niža nego u eurozoni. To onemogućava bilo kakvu zloupotrebu monetarne politike i nameće kao imperativ, fiskalnu disciplinu. Stoga je budžetski deficit smanjen sa gotovo 20 odsto na 2,2 odsto, što je u skladu sa Mastrihstkim kriterijumom. Umanjuje se kategorija deviznog rizika, smanjuju se transakcioni troškovi u spoljnotrgovinskoj razmjeni, ubrzava se razvoj tržišta kapitala i podstiče porast obima spoljnotrgovinske razmjene.

Eurizacija je predstavljala i preduslov za uspješno restrukturiranje bankarskog sistema. Povljno je uticala na privlačenje stranih investitora, jer oni preferiraju poslovanje u čvrstoj valuti. Studija ECB je pokazala da eurizovane  (dolarizovane) zemlje imaju u prosjeku viši nivo društvenog proizvoda  i nižu stopu inflacije u odnosu na ostatak svijeta. U svijetu je u porastu broj eurizovanih  (dolarizovanih) zemalja i  najnerazvijenije zemlje svijeta traže u eurizaciji (dolarizaciji) ubrzanje ekonomskog razvitka.

MONITOR: Da li ima problema zbog toga  sto CBCG nema emisionu funkciju, koliko to može biti ograničavajući faktor razvoja?

KRGOVIĆ: Možda smo nešto izgubili na fleksibilnosti, ali smo mnogo dobili na stabilnosti i sigurnosti bankarskog sistema posebno. Koji je to prostor za monetarnu politiku kada imate 60, 70, 80 ili 90 odsto eurizaciju, kao što je to slučaj sa nekim zemljama u regionu (Hrvatska, Srbija), a štednju blizu 100 odsto u eurima. Šta je monetarna suverenost ako je većina evropskih zemalja prenijela ili je prenosi na ECB? Da li je bolji zdrav rast zasnovan na stabilnoj valuti ili onaj na igri između kursa inflacije? Odgovori na ova pitanja potvrđuju da imamo, za naše uslove, dobar izbor.

Stav da centralne banke treba da podržavaju ekonomski razvoj instrumentima monetarne politke preovladavao je i u teoriji i u praksi negdje do kraja 70-ih godina prošlog vijeka. Ali, pokazalo se da u uslovima ograničene nezavisnosti centralnih banaka, dolazi do dominacije fiskalne nad monetarnom politikom, što je dovodilo do budžetskih deficita i rasta inflacije, a to je uticalo na usporavanje privrednog rasta.

Od 70-tih je prisutan trend  jačanja nezavisnosti centralnih banaka, što je dovelo do obaranja inflacije. U gotovo svim razvijenim zemljama inflacija je svedena na ispod četiri procenta. Centralne banke trebalo bi, dakle, da podstiču privredni razvoj preko uspostavljanja i održavanja finansijske stabilnosti. Da bi se  ostvario taj cilj, lišavanje emisione funkcije može biti olakšavajući faktor, pod pretpostavkom da se koristi “zdrava” valuta.

MONITOR:  Šta bi značio povratak na dinar ili uvođenje dvovalutnog sistema?

KRGOVIĆ: Zašto bi se mi vraćali dinaru kada bi i Srbija vrlo rado uvela euro. Njihovi se predstavnici često za to zalažu. Nekoliko zemalja iz regiona je to formalno ili neformalno tražilo. Povratak dinaru bio bi katastrofalno rješenje za Crnu Goru sa nesagledivim posljedicama po privredu, građane, posebno banke. To bi značilo i povratak na najvišu stopu inflacije u Evropi. Svi neriješeni tekući ekonomski, strukturni i društveni problemi Srbije bi se kroz valutu i inflaciju prelili u Crnu Goru.

Uvođenje dinara predstavljalo bi veliku opasnost za bankarski sistem, i to zbog  bjekstva depozita od loše valute. Masovno povlačenje depozita moglo bi ozbiljno ugroziti bankarski i privredni sistem  radi drastičnog pada likvidnosti.

Ukidanja eurizacije dovelo bi do efekta koji ekonomisti nazivaju «histerezis», što znači da bi značajan dio transakcija nastavio da se odvija u eurima, i to bi sa jedne strane vodilo porastu sive ekonomije, a sa druge do smanjenja budžetskih prihoda.

MONITOR:  Da li je moguće zamisliti da, ako opstane zajednica, ostane euro u Crnoj Gori, ili da se uvede dvovalutni sistem, o čemu govore pristalice  održanja saveza sa Srbijom?

KRGOVIĆ: Pristalice zajednice prvo  su bili krenule sa tezom o povratku na dinar. Kada su uvidjeli da bi to za njih moglo imati politički pogubne posljedice, jer je  euro opšte prihvaćen od strane gotovo svih građana Crne Gore i cijele privrede, prebacili su se na priču o dvovalutnom sistemu.. S druge strane,  u programima svojih partija zalažu se za povratak dinara, što smo pročitali i u vašem listu. Da li bi uradili ono što  piše u programskim dokumentima,  a što neće sada direktno da saopšte građanima, ili pak nešto treće, teško je reći. Pogotovu, jer su vodili kampanju i protiv marke i protiv eura.

Monetarne vlasti u Srbiji muku muče da u svojoj zemlji prošire  monetarni prostor dinara, a sada im  to nude za džabe iz Crne Gore. Zašto bi se izlagali rizicima da se efekti nekozistentne monetarne i ekonomske politike iz Srbije prenesu na Crnu Goru? Vjerujem da građani Crne Gore neće dozvoliti povratak dinara ili dvovalutni sistem, jer bi to bilo na njihovu štetu.

MONITOR: Možete li uporediti situaciju u Srbiji i Crnoj Gori kroz prizmu valuta  koje koriste i njihovog uticaja na privredu i građane?

KRGOVIĆ: Euro je u velikoj mjeri uticao da stopa inflacije bude nižu nego što je u eurozoni. Na taj način je formirano stabilno i predvidivo makroekonomsko okruženje, koje podsticajno djeluje na privredni razvoj. Istovremeno, građani nisu u opasnosti da inflacija obezvrijedi njihove uloge i primanja, tako da je štednja u prethodnoj godini ostvarila trocifreni rast. S druge strane, prošlogodišnja stopa inflacije u Srbiji bila je najviša u Evropi. Koliko to negativno utiče na privredu, nije potrebno posebno komentarisati. Štednja u dinarima gotovo da ne postoji u Srbiji,  preko 90 odsto je u stranoj valuti, dominantno eurima.

MONITOR:  Kamatne stope u Crnoj Gori su i dalje visoke iako je ušlo više inostranih banaka?

KRGOVIĆ: Kamatne stope su i dalje visoke, mada je prisutan trend pada. Na pad kamatnih stopa uticaće i pojačana konkurencija zbog dolaska novih stranih banaka, privatizaciju državnih, kao i spajanje postojećih banaka. One banke koje ne budu pratile ovaj trend gubiće klijente, što će ugroziti njihovu profitabilnost, tako da će biti prinuđene da koriguju poslovnu politiku.

Bankarski sektor je ključni generator ekonomskog razvoja Crne Gore, za razliku od tržišta kapitala koje to nije, ali morate ga imati.. Dolaskom stranih investitora konkurencija na bankarskom tržištu se zaoštrava, što se pozitivno odražava i na privredu i na građane. Na crnogorsko tržište nije ušla ni jedna problematična banka, ni jedna banka sa sumnjivim porijeklom kapitala. U poređenju sa drugim sektorima, bankarski ima najkvalitetnije investitore.

MONITOR: Zašto nije došlo do normalizacije platnog prometa  sa Srbijom? Postoje li za to drugi razlozi ili se radi isključivo o nedostatku političke volje?

KRGOVIĆ: Kada je od strane tadašnjih monetarnih vlasti Srbije pokrenuta inicijitiva za uspostavljanje platnog prometa to je bila maska za uvođenje dvovalutnog sistema u Crnu Goru. Kada smo to demaskirali i sveli na ravnopravni tretman valuta u slobodnom platnom prometu, odustali su od sopstvenog prijedloga. Niti smo ranije, niti sada ograničavamo platni promet  između Srbije i Crne Gore. Ovdje nema nikakvih prepreka za to.

MONITOR: Da li bi CBCG imala problema oko članstva u MMF i odnosa sa Svjetskom bankom nakon eventualnog osamostaljenja?

KRGOVIĆ: Odnose sa međunarodnim finansijskim organizacijama mogli bi brzo da riješimo. Članstvo u UN-u, nije preduslov za članstvo u međunarodnim finansijskim organizacijama. Za samu proceduru, bez pripreme, treba šest do osam nedjelja. Važno  je da će se komunikacija i saradnja nastaviti u periodu od referenduma do učlanjenja. I u državnim institucijama Crne Gore imamo za to potrebne kapacitete.

MONITOR: Kako ocjenjujete budući razvoj tržista kapitala u Crnoj Gori, posebno aktuelne inicijative o penzionim fondovima i osiguranju?

KRGOVIĆ: Isticanjem prometa na tržištu kapitala (što samo po sebi ništa ne znači),  kroz agresivnu medijsku kampanju, neformalne grupe pokušavaju u drugi plan gurnuti nedostake koje treba otklanjati u ovoj oblasti. Propuštena je šansa da se to uradi kroz donošenje izmjena i dopuna Zakona o hartijama od vrijednosti, kojima su se mogli pored kodeksa koji sami donose, dodatno unaprijediti mehanizmi jednakog tretmana na tržištu - sprečavanje neformalnih uticaja, internih kontrola, sprečavanje tgrovanja na bazi preferencijalnog tretmana i insajderskih informacija,  unapređenje korporativnog upravljanja regulatora i uvođenje koncepta adekvatnosti kapitala. Zakon uvijek  pruža ječu zaštitu  od podzakonskog akta.

Ako bi se usvojila zakonska rješenja kod regulacije osiguranja i penzionih fondova, desio bi se nonsens - bili bi jedinstveni u svijetu,  pored dvije berze na malom prostoru, imali bi regulaciju ovih segmenata finansijskog tržišta na tri mjesta,  uprkos izraženim trendovima unifikacije, naročito u malim zemljama kao što je Crna Gora. Unifikaciju su već uradile Estonija i Irska koje,  kada nam treba, navodimo kao uspješne primjere. Aktuelni zakonski prijedlozi nijesu usklađeni sa međunarodnim standardimam, na šta smo se obavezali.

Kod privatnih penzionih fondova izlažemo se bespotrebnoj opasnosti, da bez sagledavanja rizika i slabosti u finansijskom sistemu, ishitreno idemo na primjenu zakona. Tek nam predstoji takozvana FSAP misija Fonda i Banke. Jasno nam je rečeno da treba sačekati  procjenu i preporuke te misije, pa se opredijeliti za dinamiku i rješenja.

Predlagači masovne vaučerske privatizacije, koja nije unaprijedila korporativno upravljanje u preduzećima i značajnije doprinijela rastu investicija u njima, bi trebalo da dozvole da kroz javnu raspravu i drugi kažu šta je za Crnu Goru najbolje. Rješavanje ovako važnog pitanja, kao što je pitanje gdje i kako treba da čuvamo naše bijele pare za crne dane i ko će to da nadgleda i kontoliše, zaslužuje više vremena, pažnje i analize. Najmanje nam je  potrebna trka za zauzimanjem pozicija unaprijed. Nema potrebe da žurimo. Sve  možemo mnogo bolje urediti u nezavisnoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj Crnoj Gori.

INTERVJU GORANA KNEŽEVIĆA, ZAMJENIKA GENERALNOG DIREKTORA CBCG ZA KONTROLU BANAKA "EKONOMIST" MAGAZINU 10. 4. 2006. Godine

Kako zaštititi deponente

Kod banaka kvalitet korporativnog upravljanja opredjeljuje stepen njene sigurnosti i stabilnosti. U Crnoj Gori za kvalitetno korporativno upravljanje u bankama važna je uloga regulatora, čiji posao je komplikovan i podliježe velikim pritiscima.

Istorijsko nasljeđe i slaba korporativna kultura u crnogorskim bankama, razlozi su za veću odgovornost regulatora i kontrolora. Primjena međunarodnih standarda u toj oblasti, bio je povod za intervju sa Goranom Kneževićem, zamjenikom generalnog direktora za kontrolu banaka CBCG. 

Šta se tačno podrazumjeva pod terminom “korporativno upravljanje”?
Goran Knežević: Za mene jedna od najboljih definicija korporativnog upravljanja je ona data u Cadbury Izvještaju iz 1992. godine, koja kaže da je korporativno upravljanje sistem kojim se kompanija usmjerava i kontroliše. U savremenom društvu je znatno povećan broj strana zainteresovanih za poslovanje jedne kompanije. Zato su rasprave na temu korporativnog upravljanja sve intenzivnije. Slučajevi poput Enron-a, Allied Irish Bank, Wordcoma-a, Parmalat-a samo su dodatno podgrijali interesovanje za kvalitete korporativnog upravljanja. U svjetskim razmjerama posmatrano vlasništvo nad kompanijama postaje sve razuđenije, što čini uticaj pojedinačnog vlasnika manjim i kreira mogućnosti da se u praksi sa tim manipuliše na različite načine. Zato koncepti zaštite manjinskih akcionara kao i praksa zloupotrebe ove pozicije za kreiranje uticaja koji njoj nije srazmjeran. Poznati su metodi koje razvija Japanska mafija - Jakuze koja preko razgranatih korporativnih veza tzv. “sokaja” vrši uticaj na biznis i kompanije. Preko malog akcionarskog učešća zastupnici Jakuza se pojavljuju na sastancima akcionara, obezbjeđujući na različite načine da njihovi interesi budu realizovani kroz odgovarajuće odluke.

Zašto je kvalitet korporativnog upravljanja posebno značajan kod banaka?
G. Knežević: Kod banaka kvalitet korporativnog upravljanja opredjeljuje stepen sigurnosti i stabilnosti banke, odnosno stepen sigurnosti na dugi rok da će sredstva deponenata i drugih bančinih povjerilaca biti vraćena pod uslovima koji su dogovoreni. Banke su visoko leveridžne institucije, što znači da posluju sa tuđim sredstvima te da je kapital rezidualna stavka u bilansu banke, koja služi za pokriće gubitaka iz bančinog poslovanja. Pri tom vlasnici banke opredjeljuju izbor menadžmenta u banci - koji onda donosi odluke o preuzimanju i upravljanju rizicima u poslovanju banke. Istorija bankarstva, na našim prostorima pogotovo, puna je primjera gdje su interesi vlasnika bili u suprotnosti sa konceptom sigurnosti i stabilnosti banke kao javnim dobrom. To su najčešće bili primjeri interesa preferencijalnog zaduživanja vlasnika i njegovih povezanih lica, koje je po iznosima znatno premašivalo konkretan vlasnički ulog ili korišćenje banaka kao interesnih servisa. Loše korporativno upravljanje u bankama je po pravilu dovodilo do bankarskih kriza, čije su posljedice često bile nesagledive, jer je teško izmjeriti gubitke koje bankarske krize izazivaju u smislu izgubljenog društvenog proizvoda koji bi bio ostvaren da nije bilo krize. Troškovi bankarskih kriza se u svijetu globalizacije dodatno multiplikuju, a krize teže lociraju, odnosno brže šire na cijelo svjetsko tržište. Zato savremena bankarska regulacija i supervizija korporativno upravljanje postavlja u centar interesovanja. Ono se tretira kao jedan od ključnih elemenata zaštite deponenata. Svi standardi i dokumenti Bazelskog komiteta za kontrolu banaka se, direktno ili indirektno, odnose na poboljšanje korporativnog upravljanja u bankama.

Koji su najrasprostranjeniji oblici organizacije upravljanja bankama i što su prednosti i nedostaci pojedinih oblika u odnosu na druge?
G. Knežević: Dominiraju dva oblika organizacije upravljačke funkcije u bankama. Jedan je takozvani jednolinijski model sa upravnim odborom ili bordom direktora koji ima šira ovlašćenja i koji je kontrolisan direktno od skupštine akcionara, a drugi je dvolinijski model, gdje je bord direktora kontrolisan od strane sub strukture koja se obično naziva nadzorni odbor. Prednosti i nedostaci jednog u odnosu na drugi zavise od istorijskog naslijeđa, lokalnih prilika, kvaliteta supervizije, veličine banke i mnogih drugih faktora. Ni jedan model nema generalnu prednost nad drugim. Ono što je mnogo bitnije je da se uspostavi jasna linija razgraničenja upravljačkih od izvršnih funkcija, kompetentnost i nezavisnost onih koji upravljaju bankom, obezbjedi kvalitet nadgledanja menadžerskih struktura, kvalitetan sistem interne kontrole i kompetentnih i nezavisnih revizija i eliminaciju konflikta interesa.

Koje su ključne slabosti korporativnog upravljana u crnogorskim bankama?
G. Knežević: Mnoge od slabosti proizilaze iz negativnog istorijskog nasljeđa i slabe korporativne kulture. Njih nije lako u potpunosti eliminisati u kratkom roku. Neke dolaze od slabosti zakonodavnog okvira, dok neke izviru iz još uvijek finalno neprofilisane akcionarske strukture. Preciznije, kad govorimo o slabosti zakonodavnog okvira - može se konstatovati da Zakon o bankama nije dovoljno kvalitetan u regulisanju korporativnog upravljanja u bankama. Tu prije svega mislim na kvalitet riješenja u pogledu naglašavanja odgovornosti upravnog odbora za poslovanje banke, obezbjeđivanja djelovanja punog seta preventivnih politika supervizije, neodgovarajućeg razgraničenja ovlašćenja i odgovornosti, izbora i načina rada organa upravljanja u bankama, razrade opšteg okvira za upravljanje rizicima, razrade mjera prema bankama. Kroz podzakonsku regulativu smo nastojali da riješimo slabosti Zakona u mjeri mogućeg, ali to svakako nije dovoljno. Kad govorimo o slabim elementima istorijskog nasleđa, prije svega mislim na u praksi još uvijek izraženu koncentraciju upravljačkih i izvršnih funkcija obično u liku malog broja ljudi ili iz dijela menadžmenta ili iz redova akcionara. U ovaj korpus problema spada i često izražena kolektivizacija odgovornosti u tijelima upravnog odbora iza koje stoje stvarna moć pojedinaca. Kvalitet akcionarske strukture ima ključni uticaj na kvalitet sistema internih kontrola, internih i eksternih revizija. Generalno, nadzor menadžmenta u većini crnogorskih banaka traži poboljšanje uglavnom u segmentu nadgledanja i revidiranja politika i procesa, sistema izvještavanja, samostalnosti i sofisticiranosti interne revizije i planiranja nepredviđenih situacija, odnosno razvoja stresnog testiranja ponašanja banaka na uticaj promjene nepoželjnih faktora.

Koje mehanizme obično supervizija banaka koristi da bi poboljšala kvalitete korporativnog upravljanja u bankama?
G. Knežević: Brojne su politike koje simultano supervizija treba da koristi. Od onih preventivnih, kao što su politike ispitivanja kvalifikovanosti akcionara i menadžmenta, preko dijagnostičkih, kao što su ocjenjivanje kvaliteta nadzora od strane menadžmenta, kvaliteta sistema interne kontrole i interne revizije, kvaliteta upravljanja rizicima u svim fazama: identifikacije, mjerenja, kontrole i praćenja, do onih korektivnih politika koje se odnose na izricanje mjera, zahtjevanje smjene menadžmenta ili preuzimanja upravljanja nad bankom. Ne manje važna uloga supervizora banaka je da kreira ambijent u kome će jačati tržišna disciplina i svijest o značaju kvalitetnog korporativnog upravljanja nad bankama. Podizanje kvaliteta korporativnog upravljanja je najznačajniji i najkompleksniji zadatak supervizora banaka. On često sobom nosi rizike sukoba sa interesima menadžerskih i akcionarskih struktura u bankama koje u želji da zadovolje svoje partikularne i kratkoročne interese znaju da ne biraju sredstva za ostvarenje cilja. Za jednu zemlju koja organizuje svoju superviziju banaka izuzetno je loše ako ti i takvi interesi uspiju da naruše i samu stabilnost nacionalnog regulatora i supervizora i njegovu reputabilnost. U institucionalno zrelim sredinama praktično je nemoguće da interesi akcionara i menadžmenta budu pretpostavljeni interesima sistema kao cjeline. Na našim balkanskim prostorima se često polazi od pogrešno postavljene teze da treba ograničavati mogućnosti i snagu institucije koja obavlja superviziju banaka, dok se na razvijenim tržištima polazi od premise velike, često jedine odgovornosti nacionalnog regulatora i supervizora za stabilnost sistema, pa time i povjerenja u njega. Naša svijest i logika naših pravnih sistema često je u suprotnosti sa međunarodnim standardima, koje se deklarišemo da ćemo primjenjivati. U takvoj situaciji se posao supervizora banaka dodatno komplikuje i podliježe velikim pritiscima sa kojima se može izboriti samo visoko izgrađena etičnost i profesionalnost.

Šta smo naučili iz prošlosti i šta činimo da se greške ne ponove?
G. Knežević: Ako govorimo o korporativnom upravljanju u bankama - onda smo imali mogućnost da naučimo dosta toga kao lekcije prošlosti. Tu prije svega mislim na to da su troškovi rješavanja bankarskih kriza neprocjenjivo visoki, da je loše upravljanje bankom neminovan put do njene propasti, da uticaj države na banke generalno nije dobar, da “one man show” skoro bez izuzetka dovodi do velikih gubitaka, da inflacija kreira velike mogućnosti za iskrivljeno prikazivanje slike finasijske pozicije banke, da kod propadanja banaka najviše stradaju deponenti, da je kvalitete regulative mnogo manje važan od kvaliteta njene implementacije. Ovih nekoliko godina smo se u Crnoj Gori trudili da prije svega ne izmišljamo “toplu vodu”, nego da usvojimo ono što je u svjetskim razmjerama proklamovano kao najbolja praksa u regulisanju i kontrolisanju banaka.

Da li Centralna banka time što daje saglasnost za izbor direktora banke garantuje za njegov rad?
G. Knežević: Davanje saglasnosti na izbor direktora je aktivnost supervizora iz seta preventivnih politika za jačanje korporativnog upravljanja. Data saglasnost nikako ne znači da supervizor garantuje za kvalitet angažovanja direktora. Akcionari su ti koji, direktno ili indirektno preko upravnog odbora, biraju direktora, pa je to njihova odgovornost. U slučaju saglasnosti koje daje CBCG - ona samo znači da su zadovoljeni formalni uslovi propisani zakonom. Sada izmjenjeni Osnovni Bazelski principi efikasne kontrole predviđaju da supervizor treba da kontinuirano preispituje kvalifikovanost članova upravnog odbora i višeg menadžmenta da obavljaju povjerene im poslove u bankarstvu. To podrazumjeva širenje broja lica koje trebaju da dobiju saglasnost za rad u bankarstvu, ali i širenje i jačanje kriterijuma za dobijanje saglasnosti, kao i uvođenja u praksu mogućnosti da one budu oduzete.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "POBJEDA" 31.12.2005. GODINE

Nezavisna Crna Gora ekonomski potpuno održiva

Crna Gora ima potpuno nezavisnu monetarnu politiku i sopstveni bankarski sistem. U državnoj zajednici već postoje dva monetarna sistema, kao u dvije nezavisne države, zaokružen je i nezavistan carinski sistem, nezavisna poreska politika sa potpuno samostalnim budžetom. Crna Gora isključivo svojim sredstvima finansira obaveze prema međunarodnim povjeriocima. To znači da se svi javni rashodi finansiraju iz crnogorskog budžeta na bazi prihoda prikupljenih na teritoriji Crne Gore. To takođe znači da je Crna Gora u ekonomskom smislu već sada potpuno nezavisna, jer postoje izgrađene institucije i ekonomija funkcioniše na globalnom tržištu, kaže Ljubiša Krgović, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore. Crnogorska preduzeća koja nastupaju na srpskom tržištu suočavaju se sa konkurencijom tamošnjih preduzeća, kao i stranih koja posluju na tom tržištu. Iz svega je nedvosmislen zaključak da eventualno proglašenje nezavisnosti neće imati neke značajnije reperkusije na crnogorsku ekonomiju. To uostalom potvrđuje i nedavno poboljšanje kreditnog rejtinga Crne Gore.

Sa povratkom, početkom prošlog vijeka izgubljene monetarne suverenosti (ograničenog tipa) Crne Gore, 2. novembra 1999. godine, kontinuirano se poboljšavaju najvažniji makroekonomski indikatori, poput: stope inflacije, štednje, depozita, kredita, budžetskog deficita, stopa rasta BDP i dr. Ovo nesumnjivo potvrđuje hipotezu da je odluka o preuzimanju monetarne suverenosti bila prava odluka. Međutim, nije cilj Crne Gore da monetarnu suverenost ima na neograničen vremenski period. Dugoročni cilj Crne Gore je članstvo u Evropskoj uniji i Evropskoj monetarnoj uniji. Unutar Evropske monetarne unije, sve zemlje članice odriču se značajnog dijela monetarne suverenosti prenoseći je na Evropsku centralnu banku. Činjenica koja ohrabruje je ta da će Crna Gore već ove godine ispuniti skoro sve mastrihtske kriterijume za priključenje Evropskoj monetarnoj uniji. Razvoj događaja u proteklih pet godina demantovao je skeptike i potvrdio naša predviđanja u ovom segmentu.

U zemljama koje koriste stranu valutu djelimično je ograničena monetarna suverenost, ali ona nije isključena, kazao je Krgović odgovarajući na podsjećanje da dio ekonomista smatra da je nemoguća suverenost sa tuđom valutom. U režimu eurizacije, Centralna banka nema na raspolaganju politiku ponude novca. Međutim, i u ovom režimu Centralna banka ima na raspolaganju druge instrumente koji odslikavaju monetarnu suverenost. Pomenuću samo neke od njih, kakvi su politika obavezne rezerve, krediti za likvidnost, politika diskontne stope, operacije na otvorenom tržištu, supervizija i regulacija bankarskog sistema. Takođe, posljednjih godina raste broj zemalja koje se opredjeljuju za ovaj režim. Bankarski sistem Crne Gore i po nivou razvijenosti i po stepenu sprovedenih reformi prednjači u crnogorskoj privredi. Slobodno mogu reći da na određeni način, on u velikoj mjeri pokreće razvitak privrede Crne Gore. Ali važi i obrnuta uslovljenost da uspješna privreda podstiče razvitak bankarskog sistema. Svi agregati povezani sa bankarskim sistemom imaju izuzetno visoke stope rasta. Tako je, na primjer, u poslednjih godinu dana potencijal banaka povećan za 39,9 odsto, odobreni krediti za 38,5 odsto, depoziti za 54,6 odsto, a štednja za čak 116,1 odsto. Ohrabrujuće djeluje i podatak da prosječan mjesečni rast bilansne sume banaka za deset mjeseci ove godine, iznosi 15,7 miliona eura. Svi posmatrani agregati imali su najviše vrijednosti od uvođenja eurizacije. Bankarski sistem, posmatran u cjelini, ima visok nivo likvidnosti. Tako na primjer, na kraju oktobra ove godine raspoloživa sredstva banaka za plaćanje iznose 178,7 miliona eura, a izvršena plaćanja iznose 25,2 miliona eura. Istovremeno je poboljšana ročna i sektorska struktura izvora i plasmana banaka. Ono što mene lično raduje je činjenica da je prosječna ponderisana kamatna stopa u opadanju i u odnosu na prethodnu godinu niža je za oko dva odsto. Naravno, kamatne stope su trenutno više nego što bismo željeli, ali u 2006. godini očekujemo nastavak opadajućeg trenda kamatnih stopa, ističe Krgović.

Privatizacija u bankarskom sektoru tekla je najbrže, tako da danas državno učešće u bankarskom sektoru iznosi svega 13,8 odsto. Do kraja naredne godine možemo očekivati završetak procesa privatizacije u sektoru bankarstva, za koji strani investitori imaju izuzetno visok nivo interesovanja. Nakon privatizacije Podgoričke banke, počinje da radi i Hipo Alpe Adrija sa vrlo ambicioznim planom razvoja i našom dozvolom, kaže predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiša Krgović.

Javnu potrošnju moramo smanjivati

U uslovima eurizacije, "zdrava" fiskalna politika od ključnog je značaja za održivost sistema. Pohvalno je što se nivo budžetskog deficita kreće oko dva odsto, što je ispod maksimuma dozvoljenog mastrihtskim kriterijumom i da postoji tendencija njegovog opadanja. Činjenica je, međutim, da je javna potrošnja u odnosu na nivo razvijenosti privrede previsoka i da je treba postepeno smanjivati. Previsoka javna potrošnja znači preveliko poresko zahvatanje od privrede i građana, što svakako utiče na smanjenje njene konkurentnosti. Ukoliko pogledamo strukturu javne potrošnje, primijetićemo da njen nivo nije lako sniziti, jer je veliki broj rashoda fiksnog karaktera, kao što su obaveze po spoljnjem dugu i obaveze za staru deviznu štednju. Dok je za neke oblasti, poput zdravstva i obrazovanja, i postojeće izdvajanje - nedovoljno. U suštini, oni javni rashodi koji se mogu i moraju smanjivati odnose se na prevelik broj zaposlenih u javnom sektoru i raznim državnim agencijama. Iako je mjera smanjivanja zaposlenih bolna, ona će u godinama koje predstoje biti nužna.

Poboljšanje platnog bilansa za najkasnije pet godina

Spoljnotrgovinski deficit i niska konkurentnost su povezani problemi. U strukturi platnog bilansa deficit postoji samo u robnom bilansu, a u svim ostalim podbilansima imamo suficit. Međutim, suficit ostalih podbilansa platnog bilansa nije dovoljan da kompenzuje visok nivo deficita robnog bilansa. To znači da je u toku specijalizacija Crne Gore na principu komparativnih prednosti. Jasno je da Crna Gora ima komparativne prednosti u uslužnom sektoru, dok je stepen konkurentnosti u industrijskoj proizvodnji nizak. Sa završetkom procesa privatizacije i prestrukturiranja crnogorske privrede, nekonkurentna preduzeća će kroz privatizaciju dobiti nove vlasnike koji će podići njihov stepen konkurentnosti ili će biti osuđena na bankrotstvo. To znači da je u srednjoročnom periodu od tri do pet godina moguće očekivati poboljšanja u platnom bilansu i podizanje nivoa konkurentnosti. Takođe, treba imati u vidu činjenicu da je deficit vjerovatno nešto niži nego što je statistički registrovan. U platnom bilansu su potcijenjeni prihodi ostvareni u turizmu, jer se značajan dio ovih prihoda ostvaruje u "sivoj zoni", što naravno otežava njihovu pravu evidenciju. Takođe su potcijenjeni i transferi, budući da veliki dio njih još dolazi u gotovinskom obliku i nije registrovan prilikom ulaska u Crnu Goru. Vjerovatno su djelimično potcijenjene i transakcije koje se obavljaju u gotovini sa Srbijom i Kosovom.

Novčana masa stalno raste

Prilikom računanja novčane mase, sa problemom procjene gotovine u opticaju suočavaju se sve zemlje koje ne koriste sopstvenu valutu, poput EU ili zemalja koje imaju konvertibilnu valutu koja se koristi u velikom broju drugih zemalja, na primjer SAD. U Crnoj Gori smo za rješenje ovog problema angažovali i strane eksperte, koji su izveli zaključak da novčanu masu u Crnoj Gori nije moguće precizno procjeniti. Sve ostale komponente novčane mase su poznate i vrlo se precizno prate. Zaključak koji proizilazi iz monetarne statistike, uz ovo već pomenuto ograničenje, je da je novčana masa u konstantnom porastu. Tako je, na primjer, najširi novčani agregat M1 na kraju 2003. godine iznosio 386 miliona eura, a u oktobru 2005. godine 539 miliona eura.

Dogodine inflacija dva odsto

Ove godine smo ostvarili dugoročni cilj - stopu inflacija koja odgovara mastrihtskim kriterijumima. Najvjerovatnije će (prema mastrihtskim kriterijumima) maksimalna dozvoljena ovogodišnja stopa inflacije iznositi oko 2,6 odsto. Moje očekivanje je da će u 2006. godini stopa inflacije iznositi oko dva odsto. Dalje značajnije obaranje inflacije moglo bi da bude kontraproduktivno. Danas ne postoji nijedan ozbiljniji ekonomista niti ijedna centralna banka koja priželjkuje nultu stopu inflacije (ne računajući zemlje koje se suočavaju sa deflacijom). U ekonomskoj teoriji i praksi ne postoji konsenzus o tome kolika je optimalna stopa inflacije, ali najveći broj ekonomista će vam sugerisati da je poželjna stopa inflacije između jedan odsto i tri odsto. Tako je, recimo, cilj Evropske centralne banke stopa inflacije od oko dva odsto. Deflacija, takođe, nije poželjno stanje, jer ona destimuliše štednju i depozite, otežava poslovanje bankarskog sistema, smanjuje nivo agregatne tražnje i vodi recesionim pritiscima. Prema mastrihtskim kriterijumima maksimalno dozvoljena stopa inflacije je 1,5 odsto, plus prosječna stopa inflacije u tri zemlje sa najnižom stopom inflacije. S tim što se u zemlje sa najnižom stopom inflacije ne računaju one članice Evropske monetarne unije koje bi eventualno imale negativnu stopu inflacije, jer se to ne smatra pozitivnim ostvarenjem.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE LJUBIŠE KRGOVIĆA AGENCIJI "MINA-BUSINESS" 5.1.2006. GODINE

CBCG – DUG - POKAZATELJI
Otpis vodi u nisku zaduženost

Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Crna Gora će, ukoliko joj ove godine bude otpisano 26 miliona EUR duga Pariskom klubu povjerilaca, biti svrstana u zemlje sa niskom zaduženošću prema inostranstvu, saopštio je predsjednik Savjeta crnogorske Centralne banke (CBCG) Ljubiša Krgović.

Spoljni dug sad iznosi 31 odsto ukupne crnogorske godišnje vrijednosti proizvedene robe i usluga, a Crna Gora se prema metodologiji Svjetske banke, nalazi na granici između nisko i umjereno zaduženih zemalja.

»Granica je 30 odsto, a ako dođe do očekivanog otpisa spoljnog duga prema Pariskom klubu, on će pasti ispod tog procenta i Crna Gora će se naći u grupi nisko zaduženih zemalja«, rekao je Krgović u intervjuu agenciji Mina-business. »Da li će ili ne doći do otpisa ovog dijela spoljnjeg duga, nažalost, ne zavisi od Crne Gore, jer smo mi ispunili sve što je bilo dogovoreno«.

Uslov za otpis duga Pariskom klubu je završetak aranžmana koji je Međunarodni monetarni fond prije tri i po godine odobrio Državnoj zajednici, što bi trebalo da se dogodi krajem januara. Pariski klub povjerilaca je 2002. godine otpisao crnoj Gori 51 odsto duga, a sada se očekuje otpis još 15 odsto.

»Ukoliko ne dođe do otpisa spoljnog duga, onda je realno očekivati da će i u narednoj godini on zadržati nepromijenjeno ušešće od oko 31 odsto«, dodao je Krgović.

Crnogorski javni dug, prema Vladinoj Strategiji upravljanja njim, iznosi oko 43 odsto bruto domaćeg proizvoda i značajno je niži od preporuke Evropske unije, odnosno Mastrihtskog kriterijuma, kojom je gornja granica postavljena na 60 odsto.

I prema ovom kriterijumu, dodao je Krgović, situacija u Crnoj Gori je povoljnija nego u velikom broju zemalja EU.

On je kazao da su crnogorski pokazatelji u monetarnoj sferi prošle godine bili iznad svih očekivanja.

»Stopa inflacije za prvih 11 mjeseci iznosila je svega 1,7 odsto i ukoliko ne bude nekih neočekivanih cjenovnih skokova do kraja godine trebalo bi da iznosi oko dva odsto. To je znatno ispod Mastrihtskog kriterijuma i biće niža nego u velikom broju zemalja EU«, rekao je Krgović.

Iznosi štednje, depozita i odobrenih kredita su najviši od uvođenja eura, odnosno njemačke marke, ali su i ostvarene stope rasta izuzetno visoke. U prethodnoj godini je štednja stanovništva povećana za 116,5 odsto, depoziti za 54,6 odsto, a ukupni krediti za 38,5 odsto.

»Kamatne stope su i dalje više nego što bismo željeli, ali je prisutna tendencija njihovog opadanja. U ovoj godini prosječna ponderisana kamatna stopa je opala za dva procentna poena na ispod 11 odsto«, rekao je Krgović.

On očekuje da će se stopa inflacije ove godine održati na nivou sličnom prošlogodišnjem, koji treba održavati i dalje. Ta procjena ne podrazumijeva značajnije poskupljenje struje, a u CBCG smatraju da neće doći do povećanja cijena osnovnih životnih namirnica, koje će od januara umjesto oslobađanja poreza na dodatu vrijednost biti oporezovane manjom stopom od sedam odsto.

Analize CBCG ukazuju da je realno očekivati nastavak tendencije rasta štednje i kamata, ali po nešto umjerenijim stopama. Od devet banaka koje su odgovorile na pitanja u vezi sa inflatornim očekivanjima u narednoj godini, postavljena u anketi CBCG, samo jedna je najavila zadržavanje ovogodišnjih, dok ostale očekuju pad.

»Realno je da se i ove godine nastavi blago opadanje prosječnih ponderisanih kamatnih stopa, za jedan do dva procentna poena«, očekuje Krgović uz ocjenu da bi to bilo značajno za životni standard građana i finansiranje privrede.

On smatra da je u monetarno-finansijskoj sferi ove godine potrebno održati postignutu stopu inflacije i visoke stope rasta štednje, depozita i odobrenih kredita i nada se da će biti završena privatizacija u bankarskom sektoru.

U oblasti fiskalne politike, kako je dodao, neophodno je dalje postepeno snižavanje budžetskog deficita, kao i ulaganje dodatnih napora na smanjenju javne potrošnje i broja regulatornih tijela.

»Izuzetno je važno da ostvarimo visok priliv stranih investicija, iako je možda nerealno da ponovimo prošlogodišnji zbog nekoliko velikih privatizacija, Telekoma, Kombinata aluminijuma i Podgoričke banke«, kazao je Krgović. »Da bi se oporavila industrijska proizvodnja i da bi se podigao stepen konkurentnosti domaće privrede, neophodno je ubrzati privatizaciju i restrukturiranje velikih preduzeća«.

Prema njegovim riječima, nakon tri izuzetno uspješne godine, prošlogodišnji rezultati u bankarskom sektoru su bili još bolji, između ostalog, i zbog rekordnog rasta depozita i bilansne sume, većeg interesovanja za privatizaciju, dokapitalizaciju i promjene vlasničke strukture, popravljanja ročne i sektorske strukture izvora i plasmana, jačanje sigurnosti boljim i obuhvatnijim upravljanjem rizicima, ali i širenja finansijskog posredovanja preko ulaska novih banaka i institucija.

»Ekos i Jugobanka Podgorica su i dalje u postupku likvidacije, odnosno stečaja, koji neprimjereno dugo traju usljed neefikasnosti sudskog sistema. Pljevaljska banka je u postupku privatizacije, što se uskoro očekuje i za Nikšićku, a Hipotekarna, nažalost, još pod širokim spektrom mjera CBCG izrečenih zbog popravljanja njenog stanja«, podsjetio je Krgović.

On je kazao da Hipotekarna banka mora da ispuni te mjere, jer je u poslovanju kršila zakonske odredbe i bila u teškoj finansijskoj situaciji i za vrijeme nove uprave, odnosno u posljednjih sedam mjeseci prošle godine.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "VIJESTI"  07.1.2006.

PREDSJEDNIK SAVJETA CBCG LJUBIŠA KRGOVIĆ TVRDI DA ĆE ULAZAK NOVIH BANAKA UNAPRIJEDITI TRŽIŠTE

Kamate će padati ali ne naglo

Podgorica - Predsjednik savjeta Centralne banke Ljubiša Krgović u intervjuu “Vijestima” kazao je kako očekuje postepeni pad kamata na crnogorskom tržištu, što će, između ostalog, biti posljedica dolaska novih stranih banaka.

U 2006. godini očekujem još značajniju ponudu kredita i drugih bankarskih usluga, dodatna pregrupisavanja unutar bankarskog sektora, kao i donošenje novog zakona o bankama. Taj zakon bi između ostalog, trebalo da dodatno otvori prostor za jačanje finansijskog posredovanja. Očekujem dodatno poboljšanje upravljanja svim rizicima u bankarskom poslovanju i nastavak trenda opadanja kamatnih stopa. Kada govorimo o veličini, trendovima i obračunu kamatnih stopa čini mi se da u javnosti postoji pogrešno viđenje ove problematike. Niko ne spori da je prosječna ponderisana nominalna kamatna stopa ispod 11 odsto još visoka u odnosu na razvijeno okruženje ili platežnu sposobnost većine zajmoprimaca. Pritom, pogrešno je o nivou kamatnih stopa zaključivati na bazi pojedinih kreditnih proizvoda, linija ili banaka uzimajući u obzir ekstremno loše primjere ili raspone date kamatnim politikama banaka. Sličan je slučaj kada se zaključuje da nema promjena njihovog niova.

U crnogorskom bankarskom sistemu, prema našim proračunima za raniji period i ovu godinu, prosječna ponderisana kamatna stopa je sa preko 25 odsto u 2002. godinu opala na 11 odsto za 2005. godinu. Veoma je mali broj primjera iz zemalja u tranziciji gdje je nominalna kamatna stopa za četiri godine toliko opala. U 2005. godini prosječna ponderisana kamatna stopa u odnosu na proračun koji smo pravili za 2004. opala je za više od dva odsto. To je trend koji očekujemo da će se nastaviti i u 2006. godini. Stoga je evidentan pozitivan trend kretanja prosječne ponderisane aktivne stope banaka. U Crnoj Gori možemo računati na postepeni, nikako nagli pad kamatnih stopa. To je naša realnost. Banke koje kasne sa uklapanjem u takvu realnost već plaćaju ili će naknadno platiti cijenu kroz gubitak tržišnog učešća.

Šta će donijeti dolazak novih banka, Sosisjete ženeral i Hipo alpe adria, na crnogorsko tržište?
Očekujem da će kroz ulazak renomiranih stranih banaka u crnogorski bankarski sistem jačati ponuda novca. Kroz jačanje konkuretnosti banke smanjiti razlika između kamate na depozite i plasmane. Veća profitabilnost tražiće se u boljem upravljanju rizicima i troškovima.

Ključne barijere bržem padu kamatnih stopa u narednoj godini ostaće:
- pitanja finansijske discipline i efikasne zaštite povjerilaca
- nedovoljan kvalitet upravljanja likvidnošću zajmoprimalaca koji dolaze iz sektora privrede i nerazumijevanje značaja blogovremenog i tačnog dostavljanja podataka bankama za izgradnju kreditne istorije - nedovoljna analitičnost banaka prilikom strukturiranja cijene plasmana na bazi ocjene njihovog rizika kod planiranja povraćaja na ulaganja kao instrumenta trži-šnog pozicioniranja
- plitkost tržišta nekretnina i nedostatak mogućnosti sikjuritizacije.

Postoji li opasnost da sniženje kamatnih stopa dovede do povećanja inflacije, što je bio slučaj u Srbiji?
Posljednjih par godina prisutna je visoka kreditna ekspanzija što se može ocijeniti pozitivnim, jer nijedna tržišna privreda ne može funkcionisati bez značajne kreditne ponude. Ipak, ukoliko pogledamo učešće kredita u društvenom prizvodu koje iznosi oko 29 odsto BDP-a, što još nije kritično da bi kreditna ekspanzija mogla predstavljati generator rasta inflacije. U prethodnim godinama, kreditna ekspanzija nije imala gotovo nikakav uticaj na porast inflacije već je ona u najvećoj mjeri uticala na porast deficita tekućeg računa s obzirom na to da su se krediti u najvećoj mjeri koristili za kupovinu uvoznih proizvoda poput automobila, bijele tehnike itd.

U svakom slučaju CBCG ima instrumente da kontroliše eventualnu pregrijanu ponudu novca, odnosno kreditnu " STRONG Godine< 9.1.2006. EKONOMISTU?>

Crnogorci štediše

Bilansna suma banaka bi za tri do četiri godine mogla da dostigne vrijednost BDP - Privatizacija gotovo završena -Povjerenje građana u banke je povraćeno, o čemu govori visok nivo štednje.

Po opštoj ocjeni stručne javnosti, reforme u crnogorskom bankarstvu najviše su odmakle i smatra se da je to najuređeniji sektor. Bio je to povod za intervju sa Ljubišom Krgovićem, predsjednikom Savjeta Centralne banke Crne Gore.

Za godinu dana bilansna suma banaka je porasla za 181 milion eura, odnosno 43,6 posto u odnosu na kraj devetog mjeseca prošle godine. Na dan 30.09.2005. iznosila je 595 miliona eura. Da li to bilansna suma raste brže nego prethodnih godina i kako Vi to objašnjavate?

Ljubiša Krgović: U ovoj godini je ostvaren izuzetno brz rast bilansne sume banaka i njen nivo predstavlja najvišu vrijednost bilansne sume od uvođenja eurizacije (odnosno DEM). Na kraju trećeg kvartala, u odnosu na kraj prethodne godine bilansna suma povećana je za 44 odsto. U istom periodu 2004. godine bilansna suma je povećana za 12,4, a u 2003. za 14 odsto. Najjednostavnije rečeno - brz rast bilansne sume banaka rezultat je činjenice da danas imamo “zdrav” bankarski sistem i da su reforme uspješno sprovedene.

Šta to znači za ekonomiju Crne Gore i kad će se ostvariti vaše predviđanje da se bilansna suma primakne BDP?

Lj. Krgović: Očekujem da bi to moglo da se dogodi za 3-4 godine. Naravno, ako se nastave ovakvi ili približni trendovi rasta. U prilog takvom razvoju, pak, govori pojava novih kvalitetnih investitora na crnogorskom bankarskom tržištu i njihovi ambiciozni planovi, kao i otpočinjanje procesa pridruživanja EU. Tako je, na primjer, u prva tri kvartala ove godine stopa rasta bilanse sume banaka bila 11,5 puta veća od stope rasta BDP. Učešće bilansne sume banaka u društvenom proizvodu na kraju trećeg kvartala bilo je nešto iznad 50 odsto, što je otprilike na nivou regionalnog prosjeka, ali je znatno niže nego u Evropskoj uniji, gdje je bilansna suma banaka dvostruko viša od BDP. Viša bilansna suma znači razvijeniji bankarski sektor, a opšte je poznato da postoji uzajamna uslovljenost između razvoja privrede i bankarskog sektora.

Istovremeno rastu i krediti. Oni su 30. septembra iznosili 339,6 miliona eura, dok su depoziti bili 406 miliona eura.

Lj. Krgović: Stope rasta kredita i depozita su izuzetno dinamične. Od septembra prošle do septembra ove godine depoziti su povećani za 59 odsto, dok su ukupni krediti povećani za 41,7 odsto. Rast ovih veličina je indikator rasta obima bankarskog poslovanja. Kao i rast bilansne sume banaka, i to je rezultat reformi sprovedenih u bankarskom sistemu. Još bih samo dodao da je od velikog značaja za očuvanje zdravog bankarskog sistema da depoziti budu viši od odobrenih kredita.

Ukupni akcijski kapital banaka iznosi oko 81 milion eura, što je mnogo manje od ukupno odobrenih kredita. Na primjer, plasmani jedna banka su 220 miliona eura, a akcijski kapital 16 miliona. Može li to dovesti do problema?

Lj. Krgović: Akcijski kapital i ukupni kapital su rezidualne stavke bilansa banaka. Kapital je neophodan za otpočinjanje bankarskog poslovanja i kao veličina koja treba da apsorbuje potencijalne i ostvarene gubitke iz bankarskog poslovanja. Tako da je prava mjera odnosa između rizika koje banka preuzima plasirajući sredstva, veličina rizičnog kapitala koji se dobija kada se od ukupnog kapitala banaka odbiju stavke koje se uglavnom odnose na gubitke i rezervacije po osnovu potencijalnih gubitaka, kao i ulaganja u druga pravna lica. Rizični kapital po jedinici rizikom ponderisane aktive je refleksija rizika u poslovanju banke. Nekada natprosječno visok akcijski kapital kao procenat ukupnog bilansa, nije adekvatan rizičnom profilu banke. Isto kao što ispodprosječno mali kapital može biti adekvatan za rizični profil banke. Zato u savremenom poimanju bankarskog poslovanja nikako ne možemo govoriti o nekom prostom aritmetičkom odnosu između kreditnog portfolija ili ukupne aktive banaka i njihovog kapitala, već o koeficijentu solventnosti i apsolutnom iznosu rizičnog kapitala kao mjerama adekvatnosti kapitala. Zato se i prave teorijsko-praktične razlike između ekonomskog i regulatornog kapitala. To je razlog zbog čega je filozofija bankarskih standarda, poznatih kao Bazel II, pomjerena ka pristupu po kojem odijelo jedne veličine ne može biti odgovarajuće za sve, odnosno da ne postoji jedna mjera rizika koja bi odgovarala svim bankama.

Dobit koju su ostvarile crnogorske banke je svega osam miliona eura. Da li su tačne tvrdnje da banke prikrivaju dobit i ako je to tačno zašto to rade?

Lj. Krgović: To je dobitak ostvaren za devet mjeseci 2005. On daje stopu povraćaja na aktivu od 2,2 odsto - koja je visoka u poređenju sa međunarodnim standardima. Zato se ne bi moglo zaključiti da je profitabilnost banaka mala, već obrnuto. Spred kamatnih stopa, posmatrano na nivou sistema, još uvijek je visok, što neto prihode od kamata i naknada čini takođe visokim u odnosu na ukupnu bilansnu sumu banaka (35,5 miliona EUR). Banke bi iskazivale i veći stepen pro- fitabilnosti da im CBCG kroz kontrolu stalno ne koriguje nivo potrebnih rezervacija za pokriće kreditnih gubitaka. Struktura prihoda u kojoj prihodi od naknada čine skoro 50 odsto na nivou sistema je specifičnost crnogorskog bankarskog sistema, koja će se u narednom periodu mijenjati ka normalnijem odnosu. Nivo operativnih troškova je, na nivou sistema, neprikladno visok usljed visokog nivoa ulaganja u širenje mreže, razvoj novih proizvoda i organizaciono-kadrovsko restrukturiranje banaka. Kako pod uticajem konkurencije budu padale kamatne stope i marže, to će u cilju održavanja svoje pro- fitabilnosti, banke sve više voditi računa o obimu poslovanja, upravljanju rizicima i troškovima, kao i iznalaženju što jeftinijih izvora finansiranja.

Kamatne stope su i dalje visoke, oko 12 odsto na godišnjem nivou? U nekoliko navrata bilo je nagovještaja da će one pasti, ali do toga nije došlo u značajnijoj mjeri? Tri puta su veće nego na zapadu, odakle nam dolaze investitori i kupci naših banaka? 

Lj. Krgović: Činjenica je da su kamatne stope na višem nivou nego što bismo željeli, ali ne stoji činjenica da one ne opadaju i da su tri puta više nego na zapadu. Visoke kamatne stope su sindrom procesa tranzicije i nijesu zaobišle nijednu privredu u tranziciji. One su takođe i odraz nezavršenih procesa reformi u realnom sektoru. U poslednjih par godina prisutan je trend opadanja prosječne ponderisane kamatne stope i ona je u 2005. godini opala za oko dva odsto. I u 2006. godini očekujemo nastavak tendencije postepenog opadanja kamatnih stopa.

Da li su, kako se tvrdi, ljudi protiv kojih se vodi istraga u Italiji kupili Hipotekarnu banku i to na način da bi izbjegli kontrolu koja se primjenjuje protiv pranja novca i da su ti isti ljudi na volšeban način dobili akcije Atlas mont banke? Kakva se reakcija može očekivati od CBCG u daljem postupku kad je riječ o Hipotekarnoj?

Lj. Krgović: Kupci akcija Hipotekarne banke još se nijesu legitimisali kod CBCG u smislu traženja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća. Kontrolu predviđenu zakonom za borbu protiv pranja novca ne bi trebalo da su izbjegli ako sistem ispravno funkcioniše. Naime, učesnici na tržištu kapitala preko kojih su obavljene transakcije imaju obavezu da ih prijave Upravi za sprječavanje pranja novca. Centralna banka će prilikom eventualnog davanja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća pitati Upravu za sprječavanje pranja novca ima li šta da kaže po ovom pitanju. Što se tiče daljeg postupanja prema Hipotekarnoj banci, jasno je da banka mora da realizuje mjere ozdravljenja ili će CBCG u cilju zaštite deponenata i kreditora morati efikasno da djeluje primjenom zakonom utvrđenih riješenja, van seta mjera za ozdravljenje. Takođe, dobro bi bilo ako su kupci upoznati sa pravim stanjem u banci i sa našim nalazima i mjerama.
 

Ljubiša Krgović: stanovništvo više štedi nego što se zadužuje

Direktor Hipotekarne banke Vas je optužio da CBCG ima različite aršine prema njegovoj i ostalim bankama?

Lj. Krgović: Uopšte nas to ne iznenađuje, jer se menadžment Hipotekarne banke od osnivanja CBCG više bavi našim nego svojim poslom, pa su najjaču crnogorsku banku doveli na rub propasti. Za kontinuitet lošeg upravljanja i nesnalaženja u promjenama i konkurentskim uslovima se krivica traži na pogrešnom mjestu, a da se za čitavo to vrijeme ne navede ni jedan jedini argument i činjenica za takve tvrdnje. Kako je ko radio pokazalo je vrijeme, jer se sada jasno vidi gdje je crnogorski bankarski sistem, a gdje je Hipotekarna banka. Ujedno je ovo i dio medijske kampanje u poslednje vrijeme da bi se iznudio preferencijalni tretman, ali mi ćemo, kao i do sada, sve učesnike na bankarskom tržištu ravnopravno i u skladu sa zakonom tretirati.

Smatra se da CBCG vrlo dobro kontroliše bankarski sistem, s tim što je po nekima na sve to pala sjenka zbog slučaja Hipotekarna, što je problem koji se pojavio prije više mjeseci. O čemu se tu radi?

Lj. Krgović: Naprotiv! Moglo bi se zaključiti obrnuto. Stanje u Hipotekarnoj banci je intenzivno praćeno i banka na vrijeme upozoravana da rizicima ne upravlja na odgovarajući način. Jasno smo predočili slabosti koje banka ima u svom poslovanju i nalagali smo mjere koje treba preduzeti da bi se stanje popravilo, uključujući i neophodnost dovođenja strateškog partnera. Hipotekarnoj banci je data šansa da te mjere realizuje, a onda je na vrijeme uvedena privremena uprava u cilju ostvarivanja onoga što menadžment i akcionari nijesu uspjeli. Da je CBCG bila u prilici da realizuje koncept privremene uprave, stanje u banci bi već odavno bilo riješeno u korist njene stabilnosti. Centralna banka je posjedovala me-hanizme da  kroz privremenu upravu blokira sve račune svih dužnika i time ostvari brze rezultate u naplati dospjelih, a nenaplaćenih kredita, kao i da kroz transparentnu tendersku proceduru banku proda strateškom partneru - pod kojim podrazumjevam reputabilnu banku. Nažalost, CBCG je zaustavljena u ostvarivanju svoje funkcije od strane Upravnog suda tumačenjem Zakona o bankama koji dovodi u pitanje svrsishodnost propisivanja cijelog seta mjera preventivno-korektivnog karaktera. Stoga tvrdim da je CBCG na primjeru Hipotekarne banke, svoju funkciju kontrole ostvarivala na efikasan i zakonom utemeljen način.  

Ljubiša Krgović: Visoke kamatne stope su sindrom procesa tranzicije

Izuzetno je povoljan podatak o rastu depozita stanovništva, što znači da se vratilo povjerenje u banke iako se u prošloj deceniji tvrdilo da do toga neće doći ni za 50 godina? Šta je tu bilo presudno?

Lj. Krgović: Presudne su bile reforme koje su sprovedene u bankarskom sistemu kroz ravnopravan tretman svih učesnika na tržištu i stvaranje konkurentskog ambijenta. Naša startna pozicija je bio bankarski sistem u potpunom državnom vlasništvu. Danas je država vlasnik svega 13,8 odsto kapitala bankarskog sistema i do kraja 2006. godine može se očekivati završetak procesa privatizacije bankarskog sistema. U procesu reformi zatvorili smo nesolventne banke, što znači da smo zatvorili polovinu od ukupno 10 postojećih banaka, ali je u međuvremenu pet novih banaka dobilo licence za poslovanje, tako da je ukupan broj banaka ostao isti. Od velikog značaja je bilo i osnivanje CBCG, kao institucije koja ima odgovornost za kontrolu poslovanja banaka. To nam je omogućilo uvođenje međunarodnih računovodstvenih standarde i superviziju po međunarodnim Bazelskim standardima, kao i zaoštravanje pitanja odgovornosti za poslovanje banaka. Istovremeno smo otklonili sve prepreke za strano investiranje u bankarski sistem. U potpunosti smo promjenili pravni okvir koji je regulisao poslovanje banaka, donijeli smo osam novih zakona i preko 50 podzakonskih akata. Reformisali smo platni promet i prenijeli ga na banke. Ove, kao i mnoge druge mjere, uticale su na povratak povjerenja u bankarski sistem, tako da imamo izuzetno visoke stope rasta štednje.

Sedamdeset odsto bankarskih plasmana je u trgovini, stanovništvu i državi. Koliko je to nepovoljno sa stanovišta razvoja privrede?

Lj. Krgović: U tržišnoj privredi banke su uvijek motivisane sigurnošću plasmana i ostvarenjem profita. Prilikom izbora projekta koji će finansirati one uvijek proučavaju poslovnu istoriju podnosioca zahtjeva, njegov poslovni rezultat, tj. platu kod stanovništva, imovinu na koju je moguće staviti hipoteku, rizičnost projekta predloženog za finansiranje i dr. Stoga bi bila potpuno pogrešna politika koja bi nametala veće učešće nekog sektora, jer bi ona mogla biti opasna po uspješnost poslovanja bankarskog sistema, a u tržišnoj privredi takva politika nije moguća. S druge strane, trgovina je sastavni dio privrede i ona podjednako doprinosi stvaranju društvenog proizvoda, kao i drugi sektori. Mislim da je opasna, a i da nije dobra hipoteza izdvajati trgovinu kao neproizvodnu djelatnost, jer je loš odnos prema trgovini posljedica prevaziđene socijalističke koncepcije o forsiranju samo proizvodnih djelatnosti. To je i jedan od razloga što se trgovina u posljednjoj deceniji brže razvija, jer je ona bila u priličnoj mjeri zapostavljena u periodu socijalizma. Sa ubrzanjem procesa privatizacije i restrukturiranja velikih preduzeća realno je očekivati i porast udjela kredita u proizvodnji.

Banke najavljuju stambene kredite koji su ipak nepovoljni, jer je stanovništvo prezaduženo, a plate male.

Lj. Krgović: Bez ulaženja u razloge, propadanje naše privrede je trajalo gotovo čitavu jednu deceniju. Ono je nužno moralo da ostavi velike posljedice na opadanje nivoa životnog standarda. Stoga stanovništvo često u kreditima vidi mogućnost za nešto viši nivo životnog standarda. Ponekad se krediti uzimaju i bez analiziranja kakva će oni odricanja tražiti kada dođe vrijeme da se otplaćuju. To je dovelo i do prezaduženosti, ali na nivou pojedinaca. Ukoliko posmatrate cjelokupan sektor stanovništva, onda je stanovništvo neto štediša. To znači da je stanovništvo imalo više depozita u bankama nego što su iznosili krediti koje su banke odobrile stanovništvu. Na dan 30. septembra stanovništvo je u vidu depozita imalo kod banaka položeno 141,4 miliona eura, a ukupni krediti odobreni stanovništvu su iznosili 92,3 miliona eura. Stoga se ne može tvrditi da je stanovništvo prezaduženo. Inače, plate jesu male i niže su nego što su bile krajem osamdesetih godina. U tome i jeste glavni problem, jer u većini ostalih privreda u tranziciji one su porasle u odnosu na to razdoblje. Ipak, ukoliko pogledate kretanja plata u poslednjih nekoliko godina - one rastu brže od stope inflacije. To znači da se nivo životnog standarda ipak popravlja, mada postepeno. Nije realno očekivati da možemo odjednom imati visok nivo životnog standarda, već će to biti proces koji će teći paralelno sa oporavkom privrede.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "DANAS" 13.1.2006. 

Novcem crnogorskih poreskih obveznika isplaćuje se štednja građanima Srbije

Veseljko Koprivica
Pitanje stare devizne štednje građana Crne Gore, koji su štedjeli u filijalama srpskih banaka u Crnoj Gori, kao i građana Crne Gore koji se štedjeli u bankama u Srbiji koje nisu nikada imale filijale u Crnoj Gori, jedno je od pitanja koje predstavnici vlada i centralnih banaka dviju republika nisu uspjeli da riješe u tijelima formiranim za podjelu zajedničke imovine, shodno Ustavnoj povelji i Zakonu o njenom sprovođenju. Zbog toga trpe građani Crne Gore koji su imali povjerenja da svoju privatnu imovinu ulože u te banke i filijale. Prema Zakonu koji je donijela Skupština Crne Gore, staru deviznu štednju građana isplaćuje banka kod koje je ta štednja položena, a sredstva za tu namjenu obezbjeđuje država Crna Gora. Crna Gora je preuzela obaveze po osnovu stare devizne štednje crnogorskih banaka, za sve štediše nezavisno od njihovog prebivališta ili državljanstva. Danas se od novca crnogorskih poreskih obveznika isplaćuje štednja građanima Srbije koji su štedjeli u filijalama Montenegrobanke u toj Republici, kao i drugih banaka u Crnoj Gori. Ovim Zakonom takođe je propisano da će Crna Gora preuzeti deviznu štednju koju Komisija za imovinu utvrdi, a nadležni organi usvoje kao obavezu Republike - objašnjava u razgovoru za Danas, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiša Krgović.

Ljubiša Krgović: Sporna suma nije manja od 50 miliona evra

Nezavisna država - bolja zaštita

Šta očekuje štediše crnogorskih banaka ako Crna Gora postane samostalna država?
Crna Gora će još bolje moći da zaštiti interese svojih građana kada bude nezavisna država. U to treba da budu sigurne i štediše, pa, naravno, i oni koji su smatrali da je bolje da drže svoj novac u bankama van teritorije Crne Gore. Niko drugi kao država Crna Gora ne može bolje štititi interese svojih građana, pogotovo kada za to bude imala puni kapacitet kroz međunarodno priznanje. To ne znači da ona to ne čini i sada u okviru postojećeg pravnog poretka u državnoj zajednici koja jedino ima međunarodni pravni subjektivitet.

Više od polovine štednje koju Crna Gora isplaćuje iz budžeta, čini štednja Jugobanke Podgorica, koja je u vrijeme nastanka te štednje bila filijala beogradske Jugobanke, a to je faktički ostala i do uvođenja stečaja, iako je formalno bila banka sa sjedištem u Podgorici.

U kakvoj su poziciji crnogorski građani koji su štedjeli novac kod banaka u Srbiji?
Srpske institucije neosnovano se pozivajući na savezni Zakon o regulisanju javnog duga iz 2002. godine, primjenjuju praksu kojom ugrožavaju elementarna ljudska prava i interese građana Crne Gore koji su svoju deviznu štednju držali kod srpskih banaka u okviru, još uvijek, jednog međunarodnog pravnog subjektiviteta. Ovi građani su diskriminisani u odnosu na građane Srbije u okviru državne zajednice jer Srbija ne prihvata obaveze svojih banaka kod kojih su ovi ljudi štedjeli, već ih prebacuje na Crnu Goru, pa čak i kad se radi o bankama koje nikada nisu poslovale u Crnoj Gori. Tako, recimo, Crna Gora nema nikakve veze sa poslovanjem banaka iz Pirota, Leskovca, Priboja, Novog Sada, Niša, kod kojih su štedjeli građani sa crnogorskom ličnom kartom.

Zašto je Crna Gora prihvatila takav Zakon?
- Na donošenje tog zakona zvanična crnogorska vlast nije imala nikakvog uticaja, jer su tadašnju saveznu vlast činili koalicioni partneri manjinske Crne Gore i većinske vlasti u Srbiji, formirane suprotno Ustavu SRJ. Iz tog razloga, a u skladu sa parlamentarnom Rezolucijom o zaštiti prava i interesa Crne Gore i njenih građana, ovaj Zakon se nikad nije primjenjivao na teritoriji Crne Gore. Postupanja na osnovu tog Zakona su u suprotnosti i sa Beogradskim sporazumom, Ustavnom poveljom i Zakonom o njenom sprovođenju. Napominjem da smo Londonski klub podijelili potpuno suprotno rješenjima Zakona koji je, u paketu sa ovim Zakonom, takođe donijet 2002. godine, a bio je na štetu Crne Gore.

 Vi ste nedavno izjavili da bi Srbija trebalo da isplati Crnoj Gori na ime stare devizne štednje 50 miliona eura. Na osnovu čega ste izračunali taj iznos?
Ja sam za jedan crnogorski lokalni list kazao da se prema slobodnoj procjeni radi o spornoj sumi ne manjoj od 50 miliona eura po oba osnova. Crna Gora raspolaže evidencijom, koja je ranije preuzeta, o štednji građana Crne Gore u filijalama srpskih banaka u Crnoj Gori. Radi se o sumi koja iznosi oko 25 miliona eura, s tim što Crna Gora nikako nije mogla da dođe do podataka o visini štednje crnogorskih građana u drugim bankama u Srbiji, a koji su izuzeti iz spiska štediša srpskih banaka kojima se štednja vraća. Procjenjujem da i iznos te štednje iznosi toliko.

Državni organi Srbije pokrenuli su stečaje u jednom broju banaka sa sjedištem u Srbiji i prodaju, između ostalog, i imovinu i potraživanja u Crnoj Gori, a građani Crne Gore se upućuju da svoju štednju u tim bankama naplate iz budžeta Crne Gore.
To je paradoks, ali je još veći paradoks to da je Vlada Srbije prodala ili prodaje jedan broj banaka koje nemaju nikakve veze sa Crnom Gorom i u njen budžet se slivaju značajna sredstva, a građane Crne Gore koji su štedjeli u tim bankama upućuje da se naplate iz crnogorskog budžeta.

U Srbiji, sudeći prema informacijama u tamošnjim medijima, smatraju da Crna Gora u vezi sa štednjom treba da prihvati jedan od osnovnih principa sukcesije - izmirivanje obaveza prema sopstvenim građanima iz sopstvenih izvora, što je Srbija faktički već prihvatila. Istovremeno se zastupa i stav da će se o podjeli deviznih rezervi moći razgovarati tek poslije razdruživanja. Kako to komentarišete?
To znači da se jedan princip koji odgovara Srbiji može primijeniti odmah, a drugi koji joj ne odgovara - kasnije, odnosno da zajedničke devizne rezerve bivše SFRJ podijelimo po principu ključa MMF primijenjenog u sukcesiji. Nije li nelogično, ako ne nešto drugo, to tražiti od Crne Gore? Takođe, principijelno ne stoji ni argument da isključivo pravo na imovinu ovih banaka ima samo Srbija, jer je preuzela njihove međunarodne obaveze pošto je i Crna Gora preuzela dio, istina mnogo manji, ovih obaveza koje su teritorijalno pripadale Crnoj Gori. Nije sporno, i crnogorska strana se u Komisiji stalno za to zalagala, da se u podjeli imovine i obaveza primijene principi iz sukcesije ali ne selektivno već na sve odnose. Napominjem da pitanje stare devizne štednje nije do kraja riješeno u procesu sukcesije, i da arbitraža u Bazelu nije uspjela. U međuvremenu Crna Gora je poštovala akta na osnovu kojih je konstituisana državna zajednica i svoje propise u ovoj oblasti donijela ne diskriminišući građane Srbije od građana Crne Gore.

Kakvi su odnosi Centralne banke sa NBS?
Odnosi između dvije centralne banke su korektni, profesionalni i stalno se unaprjeđuju. Imamo sporazum o saradnji u oblasti kontrole banaka koji možda ne koristimo dovoljno i to je značajan prostor za unaprjeđenje u narednom periodu. Za razliku od perioda nakon promjene vlasti u Srbiji, ti odnosi sada više nisu opterećeni političkim tenzijama koje su u ovoj sferi splasnule nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, kada su otklonjene mnoge nedoumice vezane za naš djelokrug rada.
Tada su i prestale pretenzije za nametanjem određenih rješenja koja su bila nemoguća i neprihvatljiva za Crnu Goru. Vrijeme je pokazalo da je za Srbiju bolji izbor postojeći monetarni aranžman, a za Crnu Goru puna valutna supstitucija.

Taj aranžman (eurizacija) nam je sa svoje strane značajno pomogao da postignemo makroekonomsku stabilnost, mali budžetski deficit, četvorogodišnju jednocifrenu inflaciju, koja je prošle godine bila manja od tri odsto, velike direktne strane investicije, ukupnu privatizaciju a posebno bankarskog sektora, značajan rast depozita i kredita i povratak povjerenja u banke. Sve je to bilo mnogo jednostavnije (iako je to uvijek bolan proces) postići u postojećem monetarnom aranžmanu. Mislim da je danas, nakon pet godina potpuno jasno da je Crna Gora uvođenjem DEM, kao zvaničnog sredstva plaćanja, povukla pravi potez i da je vrijeme demantovalo oponente u stručnoj i političkoj javnosti, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori.

Kakvi će, po Vašem mišljenju, ti odnosi biti ubuduće?
Ne vidim razloga da se ti odnosi mogu pogoršati nakon crnogorskog referenduma. Oni se po meni mogu samo popravljati. Za saradnju ima dosta prostora i to posebno u oblasti kontrole banaka, otvaranja filijala banaka kada se za to steknu zakonski i drugi uslovi, unaprjeđenju ljudskih resursa u našim institucijama, zajedničkim inicijativama u oblasti bilateralne i regionalne saradnje u procesu uključivanja u evropski monetarni sistem, obije države. Sve su to područja gdje jedni drugima kroz korišćenje iskustava i informacija možemo pomoći i pružiti podršku.

Pored toga moraćemo da nastavimo rad na podjeli zajedničke finansijske imovine u dijelu koji ne bude završen prije referenduma.

Šta možete reći o uspostavljanju platnog prometa između Srbije i Crne Gore?

Ovo je jedno od pitanja kojim su se dvije vlade i banke dugo vremena bavile. Na početku smo napravili grešku što smo se ovim pitanjem mnogo više bavili u javnosti nego kroz međusobne dogovore. Kada su počeli ozbiljni razgovori, uz uključenje eksperata EU, postalo je jasno da za to postoje određene prepreke u Srbiji koje su makroekonomske i zakonske prirode, odnosno različit interes, što je na kraju uopšte gledano, dupli kolosjek i uvažio. Mislim da su sada eventualni rizici makroekonomskog karaktera eliminisani, pogotovo što je Srbija postigla zavidan nivo deviznih rezervi. Ostaje da se u Srbiji prilikom donošenja novih propisa sagleda mogućnost i interes da se ovo pitanje riješi. Mi ćemo uvijek, kao uostalom i dosad, prihvatiti ono rješenje koje olakšava i manje opterećuje privredne tokove i sektor stanovništva. 

INTERVJU »EKONOMETRA«: DR NIKOLA FABRIS

Lekciju o tranziji još nijesmo naučili

Iako su reforme u Srbiji i Crnoj Gori tekle nešto drugačijim tempom, ne postoje neke drastične razlike, a obje imaju iste slabe tačke: sporo prestruktuiranje velikih preduzeća i veliku nezaposlenost

Još nijesmo naučili jednu od najvažnijih lekcija iz iskustva onih najnaprednijih zemalja u tranziciji – da u reformama koj emoraju biti brze, ne smije biti zastoja i raznih »vrdanja«. Alternativa nije tzv. »stop go« politika već čvrst kurs raskida sa prošlošću. to se mora imati u vidu pri svim daljim promjenama. A kad je o njima riječ i  našem približavanju EU, dobro je što neraščišćeni odnosi izmedju Serbije i Crne Gore nemaju prevelikog uticaja na ekonomiju. Ekonomski tokovi se manje više odvijaju normalno. Nadam se da će se uskoro uspostaviti i direktan platni promet izmedju Sebije i Crne Gore, ističe u intervjuu za ekonometar dr Nikola Fabris, docent na beogradskom Ekonomskom fakultetu.  

Često se može čuti da je različit nivo reformi u Srbiji i Crnoj Gori. Koje su osnovne razlike?

Činjenica je da su reforme tekle nešto drugačijim tempom u Srbiji i Crnoj Gori, ali pak tu ne postoje neke drastične razlike. Mora se imati u vidu da je sam tempo njihovih reformi diktirala i drugačija privredna i uopšte ekonomska situacija. Srbija je relativno veća zemlja sa razvijenijom industrijom dok je Crna Gora relativno mala i prije svega orijentisana na uslužni sektor. Najveća i najvidljivija razlika tiče se monetarnog sistema. Poznato je da je Crna Gora od 2.novembra 1999. uvela najprije dvovalutni sistem sa dinarom i njemačkom markom, da bi godinu dana kasnije marka postala sredstvo plaćanja. Sa uvodjenjem evra ova valuta postaje isključivo nacionalno sredstvo plaćanja. Takav pristup dao je nesporno dobre rezultate. Jedan od najvidljivijih je da ona više nema problem inflacije koja je već tri godine zaredom jednocifrena. U ovoj godini ona će takodje biti jednocifrena uz opadajuću stopu. Srbija i dalje muku muči sa inflacijom i spada u grupu evropskih zemalja sa najvišom stopom inflacije.  

S druge strane, Crna Gora je nešto odlučnije išla u reformu spoljnotrgovisnkog režima, što je i sasvim logično. Naime, pošto je riječ o manjoj ekonomiji kojoj je potrebno dosta uvoznih proizvoda, to je i crnogorski spoljnotrgovinski sistem nešto liberalniji od srpskog. Kad je riječ o privatizaicji, ona je u Crnoj Gori tekla nešto brže nego u Srbiji, ali se to može objasniti manjim brojem preduzeća i manjim brojem problema u ovom domenu. Takodje, u Crnoj Gori su brže krenule i neke reforme u poreskom sistemu pa je tako ona uvela PDV gotovo dvije godine prije Srbije. Medjutim, Srbija je na neki način otišla dalje u privlačenju stranih direktnih investicija. To se može objasniti boljim zakonodavnim okvirom i daljim poreskim olakšicama koje su ponudjene stranim investitorima.  

Slabe tačke  

Koje su najslabije tačke srpskih i crnogroskih reformi i što se tu može izmijeniti?

I Srbija i Crna Gora imaju slične probleme i dvije najslabije tačke: veoma sporo prestruktuirisanje velikih preduzeća i velika nezaposlenost. U Srbiji je privatizovano nekoliki hiljada, uglavnom malih preduzeća, što može da stvori privid da ove promjene idu brzo i da su uspješne. Medjutim, problem nije u nekoliko hiljada malih preduzeća već u 70-tak velikih, sa velikim brojem zapsolenih. To su ona preduzeća koja se nalaze na listi Vlade Srbije za prestruktuiranje po posebnom programu. Koliko je meni poznato, sa te liste privatizovana su samo dva rpeduzeća u cjelosti i nekoliko preduzeća u djelovima.  

Što treba raditi sa ovim preduzećima? Potrebno je najprije treba odvojiti osnovne djelatnosti od pomoćnih. Kad se preduzeće razbije na nekoliko manjih djelova, lakše ih je privatizovati, pogotovu zdrava jezgra. Bolje je da zdravo jezgro opstane a da se ugasi ono što nema nikakvu perspektivu. Ukoliko ništa drugo nije moguće, treba prodati imovinu takvih rpeduzeća i tako dati šansu nekome da sa njom otpočne neki sličan posao. To je i šansa da tu ostane bar dio radnika, jer za većinu tu više nema posla.  

Druga slaba tačka je velika nezaposlenost. Pošto je stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori oko 22 posto, a u Srbiji oko 29 posto, jasno jeda je ona izuzetno visoka u obje republike. Pošto se od ražave ne može očekivati da se ona javlja kao poslodavac i da zapošljava, njen posao je kreiranje stimulativnog poslovnog ambijenta z anovo zapošljavanje.  

Šta se konkretno može uraditi?

Potrebno je izvršiti potpunu deregulaciju ekonomskog poslovanja uz bitno smanjenje administrativnih procedura. na taj način se smanjuju troškovi preduzećima. dobar potez u tom smislu učinjen je u Srbiji otvaranjem Agencije za registraciju preduzeća. Sada preduzeća može da se registruju na jednom mjestu za sedam dana. Ali, da bi se stimulisano novo zapošljavanje potrebno je dalje smanjiti poreze i doprinose. Iako su nameti na zarade u Srbiji manji nego u Crnoj Gori, oni su još uvijek više nego u nekim zemljama u okruženju.  

Podrazumijevaju se i dalje poreske olakšice upravo za anovo zapošljavanje. Tome bi pogodovale i niže kamate jer sadašnje otežavaju investicije, pa samim tim i otvaranje novih radnih mjesta. Zatim, dobro bi bilo ako bi se pojednostavila procedura za dobijanje licenci i sertifikata. Neka naša istraživanja su pokazala da često preduzeća i ne znaju koja sva dokumenta treba podnijeti, kome sve treba da se jave, pa se zato gubi podosta vremena a sve to košta.  

Različita zaduženost  

Kad je riječ o spoljnim dugovima, Crna Gora je u boljem položaju od Srbije. Da li Srbiji prijeti dužnička kriza?

Razlike u stepenu zaduženosti su veoma velike. Spoljni dug Crne Gore iznosi oko 500 miliona evra, dok je dug Srbije oko 13 milijardi dolara. Prava paralela može se povući ako se posmatra relativno učešće ovih dugova u društvenom proizvodu. A taj snimak pokazuje da je učešće spoljnjeg duga Crne Gore u njenom društvenom proizvodu oko 32,5 posto, dok taj procenat u Srbij iznosi oko 60 posto. Po ovom indikatoru Crna Gora je na granici izmedju nisko zaduženih i umjereno zaduženih zemalja. Srbija se nalahzi na granici izmedju umjereno zaduženih i visoko zaduženih zemalja.  

Crna Gora je u mnogo povoljnijoj situaciji i zbog toga što su rate oje stižu na otplatu narednih godina ravnomjerno rasporedjene. A već i činjenica da će godišnje tek dva do tri posto njenog bruto domaćeg proizvoda odlaziti na otplatu spljnog duga kazuje da Crnoj Gori ne prijeti dužnička kriza. U tom pogledu Srbija je u bitno različitoj situaciji jer joj u periodu od 2006. do 2010. stižu na otplatu rate koje teže više od milijardu dolara godišnje. Zato joj potencijalno prijeti dužnička kriza ukoliko se ne budu ostvarivale relativno visoke stope rasta društvenog proizvoda, od najmanje pet posto godišnje, kao i projektovani rast izvoza.  

Različiti su i stepeni zaduženosti?

Razloge različite zaduženosti u dvije republike nije teško dokučiti. Srbija je uzimala više rkedita za svoja velika preduzeća, poput EPS-a ili recimo željeznice. Osim što se znatno manje zaduživala, Crna Gora je sredinom 90-tih na medjunarodnom sekundarnom tržištu kapitala u potpunsoti otkupila svoj dug prema Lndonskom klubu, i to po cijeni koja je za šest do sedam puta bila manja od realne vrijednosti. Tako da Crna Gora uopšte nema dug prema Londonskom klubu, za razliku od Srbije. U izvjesnoj mejri za Srbiju je olakšavajuća okolnost to što bi u ovoj godini, u skladu sa dogovorom sa zemljama potpisnicima Pariskog kluba, moglo da joj se otpiše 15 posto duga prema ovom klubu. Medjutim, otpis ovog duga povezan je sa uspješnom realizacijom trogodišnjeg aranžmana sa MMF. Ovaj aranžman je, kao što je poznato, trebalo da bude okončan u ovogodišnjem maju ali je zbog neispunjavanja kriterijuma, i to uglavnom u Srbiji, prolongiran za šest mjeseci.  

Iskustvo sa evrom  

U Crnoj Gori dobro funkcioniše evro. I u Srbiji ima onih koji smatraju da bi ga i ovdje treblao uvesti kao zvaničnu valutu. Kada bi, po vašem mišljenju, bio najbolji trenutak za to?

To jeste aktuelno pitanje zato što su se upravo pojavile dileme i diskusije o tome kada je najbolje uvesti evro. Po meni, za Srbiju je jedina opcija da se ne žuri sa tim, nego da to ide prirodnim tokom, nakon što postane članica EU. Podsjetiću s tim u vezi da se moguća dva scenarija uvodjenja evra. Prvi je kad zemlja postane članica EU, a ddruga je tzv. unilateralne dolarizacija, odnosno eurizacija. Ova druga opcija ne bi bila dobra za Srbiju već i zbog toga što ona nije u situaciji koja obično nalaže dolarizaciju, odnosno uvodjenje strane valute kao nacionalnog sredstva plaćanja. Unilateralna eurizacija se, neima, preporučuje prije svega malim i visoko otvorenim zemljama. Taj bi kriteirjum nekako i mogao da se zadovolji za razliku od sljedećeg, a to je da imate izraženu makroekonomsku nestabilnost i hiperinflaciju. Dakle, zemljama u kojima je došlo do totalnog gubitka kredibiliteta kreatora ekonomske politike i u kojima hiperinflacija dugo traje, preporučuje se ovakva mjera. Srbija nije u takvoj situaciji. Osim toga, ona ne bi mnogo dobila ni sa aspekta sadašnje dosta visoke inflacije. Razlog je jednostavan – uvodjenje evra ne obara trenutno inflaciju, već je to proces koji traje čeitri-pet godina.  

Kakva su svjetska iskustva u tom pogledu?

Uvodjenje evra preporučuje se veoma malim zemljama, često su to mirko zemlje, jer se mora računati da se time gubi emisiona dobit. Naime, to bi značilo da bi Srbija morala da povuče iz opticaja kompletnu količinu dinara i da iz deviznih rezervi pusti na tržište evro. Za Srbiju bi to značilo potpuni gubitak deviznih rezervi zato što je u opticaju jako velika količina novca. Crna Gora je relativno mala zemlja i u trenutku kad je to uradjeno novčana masa je težila oko 90 miliona njemačkih maraka. ovčana masa u Srbiji iznosi oko milijardu dolara. Znači, izgubile bi se devizne rezerve i Srbija više ne bi mogla da preko emisije novca ostvaruje tzv. emisionu dobit. Sve su to razlozi zbog kojih bi u Srbiji evro treblao uvesti po onoj prvoj opciji, nakon što postane članica EU, ispuni kriterijume iz Mastrihta, i sve što uz to ide. To bi praktično značilo da na evro, kao na zvaničnu valutu, ne bi moglo da se računa u narednih deset godina.

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA  CBCG DNEVNOM LISTU "POBJEDA", 15.3.2005.

1. Četiri godine je od monetarne suverenosti Crne Gore. Kako sa ove distance ocjenjujete kompletan proces? Koje su prednosti ove suverenosti? Da li ima mana. Ako ima ,koje su?

Eurizacija (dolarizacija) je režim koji je sve prisutniji u literaturi a koji se sve češće preporučuje i u praksi. U posljednjih pet godina najmanje pet novih zemalja je prihvatilo ovaj režim, čije su prednosti nesporne. Ona je značajno doprinjela uspostavljanju  makroekonomske stabilnosti i onemogućila bilo kakvu zloupotrebu monetarne i fiskalne politike. Eurizacija je smanjila rizik zemlji i doprinijela ekonomskoj stabilnosti, kao osnovnom preduslovu za ekonomski rast. Takođe je smanjila  transakcione troškove sa inostranstvom i olakšala integraciju domaćih firmi u međunarodnu ekonomiju, a naročito je doprinijela uspostavljanju čvrstih veza sa tržištem EU. Eutizacija je značajno  doprinijela i povećanju SDI, samim tim što je eliminisala mogućnost pojave rizika deviznog kursa. Ona je značila i sniženje troškova spoljneg finansiranja za Vladu preko sniženja valutnog rizika i rizika zemlje. Pored  niza prednosti ovaj režim naravno,  ima i određene slabosti. U uslovima kada je stopa inflacije viša od stope inflacije u zemlji čija se valuta koristi, onda negativno utiče na rast kamatnih stopa i konkurentnost domaćih izvoznika. Medjutim, sa približavanjem stope inflacije u Crnoj Gori stopi inflacije u EMU i ovaj trošak će postepeno nestajati. Takodje, država ima gubitak po osnovu činjenice da gubi emisionu dobit i nemoguće je koristiti politiku deviznog kursa kao instrument prilagođavanja. Na kraju mogu reći da je eurizacija u Crnoj Gori uticala na povećanje stabilnosti i predividivosti poslovanja. Pri tom imajte u vidu da eurizacija sama po sebi ne može pokrenuti privredni rast i ni u kom slučaju ne može predstavljati supstitut ekonomskim reformama.

2. Kakvi su bili ekonomski pokazatelji Crne Gore prije četiri godine i danas. Uporedni pokazatelji?

Gotovo svi ekonomski pokazatelji značajno su poboljšani. Sjetimo se, stopa inflacije je bila trocifrena i iznosila je 128%, dok danas imate jednocifrenu stopu inflacije od 4,3% koja se značajno približila stopi inflacije u EMU. Prije četiri godine imali smo izuzetno visok budžetski deficit koji je iznosio oko 20% BDP, a u 2004. godini je iznosio 2,2% BDP i bio je niži nego u recimo jednoj Njemačkoj. Po visini budžetskog deficita ispunili smo i Mastrihtski kriterijum za pristupanje Evropskoj monetarnoj uniji, koji propisuje da budžetski deficit ne smije da iznosi više od 3% BDP. Štednja i krediti ranije nisu postajali, dok danas ove veličine bilježe izuzetno visok rast. Ukupni depoziti su u 2004. godini iznosili 274 miliona eura i bili su viši za 30% u odnosu na prethodnu godinu. Odobreni krediti su iznosili 284 miliona eura i bili su viši za 41%. U posljednje četiri godine ostvaruju se i pozitivne stiope ekonosmkog rasta, a strane investicije o kojima nije bilo ni govora sada  dobijaju sve veći “zamah”.

3. Iz odredjenih krugova se ocjenjuje da je Crna Gora sebi dozvolila preveliki  luksuz prelaskom prvo na marku, potom na euro i da  nas je to skupo kostalo?

Mislim da činjenice iznijete u prethodnom paragrafu demantuju sve takve i slične tvrdnje. Sa druge strane,  može se postaviti jedno veoma bitno pitanje, a to je u kojoj su valuti štedjeli “pomenuti krugovi”? Volio bih da mi svi oni o kojima govorite,  odgovore na to pitanje. Ukoliko neka valuta ne može da preuzme sve funkcije novca, onda je takva valuta podložna stvaranju poremećaja u privredi. Nesumnjivo je da krajem 1999. godine domaća valuta ne bi preuzela primat sredstva štednje jakoj njemačkoj marki. To bi učinilo da  se transakcije veće vrijednosti i dalje obavljaju u DEM, što bi sa jedne strane vodilo rastu sive ekonomije, dok bi sa druge strane domaća valuta  gubila i funkciju platežnog sredstva. Uvođenje DEM je u stvari bilo samo legalizacija faktičkog stanja.

4. Da li bi domoca valuta poboljsala ekonomske pokazatelje?

Treba biti svjestan činjenice da eurizacija odnosno dolarizacija gotovo ne pruža izlaznu strategiju. Jedini primjer napuštanja ovog režima u novijoj istoriji predstavlja Liberija, ali u vrtlogu građanskog rata. Napuštanje eurizacije  bio  bi oblik radikalne monetarne reforme, a u svijetu ne postoji ni jedan primjer radikalne monetarne reforme u uslovima makroekonomske stabilnosti. Dalje, vjerovatno da bi dio transakcija nastavio da se obavlja u eurima,  prije svega kada su u pitanju transakcije više vrijednosti, što bi sa jedne strane dovelo do porasta sive ekonomije koja bi predstavljala nelojalnu konkurenciju preduzećima koja legalno posluju, a sa druge strane bi dovelo do smanjenja budžetskih prihoda. Obzirom da je iskustvo hiperiflacije još uvijek “svježe”, prijetila bi opasnost od pojave inflacionih očekivanja koja bi nesumnjivo podrila makroekonomsku stabilnost. To bi bio loš signal i za strane investiture, koji preferiraju poslovanje sa “čvrstom” valutom. Osim države, koja bi povratila devizne reserve ona bi prouzrokovala značajne troškove ostatku privrede i stanovništva preko provizija koje bi se plaćale za konverziju valute, potrebi modifikacija softvera, računovodstva i sl. Takodje, valja pomenuti da je emprijsko iskustvo drugih zemalja pokazalo da dolarizovane ekonomije imaju superiornije performanse od onih koje koriste sopstvenu valutu.

5. Da li biste Srbiji savjetovali da dinar zamijeni eurom?

Uvođenje eura u Srbiji bi bio pogrešan korak. To bi značilo da bi Srbija morala da potroši preko milijardu eura da  povuče sav novac iz opticaja. Dolarizacija, odnosno eurizacija se ni u teorijskoj literaturi ne preporučuje velikim zemljama. Većina dolarizovanih zemalja, uz nekoliko izuzetaka, su mikro države sa manje od milion stanovnika. Evidentno je međutim,  da Srbija ima probleme sa inflacijom i da politika rukovođenog upravljanja deviznim kursom nije dala rezultate. Mislim da bi za Srbiju u ovom trenutku bilo najbolje da se osloni na pozitivna iskustva iz neposrednog okruženja, i to ona koja su imale Bosna i Bugarska sa valutnim odborom.

6. Da li relativno visok spoljnotrgovinski deficit moze ugroziti sistem?

Deficit spoljnotrgovinskog bilansa jeste visok, ali njega ne treba posmatrati izolovano od ostalih komponenti platnog bilansa, kao što su saldo usluga, bilans prihoda i rashoda i saldo jednostranih transfera. Ukoliko se deficit spoljnotrgovinskog računa može pokriti suficitom u ostalim podbilansima onda to ni na koji način ne ugrožava privredu. Ono što može predstavljati problem jeste deficit tekućeg računa platnog bilansa. Medjutim, postoje brojne indikacije koje ukazuju da je on statistički precijenjen. Prije svega nesumnjivo su potcijenjeni podaci o turističkim prihodima. Zvanična statistika kaže da je broj turista za 55% manji nego 1989. godine. Ali ako pogledate neke posredne pokazatelje, kao na primjer broj korisnika rominga, smještajne kapacitete, potrošnju električne energije i vode, onda  dolazite do sasvim suprotnog zaključka. Takodje, značajno su potcijenjeni transferi u Crnu Goru, jer se registruju samo oni koji uđu preko bankarskog sistema, a veliki broj naših radnika na privremenom radu u inostranstvu ih unosi u gotovinskom obliku. Isto tako,  postoji sumnja da neke kompanije zloupotrebljavaju mogućnost gotovinskog plaćanja transkacija sa Srbijom i Kosovom za izvlačenje novca. Veliki uvoz polovnih automobila nas navodi i na sumnju da se dio tih transkacija odnosi na građane Srbije koji koriste povoljniji carinski režim Crne Gore. 

7. Koje su dobri a koji losi segmenti bankarskog sektora?

Ako ovdje mislite na banke, sve one su  u manjoj ili većoj mjeri sigurne banke, a time i dobre. Detaljisanje u pogledu njihovog stepena sigurnosti - u smislu razlika - bi nas dovelo do indirektnog saopstavanja rejtinga. Stoga, ja vaše pitanje razumijem u širem kontekstu odnosa, procesa i mehanizama koji grade čitav bankarski sektor. U tom slučaju, možemo slobodno reći da je regulacija i kontrola najjači elemenat ukupnog miljea funkcionisanja bankarskog sektora. Jake strane su svakako: kvalitet upravljanja rizicima u bankama, rast svih parametara poslovanja, dobra mreža banaka, odnosi sa drugim tržistima i tome slično. Slabije elemente čine interne revizije, samoregulacija, kartično poslovanje. Kao najslabiji elemenat, odnosno segment bankarskog poslovanja, ja bih naznačio procjenu kolaterala i efikasnost naplate kroz sudske sporove. 

8. Da li  podaci iz prva dva mjeseca ove godine pokazuju da uvoz raste? Kakvi su depoziti privrede , da li rastu ili padaju?

Proces obrade spoljnotrgovinskih transakcija se bazira na kvartalnim podacima, tako da nisu dostupni podaci iz prva dva mjeseca.    

9. Da li je drzava povukla depozite iz banaka u Centralnu banku?

Povlačenje depozita iz banaka u CB teče u skladu sa predviđenom i mogućom dinamikom koju je koncipiralo Ministarstvo finansija. 

10. Kamate su i dalje visoke?

Kamatne stope kod nas su znatno više nego u razvijenim tržišnim privredama, ali  to je samo jedna od nus pojava tranzicije koja nije zaobišla ni jednu privredu u tom procesu. Medjutim, i pored visokih kamatnih stopa prisutna je tendencija njihovog opadanja, za koju očekujem da će se nastaviti i u narednom periodu. U uslovima kada postoji izuzetno visoka tražnja za kreditima u odnosu na ponudu, banke su racionalno regovale i maksimizirale cijenu svog proizvoda (kamatna stopa). Ovome dodajmo  još uvijek neadekvatnu zakonsku regulativu obezbijedjenja potraživanja, kao i sporost u rješavanju privrednih sudova, jer  sve to utiče na porast rizika klijenta i naravno  ima svoju cijenu u visini kamatne stope. Ali ukoliko uporedimo sadašnje stanje u bankarskom sektoru sa stanjem od prije četiri, pet godina, kada štednja gotovo da nije postojala, kada su se krediti samo administrativno alocirali privredi, kada nisu postojali ni stambeni ni potrošački krediti,  i kada je veliki broj banaka bio nelikvidan, onda je jasno da su pomaci u ovoj oblasti ogromni. Prema našim istraživanjima prosječna ponderisana kamatna stopa je, na nivou sistema,  2001. godine iznosila  preko 23%. Naredne 2002. godine iznosila je  preko 15,5 %,  dok se 2004. ona kreće oko 13,5%. Zaključak je da kamatne stope opadaju, ali i da će sa daljim rastom depozita,  padom nivoa kreditnog rizika i privatizacijom banaka, kamate na nivou sistema nastaviti pad. Kamatna stopa od 48% je ekstremni slučaj, rijedak izuzetak a nikako pravilo, stoga se se na osnovu nje ne mogu izvoditi pouzdani zaključci o nivou i kretanju kamatne stope na kredite, koja se prosječno odobrava na nivou sistema.

11. Kako eksperti MMF-a i Svjetske banke ocjenjuju  stanje u Crnoj Gori i koliko se zapravo  razumijemo sa njima.

U svim izvještajima MMF-a i Svjetske banke konstatovan je progres u ekonomskim reformama u Crnoj Gori. O tome svjedoče i krediti za strukturno prilagodjavanje koje je odobrila Svjetska banka, a kao rezultat očekivane pozitivne ocjene od MMF-a sredinom ove godine, treba očekivati otpis 15% spoljnjeg duga prema zemljama članicama Pariskog kluba. Dešava se da predstavnici međunarodnih institucija daju prioritet dugoročnoj stabilnosti koja ponekad može biti u koliziji sa razvojnim ciljevima. Ipak, sve eventualne dileme i različita mišljenja se zajednički i argumentovano diskutuju i najčesšće se dolazi do zajedničkih stavova.

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu ‘Republika’,  12. februara 2005. godine

1. Šta je pozadina protivljenja unije poslodavaca novom načinu naplate potraživanja, koji je Centralna banka uvela od početka ove godine?

U suštini,  zalaganje za blokiranje računa komitenata banaka od strane Centralne banke Crne Gore na bazi ‘famoznih ovlašćenja’ je pokušaj revitalizacije ZOP-a, (odnosno SDK-a) odnosno jedne od njegovih ranijih funkcija. Nije slučajno što to zagovaraju upravo oni koji su u toj strukturi ponikli, dok podržavaju oni koji su snažno vezani za privilegovani položaj koji im je taj centralizovani sistem omogućavao. Da bi to razumjeli moramo se podsjetiti nekadašnje funkcije ZOP-a, odnosno SDK-a (služba društvenog knjigovodstva). Teorijsko utemeljenje ove institucije formirane u periodu administrativnog socijalizma nalazi se u Lenjinovom konceptu NEP-a (nove ekonomske politike) nastalog nakon pobjede boljševika u Rusiji, a polazi od značaja društvenog računovodstva kao poluge kontrole finansijskih tokova. To je bio moćan sistem kontrole finansijskih tokova preko monopola nad krvotokom finansijskog sistema – platnim prometom. Nekadašnji SDK je u jugoslovenskim uslovima bio transformisan, ali se ta transformacija svodila uglavnom na promjenu imena bez bitnih izmjena njegovih funkcija. I dok je postojanje ovakvog sistema možda imalo smisla u socijalističkom i samoupravnom periodu, ono je istovremeno predstavljao barijeru razvoju tržišne ekonomije i konkurencije u bankarskom sektoru. Pored toga, ovaj sistem je u periodu postojanja SRJ bio predmet brojnih zloupotreba i jedan od generatora hiperinflacije pored NBJ, jer je na neki način bio paralelna emisiona ustanova, često van mehanizama državne kontrole.  Ostatke takvih devijantnih ponašanja zatekli smo nakon preuzimanja ZOP-a od strane CBCG, i pored naravno,  velikog broja profesionalaca koji su u takvom sistemu korektno radili svoj posao. Najboli indikatori takvih pojava su nekadašnji privilegovan položaj pojedinih banaka kroz depozite i kod nekih od njih, uključenje računa ZOP-a. A da ne pominjemo  masovno korišćenje tuđih računa za obavljanje platnog prometa radi izbjegavanja plaćanja poreza, oslobađanje privilegovanih od provizije, privilegovan pristup gotovini i sl.

Suočili smo se sa krupnim izazovima, jer trebalo je takav narušen i nepouzdan sistem staviti pod kontrolu, eliminisati ove pojave i održati funkciju platnog prometa u situaciji nepokrivenosti Crne Gore mrežom filijala, nakon stečaja Jugobanke i reorganizacije Montenegrobanke. Istovremeno je trebalo raditi na prenošenju platnog prometa u banke i izgradnji novog platnog sistema. Svi ti izazovi poklopili su sa konverzijom DEM u EUR i masovnom vaučerskom privatizacijom, procesima u kojima je uloga ZOP-a bila neizbježna. Za relativno kratko vrijeme uspješno smo reformisali naslijeđeni sistem sa svim njegovim slabostima i prenijeli platni promet u banke kao jedini prihvatljiv način poslovanja. Zato danas, Crna Gora ima savremen i pouzdan platni sistem baziran na bankama, uz međubankarski promet pod upravom CBCG koji je  primjeren razvoju tržišne ekonomije, i na koncu svega neuporedivo bolji konkurentski ambijent.

2. Kako povezujete sadašnji stav predstavnika Unije poslodavaca o tom pitanju i nekadašnji u vezi sa pripajanjem Zavoda za obračun i plaćanje Centralnoj banci?

U čitavoj priči oko preuzimanja ZOP-a, interesantno je zalaganje Unije poslodavaca za tzv. ‘Obračunsku banku’. Taj prijedlog  smo zatekli u ZOP-u prilikom preuzimanja i u suštini to nije ništa drugo nego reducirana verzija SDK sa monopolskim položajem ovog novog, preobučenog ZOP-a u platnom prometu. Jedino pravo rješenje je da ovaj posao, kao što je to praksa čitavog razvijenog svijeta - rade banke, a Centralna banka tehnološki podržava međubankarska plaćanja. Tako npr. Državni trezor u Ministarstvu finansija preuzima ulogu naplate državnih prihoda koju je ranije imao ZOP. Pri tom su banke preuzele veliki broj profesionalaca za obavljanje poslova na kojima su ranije radili u ZOP-u. Upravo to je najbolji put za podsticanje zdrave konkurencije i obaranje troškova u ovom segmentu bankarskog poslovanja. Već sada tarife CBCG umjesto 0,3% iznose 0,2%, dok se unutar - bankarski platni promet ne tarifira, što dodatno znači smanjenje ovog troška banaka prema Centralnoj banci za dva do tri puta, u apsolutnom iznosu na nivou čitavog bankarskog sistema. Budući da je time otvoren značajan prostor za sniženje bankarskih tarifa platnog prometa, ne mogu a da ne primijetim da bi bilo bolje kada bi Unija poslodavaca, umjesto što ulaže velike napore i pritiske zarad revitalizacije mehanizama iz perioda ZOP-a, sa bankama i Udruženjem banaka snage usmjerila ka snižavanju tarifa.

3. Centralna banka Crne Gore je u sferi nadzora bankarskog sistema uspješno implementirala bazelske međunarodne računovodstvene standarde. Međunarodni eksperti smatraju da je bankarski sektor najzdravije crnogorsko «tkivo», ali s druge strane imamo enormno visoke kamatne stope, koje se kreću do 48 % na godišnjem nivou. Kada se može očekivati pad efektivnih kamatnih stopa?

Kamatne stope kod nas su znatno više nego u razvijenim tržišnim privredama, ali  to je samo jedna od nus pojava tranzicije koja nije zaobišla ni jednu privredu u tom procesu. Medjutim, i pored visokih kamatnih stopa prisutna je tendencija njihovog opadanja, za koju očekujem da će se nastaviti i u narednom periodu. U uslovima kada postoji izuzetno visoka tražnja za kreditima u odnosu na ponudu, banke su racionalno regovale i maksimizirale cijenu svog proizvoda (kamatna stopa). Ovome dodajmo  još uvijek neadekvatnu zakonsku regulativu obezbijedjenja potraživanja, kao i sporost u rješavanju privrednih sudova, jer  sve to utiče na porast rizika klijenta i naravno  ima svoju cijenu u visini kamatne stope. Ali ukoliko uporedimo sadašnje stanje u bankarskom sektoru sa stanjem od prije četiri, pet godina, kada štednja gotovo da nije postojala, kada su se krediti samo administrativno alocirali privredi, kada nisu postojali ni stambeni ni potrošački krediti,  i kada je veliki broj banaka bio nelikvidan, onda je jasno da su pomaci u ovoj oblasti ogromni. Prema našim istraživanjima prosječna ponderisana kamatna stopa je, na nivou sistema,  2001. godine iznosila  preko 23%. Naredne 2002. godine iznosila je  preko 15,5 %,  dok se 2004. ona kreće oko 13,5%. Zaključak je da kamatne stope opadaju, ali i da će sa daljim rastom depozita,  padom nivoa kreditnog rizika i privatizacijom banaka, kamate na nivou sistema nastaviti pad. Kamatna stopa od 48% je ekstremni slučaj, rijedak izuzetak a nikako pravilo, stoga se se na osnovu nje ne mogu izvoditi pouzdani zaključci o nivou i kretanju kamatne stope na kredite, koja se prosječno odobrava na nivou sistema.   

4. Privrednici se žale da bankarski sektor ne podržava njihove razvojne projekte dok bankari tvrde da nema dovoljno kvalitetnih projekata za kreditiranje. Ko je po Vašem mišljenju u pravu? Kada će banke mnogo bolje podržati privredu?

U pravu su i jedni i drugi. Dok je privrednicima u  interesu što izdašnija, jeftinija i dugoročnija kreditna podrška, dotle bankari moraju svoju pažnju usmjeriti na nivo rizika koji neki projekat nosi. Nivo rizika i raspoloživost sredstava od presudnog su uticaja na mogućnost, cijenu i nivo kreditne podrške. Stoga dok god nivo tražnje značajno nadmašuje nivo ponude novca, podrška od strane banaka će biti nezadovoljavajuća. U sistemu tržišne privrede banke su odgovorne svojim akcionarima za poslovanje i više ne postoji država koja bi uskočila da pokrije gubitke i spriječi bankrotstvo. Zbog toga banke pažljivo biraju koje će projekte finansirati, dajući prednost onima koji će garantovati sigurnost povratka uloženih sredstava. Pri tom, za kvalitetne projekte koji nose umjeren nivo rizika, već postoji dovoljna podrška od strane banaka. Podaci o iznosu odobrenih kredita najbolje govore u prilog činjenici da banke sve više podržavaju privredu. Tako na primjer u 2003. godini iznos odobrenih kredita privredi povećan je za 63% u odnosu na nivo kredita odobren u 2002. godini. U prvih deset mjeseci 2004. iznos odobrenih kredita u odnosu na kraj pretprošle godine  povećan  je za 35%. Podrška od strane banaka zavisi i od toga u kojoj mjeri će privrednici uspjeti da  uvjere banke u svoju sposobnost servisiranja obaveza. Pitanje finansijske discipline se sve više zaoštrava i toga treba da budu svjesni svi akteri na finansijskom tržištu.

5. Crnogorska privreda je prilično nelikvidna, dok je bankarski sektor likvidan. Da li po Vama postoji opasnost od prelivanja nelikvidnosti sa privrede na banke?

Naravno da postoji, i mi smo te opasnosti svjesni možda više nego bilo ko drugi, zato i činimo sve, trpeći kritike da smo prestrogi, da kroz kontrole banaka djelujemo preventivno. Likvidnost banaka najbolji je pokazatelj da smo u tome, uspješni. Da li je crnogorska privreda likvidna ili nelikvidna nije lako utvrdilti u odsustvu pouzdanih podataka koji se dobijaju analizom završnih računa. U prethodnom periodu, ZOP je u okviru Centralne Banke obrađivao sve ove podatke, ali ukidanjem ZOP-a, ova nadležnost je prenijeta na druge institucije i nažalost,  danas se završni računi samo skladište u sudovima jer ih niko ne obrađuje. Sa druge strane, ima dosta posrednih indikatora koji ukazuju na to da je crnogorska privreda kao cjelina likvidna. To su recimo, rast novčane mase, pozitivne stope ekonomskog rasta, visoka likvidnost bankarskog sistema, rast ukupnog nivoa depozita i sl. U slučaju drastičnog pada nelikvidnosti privrede, nelikvidnost bi se nužno prenijela i na bankarski sistem, ali u postojećim uslovima takve tendencije nisu prisutne. Nije sporno da u crnogorskoj privredi postoji jedan broj preduzeća koja su suočena sa problemom lošeg poslovanja i niske likvidnosti, ali takve pojave su svojstvene tržišnoj privredi u kojoj neuspješna preduzeća bankrotiraju, a uspješna dolaze na njihovo mjesto.  

6. Crna Gora je dobila zavodan kreditni rejting BB. Kako će se to odraziti na direktne strane investicije i pojavu grinfild investicija?

Povoljan kreditini rejting Crne Gore, nesumnjivo će pozitivno uticati na privlačenje stranih investicija. Po pravilu, strani investitori kada odlučuju da li da investiraju u neku zemlju, prvo rade sopstvenu analizu, a potom konsultuju rezultate do kojih je došla neka renomirana rejting agencija. 'Standard and Poor', koja je Crnoj Gori dodijelila rejting BB, nesumnjivo je  jedna od vodećih u svijetu. Ipak, ne treba očekivati da će pozitivan rejting značiti dramatičan rast stranih investicija. Njega treba shavtiti kao potvrdu da se reforme odvijaju u pravom smjeru i da takav trend treba nastaviti. Iskustva drugih privreda u tranziciji pokazuju da se prvi talas stranih investicija po pravilu odnosi na privatizaciju i tek kada se poces privatizacije okonča, kreće se sa drugim talasom investicija, odnosno «green field» investicija. Ovaj trend je zakonomjerno vezan sa otpočinjanjem procesa pristupanja EU. To je naravno, sasvim očekivano, jer se stranim investitorima više isplati da postojeću infrastrukturu prilagode novom proizvodnom programu, nego da ulažu u izgradnju potpuno nove infrastrukture. Podsjećam da se pri ocijeni kreditnog rejtinga u obzir uzima veliki broj faktora kao što su stopa inflacije, ekonomski rast, nivo društvenog proizvoda, zaduženost zemlje, razvijenost finansijskog sistema, budžetski deficit, spoljnotrgovinski deficit i dr. Posmatrano u odnosu na zemlje okruženja Crna Gora ima najmanji stepen zaduženosti, stopa inflacije spada medju niže, budžetski deficit i spoljnotrgovinski deficit se kreću oko prosjeka, ali su stope ekonomskog rasta nešto niže od okruženja. Iz ovih indikatora jasno je bilo da će Crna Gora dobiti kreditni rejting kakav je dobila, jer je on sličan ostalim zemljama u okruženju, ili čak nešto bolji.  

7. Crna Gora je kao valutu uvela euro, prije nešto više od dvije godine. Crnogorska privreda većinu svojih prihoda ostvaruje u dolarima, a bili smo svjedoci drastičnog pada te valute. Da li je možda bilo bolje da se kao valuta uvede dolar? Da li su u Centralnoj banci razmišljali u tom pravcu?

Grna Gora većinu svojih prihoda ne ostvaruje u dolarima, već naprotiv u eurima.

U strukturi ukupnih prihoda učešće eura iznosi 74,3%, a dolara  24,2% dok na ostale valute otpada 1,5%. To je jasan pokazatelj da su crnogorska preduzeća racionalno reagovala na depresijaciju dolara, a danas vrlo razvijene tehnike hedžinga pružaju mogućnost zaštite od deviznog rizika i onim preduzećima koja svoj izvoz naplaćuju u dolarima, kao nap. KAP ili Brodogradilište Bijela. Takva preduzeća imaju na raspolaganju veliki broj proizvoda na finanasijskom tržištu, koje mogu koristiti za minimiziranje valutnog rizika i finansijskih gubitaka po tom osnovu. Zašto ne koriste ove tehnike najbolje je pitati njih. U svakom slučaju,  to nije razlog za prelazak sa EUR-a na dolar  kao sredstvo plaćanja. Eurizacija nije reverzibilan proces, i kao što ne razmišljamo o uvodjenju domaće valute, tako ne razmišljamo ni o promjeni valutnog režima u ovom pravcu. Važno je takođe napomenuti da za izbor strane valute koja će se koristiti kao platežno sredstvo u uslovima kada ne postoji strana valuta  postoji nekoliko kriterijuma i svi oni upućuju na euro (odnosno njemačku marku). Prvi kriterijum se odnosi na valutu koja je najraširenija u neformalnim transakcijama, a to je nesumnjivo bila njemačka marka. Drugi kriterijum se odnosi na bliske trgovinske odnose sa zemljom čija se valuta koristi. U slučaju Crne Gore nesumnjivo je da postoje mnogo tješnje trgovinske veze sa EU nego sa SAD. Treći kriterijum tiče se  stabilnosti valute koja se prihvata, pa su i ovdje  mnogo jači argumenti u prilog eura nego u prilog dolara. Budući je jedan od najvažnijih dugoročnih ciljeva ekonomske politike integracija u EU, jasno je da će ona biti mnogo lakša sa eurom nego sa dolarom.  

8. Kako tumačite stav osiguravajućih društava da je neprihvatljivo da ih, umjesto Ministarstva finansija, kontroliše CBCG? Da li će i kada CBCG preuzeti njihov nadzor?

Tri godine se  ne donosi crnogorski zakon o osiguranju i odlaže reformu ovog segmenta finansijskog sistema.

Kontrola osiguravajućih društava od strane Centralnih banaka je  prisutna u praksi, i ovakvo riješenje nije novina već je sadržano u regulativi jednog broja zemalja, prvenstveno manjih, za koje je neracionalno da za poslove nadzora nad djelatnosti osiguranja formiraju posebnu instituciju. Nakon prelaska na euro neke zemlje povjeravaju ovu funkciju centralnim bankama (Holandija, Irska). Zemlje u kojima je institucionalno Centralna banka regulatorni i kontrolni organ osiguravajućih društava postigle su veoma dobre rezultate u reformi ovog segmenta finansijskog tržišta i u značajnoj mjeri uspostavile pouzdan sistem osiguranja. Isto tako, tehnička i kadrovska osposobljenost Centralne banke u oblasti kontrolne djelatnosti ukazuje na brzo i kvalitetno organizovanje poslova nadzora nad radom osiguravajućih društava. Budući da je toku izrada nacrta Zakona o osiguranju, očekujem da će zbog svih prednosti koje su nesporne,  kontrolu osiguravajićih društava  u Crnoj Gori obavljati  Centralna banka.    

9. Da li je višak emitovanja državnih zapisa sa kratkim rokom dospijeća dokaz da popunjavanje budžeta ne ide po planu i da država nastoji da na taj način nadomjesti manjak prihoda po drugim osnovama?

Povećanje stepena zaduženosti države po osnovu kratkoročnih državnih zapisa je odraz racionalnog ponašanja države. Naime, u protekloj godini su tekla paralelno dva toka – porast zaduženja države po osnovu kratkoročnih zapisa i smanjenje nivoa zaduženosti po osnovu bankarskih kredita. Država je supstituisala skuplji način finansiranja – bankarske kredite – sa jeftinijim načinom finansiranja, to jest državnim zapisima. S toga je realno očekivati i u ovoj godini nastavak povećanja zaduženosti po osnovu državnih zapisa, a smanjenje zaduženosti po osnovu bankarskih kredita. Imajući u vidu da će se tokom ove godine u budžet sliti značajna sredstva, po osnovu privatizacije, ne treba očekivati teškoće u realizaciji budžeta. Naravno, uvijek su moguće privremene neravnoteže izmedju budžetskih rashoda i prihoda i sa njima se suočavaju i najrazvijenije zemlje svijeta u kojima je finansiranje putem državnih zapisa mnogo rasprostranjenije nego u Crnoj Gori.

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu ‘Pobjeda’,  4. januara 2005. godine

1. Da li su tačne ocjene da je odliv novca iz Crne Gore visok i to predstavlja realnu opasnost? 

Priliv i odliv novca se stalno dešava. Mi smo skloni da javno procjenjujemo opasnosti od odliva, a ne pominjemo prilive. Po pravilu su to kretanja sezonskog karaktera. Platni bilans se mora uravnotežiti. Ne možete potrošiti više nego što imate jer mi ne možemo štampati novac. Mi u zadnjih nekoliko godina imamo konstantan rast novčane mase i depozita banaka. To samo po sebi znači priliv novca u bankarske tokove. Stabilnost i rast makro makroekonomskih parametara su znak da ne bi trebalo da ovaj problem predstavlja realnu opasnost za Crnu Goru u narednom periodu. Opšta likvidnost biće bitno popravljena najavljenim privatizacijama ako budemo pametno upravljali efektima tih privatizacija i u Zakonu o tekućim i kapitalnim transakcijama predvidimo vremensku dimenziju pravih rješenja za Crnu Goru. 

2. Koji nivo kamata u crnogorskim bankama očekujete u ovo vrijeme naredne godine i šta konkretno znači suzbijanje stihijskog formiranja kamatnih stopa što je najavila Centralna banka?

Teško je predviđati egzaktno ekonomske parametre na koje nemate direktan uticaj. U svakom slučaju evidentna je tendencija pada prosječnih kamatnih stopa u Crnoj Gori u zadnjih nekoliko godina. Očekujem dalji pad kamatnih stopa kao nastavak tendencije iz prethodnog perioda. Privatizacija Podgoričke banke i prodaja preostalih državnih akcija u bankarskom sektoru bi trebali da doprinesu tome. Bolje upravljanje likvidnošću Budžeta, koje je u prethodnom periodu bitno poboljšano, takođe je faktor smanjenja kamatnih stopa jer se radi obezbjeđenja likvidnosti državnih finansija ranije efektivno plaćalo 40%, a sada 10% na godišnjem nivou. Tu su banke nalazile bolje izvore za zaradu  i zapostavljale redovnu kreditnu aktivnost prema privredi. Dobra saradnja Centralne banke Crne Gore i Ministarstva finansija na ovom području je preduslov za sve ovo i mi to možemo da ostvarimo.

Solidan kreditni rejting bi trebao da doprinese nižim kamatama na dugoročne komercijalne plasmane u Crnoj Gori. Uključenje Fonda za zaštitu depozita (u skladu sa zakonskim ovlašćenjima) na ovo tržište je faktor koji će sigurno voditi u ovom pravcu.

To su između ostalog faktori koji doprinose padu prosječnih kamatnih stopa. Moramo da budemo svjesni činjenice da je dovođenje kamatnih stopa u mastrihtske kriterijume naša obaveza, ako želimo da se pridružimo Evropskoj uniji.

3. Privatizacija Podgoričke banke koliko će promijeniti sliku u ovoj oblasti?

 Privatizacija banaka, ukoliko se kroz nju dobija kvalitetan partner sa iskustvom modernog bankarskog poslovanja,donosi brojne prednosti za sistem.

Poboljšava se kvalitet korporativnog upravljanja, šire se izvori sredstava za banku, upravljanje rizicima je bolje, razvija se zdrava konkurencija, širi spektar bankarskih proizvoda, jačaju veze sa drugim finansijskim sistemima i sl. Ovakva pozitivna iskustva već imamo kroz privatizaciju Montenegrobanke. U još većoj mjeri očekujemo ih sa privatizacijom Podgoričke banke.

Ponavljam, pod uslovom da se dobije renomirani strateški partner, Centralna banka obećava da će se za to postarati u mjeri svojih ovlašćenja i uticaja.

4. Po mnogim najavama kraj naredne godine neće dočekati sve banke?

 Kraj godine će izvjesno dočekati sve postojeće banke. U Novoj godini ćemo ispitati da li sve banke ispunjavaju visinu kapitala propisanu Zakonom i da li svojim rizičnim profilom ulivaju sigurnost. Naša obaveza jeste, u cilju zaštite deponenata, da efikasno djelujemo prema nesolidnim bankama. Tu obavezu smo do sada ispunjavali, ponekad i u većoj mjeri no što se moglo očekivati imajući u vidu okolnosti u kojima smo radili. U Novoj godini nećemo mijenjati pravac djelovanja po ovom pitanju.

Stoga svim bankama želimo da opstanu i da se razvijaju u 2005. na osnovama sigurnosti i stabilnosti. Ukoliko ne bude tako u našem fokusu će, kao i do sada, biti sigurnost i stabilnost sistema kao cjeline.

Ko će opstati ne zavisi od CBCG već od banaka. Mi možemo samo da pomognemo upućujući na pravi put one koji zalutaju.

5. Da li ima izgleda za formiranje konzorcijuma?

Za finansiranje pojedinih projekata već imamo konzorcijume banaka. Ako ste mislili da pitate da li će biti pripajanja i spajanja banaka onda je odgovor takodje pozitivan. U tom pravcu imamo najave koje nijesu formalizovane. Pripajanja i spajanja banaka imaju smisla ukoliko donose novi kvalitet za sistema u cjelini u smislu sigurnosti i stabilnosti. Ako kroz ove procese dobijamo jedan veći problem, umjesto više manjih, onda to nije dobro. U svakom slučaju oni koji ulaze u procese statusnih promjena, treba da dokazuju njihovu probitačnost, a na CBCG je da ocijeni šta sistem dobija, a šta gubi, te koje ima veću specifičnu težinu.

6. Kako će se na bankarstvo odraziti uvođenje elektronskog sistema?

 To je novi proizvod koji treba da privuče nove klijente, a time i donese novi potencijal za banke. Ovakvi novi proizvodi donose i nove operativne rizike. Zato ovim donosimo novu regulativu za uspješnije upravljanje ovom vrstom rizika od strane banaka. Ukoliko se rizicima kvalitetno upravlja E-banking može donijeti samo dobro.  

7. Na koji nivo je u narednoj godini moguće smanjiti spoljno trgovinski deficit?

Smanjenje spoljnotrgovinskog deficita zavisi od više faktora, npr. od rasta domaće proizvodnje za kompenzaciju uvoza i za izvoz, što nužno uslovljava i rast uvoza sirovima jer Crna Gora najveći dio sirovina ne proizvodi sama. U kojoj mjeri će crnogorski izvoz rasti zavisi od ispunjavanja međunarodnih standarda kvaliteta. Takođe, kretanje spoljnotrgovinskog deficita zavisi i od odnosa eura i dolara na deviznom tržištu. Međutim, treba imati u vidu da se spoljnotrgovinski robni deficit kompenzuje rastom suficita u bilansu usluga. Stoga se spoljnotrgovinski deficit roba i usluga treba posmatrati jedinstveno. S obzirom da je ovaj deficit u periodu 2003/2002 smanjen za oko 9%, može se očekivati njegovo dalje smanjenje u narednoj godini za 5-7%.  

8. Neki ekonomisti smatraju da je euro u opasnosti u Crnoj Gori?

Mi moramo sprovoditi ekonomsku, a prije svega budžetsku fiskalnu politiku u skladu sa postojećim valutnim aranžmanom - eurom -  valutnom supstitucijom – eurizacijom. Fiskalna disciplina i finansijska stabilnost su osnove toga. Moramo biti svjesni činjenice da drugačija orijentacija može odvesti samo u haos i neizvjesnost i neko drugo vrijeme koje bi svi željeli da zaboravimo. To nije lako, ali sam ubijeđen da smo na kraju toga teškog vremena. Preživjeli smo u proteklih 15 godina na račun onoga što su stvorile prethodne generacije. Sada mi moramo stvarati za buduće. To je bolno i nije lako ali je jedini način za ostvarivanje ekonomskog prosperiteta  

9. Platni promet  sa Srbijom da li će biti riješenu narednoj godini?

Platni promet sa Srbijom je vrlo važan problem za Crnu Goru, s obzirom na značaj Srbije za Crnu Goru u ekonomskom smislu i faktor podizanja troškova poslovanja naših kompanija, pa je shodno tome, imajući u vidu obrnutu proporcionalnost, nerješavanje ovog problema i jedan vid pritisaka određenih struktura iz Srbije na Crnu Goru. Sastavni dio Beogradskog sporazuma je i slobodan protok kapitala između Srbije i Crne Gore za šta je slobodan platni promet elementarni preduslov. Ne mogu se od Crne Gore tražiti ustupci u političkom smislu npr. neposredni izbori, a prenebreći realizacija Beogradskog sporazuma u ovom segmentu ili u segmentu podjele zajedničke aktive jer smo pasivu podijelili i uredno se od strane Crne Gore izmiruju sve međunarodne finansijske obaveze.  

10. Crna Gora se ne može pohvaliti sa dobrim parametrima koji su neophodni za planiranje ekonomske politike i kada ćemo ih konačno imati.

Mi smo u zadnjih nekoliko godina dosta uradili na poboljšanju evidencije i statistike, posebno u monetarnom dijelu, kao alatu za sprovođenje odgovarajuće ekonomske politike. U Centralnoj banci Crne Gore radimo na unapređenju makroekonomskog matematičkog modela crnogorske ekonomije. To je dugoročan proces i zavisi od toga kako ćemo obezbijediti inpute da hranimo taj model koji će nam pomoći u donošenju važnih ekonomskih odluka.

Intervju predsjednika Savjeta CBCG Ljubiše Krgovića agenciji Mina – business 3 januar 2005

Devizne rezerve Crne Gore, pod kojima se u užem smislu podrazumijevaju depoziti na računima poslovnih i crnogorske Centralne banke (CBCG) u inostranstvu, iznosile su krajem decembra skoro 94 miliona EUR, petinu više nego na kraju 2003. godine. Predsjednik Savjeta CBCG, Ljubiša Krgović, kazao je da od tog iznosa 54 miliona EUR čine depoziti te monetarne institucije u inostranstvu, a ostatak crnogorskih poslovnih banaka.

Zaposleni u CBCG već koriste stručnu pomoć Narodne banke Švajcarske u upravljanju deviznim rezervama, koja će ove godine biti intenzivirana.

"Dobićemo softver za rad na tržištu hartija od vrijednosti, naši ljudi će provesti dio vremena u njihovom odjeljenju za te operacije i u početku ćemo raditi preko njih. U januaru bi trebalo da obezbijedimo i sve neophodne alate za bolje upravljanje rezervama", kazao je Krgović u intervjuu agenciji Mina-business. U širem smislu, kako je dodao, pod deviznim rezervama se, osim ovog novca koji je likvidan i na raspolaganju CBCG i bankama, podrazumijeva iznos koji je u opticaju, pošto Crna Gora koristi tuđu valutu. Krgović je najavio da će naredne godine biti izmijenjen Zakon o bankama, što će CBCG omogućiti da reaguje ne samo na osnovu stanja u njima na određeni dan, već i prognoza. Izmjene Zakona o CBCG, pored otklanjanja tehničkih nedostataka kao i u slučaju prethodnog, podrazumijevaće i primjenu novih standarda boljeg korporativnog upravljanja. Iz CBCG kažu da su prošle godine ostvarili jako dobru saradnju sa Ministarstvom finansija i pripremili nekoliko zajedničkih propisa, od kojih su najvažniji zakoni o lizingu, osiguranju i mjenici, tekućim i kapitalnim transakcijama sa inostranstvom, koji bi trebalo da budu usvojeni u narednih 12 mjeseci.

Nedavno određivanje kreditnog rejtinga Crne Gore za Krgovića predstavlja odraz svih njenih reformskih i ekonomskih napora.

To što je londonska agencija Standard and Purs /Standard&Poors/ Crnoj Gori dodijelila nešto niži kreditni rejting na međunarodnom tržištu kratkoročnih u odnosu na dugoročne obveznice, kako je dodao, vjerovatno je odraz različite ocjene političkog i ekonomskog stanja i perspektiva u njoj, kao i regionalne situacije, a posebno u Srbiji, i procjene mogućeg uticaja na manju članicu državne zajednice, na kraći ili duži rok. Za njegovo popravljanje, smatra Krgović, potrebna je, pored ostalog, i primjena usvojenih zakona a, prije svega, efikasniji rad sudova. Crna Gora će, od januara, koristiti novi sistem unutrašnjeg platnog prometa, za trećinu jeftiniji od dosadašnjeg, jer će biti oslobođen naplate dažbine koja je bila namijenjena prihodima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, a CBCG će smanjiti svoju proviziju za ove poslove. Nakon probnog perioda, koji će trajati od tri do šest mjeseci, provizije će biti naplaćivane po transakciji, a ne prema njihovoj vrijednosti. "Nova tehnologija bankama daje osnov za konkurenciju, a CBCG može djelovati u slučaju monopolskog ponašanja", objasnio je Krgović, ocjenjujući da će novi platni sistem biti savremeniji, pouzdaniji i primjereniji tržišnoj privredi. Za ponovno uspostavljanje direktnog platnog prometa sa Srbijom, prekinutog prije pet godina, kako je ocijenio, prepreka su određeni očekivani makroekonomski uticaji i zakonske barijere van Crne Gore. "Nakon prihvatanja dvostrukog kolosijeka u pridruživanju Evropskoj uniji, teško da Crna Gora, ako Srbija ne nađe interesa za to, može uticati da nešto bude promijenjeno. Činjenica je da je sadašnji promet skup, ali na to ne možemo uticati", rekao je Krgović. Crna Gora je, prema podacima CBCG, do decembra zabilježila inflaciju od 2,5 odsto, što je znatno manje od planiranih 4,5 ili 6,7 odsto ostvarenih u istom periodu 2003. godine. Krgović je kazao da do kraja godine, iako će inflacija u decembru biti povećana zbog poskupljenja lokalnog telefonskog saobraćaja, ne treba očekivati njen značajniji rast. Inflacija u Crnoj Gori, kako je dodao, teško da više može biti izazvana unutrašnjim faktorima i posljedica je spoljašnjih, prije svega, poskupljenja nafte, bez kojeg bi prošlogodišnja bila značajno manja. Krgović je saopštio da je prošlogodišnja stopa opšteg rasta cijena prihvatljiva i za eurozonu, ocijenivši da je Crna Gora ranije imala dosta visoku inflaciju za zemlju koja ne koristi sopstvenu valutu. "Da smo u evropskom monetarnom sistemu ne bi iskakali iz zadatih ciljeva, pa se komentari da je ovolika stopa inflacije visoka ne mogu odnositi na prošlu godinu, možda samo na prethodne. Inflacija od dva do tri odsto u ovoj godini je podnošljiva, a ukoliko uspijemo u narednim da je održimo na tom nivou, to neće biti problematično sa stanovišta makroekonomske stabilnosti", rekao je on. Ukupan crnogorski strani javni dug krajem novembra iznosio je 492,6 miliona EUR, 12 odsto više nego u decembru 2003. godine. Iako je to trećina procijenjenog crnogorskog bruto društvenog proizvoda u CBCG kažu da je Crna Gora, bez dileme, najmanje zadužena od svih zemalja jugoistočne Evrope. Podsjetivši da je za prvih 11 mjeseci prošle godine industrijska proizvodnja u Crnoj Gori porasla 12 odsto u odnosu na prethodni uporedni period, a prihodi od turizma za skoro petinu, Krgović je rekao da treba očekivati da stopa rasta bruto društvenog proizvoda bude na nivou previđene ili veća. Prosječna prošlogodišnja ponderisana kamatna stopa iznosi oko 13 odsto i, iako je još visoka, smanjena je sa 15 i 23 odsto, koliko je iznosila u prethodne dvije godine, kao i ona na državne zapise. "Jedini mehanizam koji CBCG može iskoristiti da utiče na smanjenje na kamatnih stopa je indirektni uticaj, koji bi rezultirao privlačenjem stranih investicija i većim prilivom dugoročnih izvora finansiranja, naročito nakon privatizacije Podgoričke banke i novog svježeg novca njenog akcionara, Međunarodne finansijske korporacije (IFC)", ocijenio je Krgović. Prema njegovim riječima, u obaranju kamata može pomoći i bolje upravljanje likvidnošću, prije svega Budžeta, što je bitno popravljeno prošle godine, pa se država više ne zadužuje po bilo koju cijenu, već jeftinije, zahvaljujući i povećanoj emisiji državnih zapisa, koje kupuju domaće i strane banke, ali i preduzeća. Štednja je do decembra povećana za 75 odsto na 80 miliona EUR, što čini četvrtinu ukupnih depozita i u CBCG očekuju da će nastavku tog trenda doprinijeti početak rada Fonda za zaštitu depozita, koji kasni zbog procjene da je bolje sačekati donatarsku pomoć za taj projekat. Privatizacija Podgoričke banke nije realizovana u prvobitno planirano vrijeme zato što su u CBCG smatrali da je prethodno bilo bolje pretvoriti dug IFC-u akcije i povećati šanse za nalaženje dobrog starteškog partnera, a Krgović smatra da u tom procesu nije ključan iznos novca koji će Crna Gora dobiti, već kvalitet budućeg kupca. "Volio bih da to bude partner koji ima strategiju i viziju razvoja u regionu ili banka iz neke od ovih država i regija koje već investiraju u ekonomski razvoj Crne Gore ili će to više činiti", dodao je on. Hipotekarna banka, koja je, prema njegovoj ocjeni, sredinom ove godine imala određene probleme u poslovanju, koje je kreirao prethodni menadžment, uspjela je zahvaljujući novoj upravi da stabilizuje situaciju i ispoštuje sve što joj je kontrola CBCG preporučila. Stečaj u Jugobanci Podgorica i likvidacija Ekos banke, mogli su biti završeni ove godine, kao što je bilo planirano, da su sudovi bili efikasniji, smatra predsjednik Savjeta CBCG, Ljubiša Krgović.